Zidni oslik svetišta crkve Sv. Mateja u Slumu iz 16. stoljeća s prikazima starozavjetnih proroka i crkvenih velikodostojnika, alegorija i kristološkog ciklusa bio je skriven preslikom te zbog dugotrajne izloženosti vlazi i statičkih pomaka prekriven mrljama i ispresijecan sitnim pukotinama. Višegodišnjim konzervatorsko-restauratorskim postupcima otklonjen je dotok vlage u građevinu, provedene su mjere zaštite od daljnjeg propadanja na žbukanim slojevima i slikanom sloju, koji je naposljetku reintegriran u svrhu čitljivosti izvorne kompozicije.
Crkva Sv. Mateja jednobrodna je crkva s triosminski zaključenim svetištem nadsvođenim zvjezdastim svodom sagrađenim 1555. godine. Zidni oslik koji prekriva cijelo svetište nastao u otprilike isto vrijeme kombinacijom a fresco i a secco tehnika djelo je nepoznatog autora. Na svodu svetišta prikazani su starozavjetni proroci, crkveni velikodostojnici, pobjeda Dobra nad Zlom, evanđelisti, Kristova muka, navještenje, uskrsnuće te Bog Otac. Na četirima lunetama pod svodom naslikano je dvanaest apostola, a na istočnoj luneti Isus Krist. Zidovi podno luneta ukrašeni su šablonskim oslikom.
Zatečeno stanje
Kada se pristupilo konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnom osliku, svod svetišta bio je prekriven slojevima vapnenih naliča i završno nanesenim modrim bojenim slojem s oker zvjezdicama. Preslik izveden kao mramorizacija prekrivao je izvorni oslik od poda do visine friza, plitku nišu iznad vrata sakristije, trijumfalni luk i svodna rebra. Ostaci polikromnog preslika bili su vidljivi i na zaglavnom kamenu te na spojnom kamenju. Tamne mrlje od vlage koja je prodirala kroz pokrov nalazile su se na svim svodnim poljima i pri vrhu luneta.
Fotoalbum
Nakon uklanjanja naknadnih naliča i bojenih slojeva, ustanovljeno je da je velik dio cijele površine izvornog oslika zahvaćen brojnim manjim oštećenjima intonaca, osobito na zidovima. Veća oštećenja žbukanih slojeva arriccia i intonaca (mjestimično duboka i do kamenog nosioca) nalazila su se iznad naknadno probijenih vrata sakristije, oko prozora na jugoistočnom zidu, na južnom zidu, južnoj luneti te na svodnom polju iznad nje. Manje pukotine presijecale su cijelu površinu oslika svoda, a većih pukotina (vjerojatno nastalih zbog statičkih poremećaja) bilo je tek na nekoliko mjesta. Na nekim mjestima je uz pukotine i oštećene žbukane slojeve došlo do njihova pomicanja i mrvljenja. To je rezultiralo odvajanjem žbukanih slojeva od nosioca, a i međusobnim razdvajanjem. Slikani je sloj, osobito na svodu, bio prekriven tamnim talogom čađe i mjestimično bijelom skramom. Oštećenja u vidu sitnih lakuna otpalog slikanog sloja i istrošenog slikanog sloja lokalno su bila prisutna na svim zidnim površinama. Na zidovima svetišta uočena su i oštećenja koja su izgledala kao posljedica namjernog struganja površine, a na svodnim poljima i pri vrhu luneta tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova pojavilo se i cvjetanje soli.
Sanacija krovišta
Da bi se spriječio daljnji dotok vlage u građu svoda, pokrov apside presložen je 2000. godine. Pritom su zbog primjene neadekvatnog sanacijskog materijala (vapnena žbuka s dodatkom cementa i opeke) u strukturu unesene soli koje su daljnjim prodorom vlage migrirale prema površini zidnih slika gdje su se kristalizirale. Sanacija krovišta dovršena je 2009. godine nanošenjem vapneno-pješčane žbuke te uporabom hidroizolirajućeg dvokomponentnog elastičnog premaza Mapelastic.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama
Odvojene ljuskice slikanoga sloja lokalno su učvršćene otopinom proizvoda Paraloid B72 u acetonu koja je nanesena preko japanskog papira. Žbukani slojevi učvršćeni su prskanjem vapnene vode, premazivanjem vapnenim mlijekom i obrubljivanjem lakuna vapnenom žbukom. Mjesta odvojenih žbukanih slojeva konsolidirana su proizvodom PLM-I. Slikani sloj očišćen je od čađe smjesom AB 57, a dočišćen skalpelima, Wishab spužvama i mekim gumicama. Dublja oštećenja žbukanih slojeva zapunjena su žbukom sastavljenom od gašenog vapna, jerovečkog kvarcnog pijeska i kamenog drobljenca u nekoliko slojeva, a posljednji sloj obrađen u razini s intonacom izveden je proizvodom PLM-I. Istim su materijalom zapunjene i sitne lakune oštećenog intonaca. Ekstrakcija soli (sulfata) izvedena je na svodu metodom amonij-barij, no dobiveni rezultati nisu zadovoljavajući jer su soli, iako u manjoj mjeri, i dalje prisutne u strukturi zidne slike.
Reintegracija slikanog sloja na lunetama i svodu izvedena je metodom tratteggio, intenziteta koji je prilagođavan stanju okolnog oslika, no uvijek slabijeg od izvornika. Slabiji intenzitet koristi se radi lakšeg razlikovanja reintegriranog područja od izvornog slikanog sloja te zato što retuš s vremenom poprimi blago tamniji ton. Pritom su upotrijebljeni pigmenti u prahu te otopina proizvoda Tylose MH 300 u destiliranoj vodi. Na žbukanoj nadoknadi na južnome zidu rekonstruiran je šablonski oslik primjenom šablone i lazura. Lakune na ostalim zidovima izvorno ukrašenima šablonskim oslikom reintegrirane su tek lokalnim tonom (žuti oker) u lazuri, uporabom toniranog vapnenog mlijeka. Na isti način reintegrirane su veće žbukane nadoknade na lunetama i svodu.