Nekadašnja palača obitelji Sorkočević, a sadašnja Biskupska palača, nalazi se u jugoistočnom dijelu Dubrovnika, u četvrti Pustijerna. Smještena je sučelice katedrali, posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije u nebo. U razmjerima cijeloga grada palača je bila najveći privatni stambeni objekt, a kad je u 19. stoljeću prešla u posjed dubrovačkih biskupa, pridonijela je isticanju crkvenog središta u gradskom prostoru.
Palaču je sagradila obitelj Sorkočević početkom 16. stoljeća, no s vremenom je nekoliko puta znatno graditeljski izmijenjena. Od početka gradnje do definitivnog uobličenja nakon velikog potresa 1667. godine postupno su joj uvećavani tlocrtni obuhvat i visina, a posebice je preobražen unutarnji raspored i oprema prostora. U svojoj do danas očuvanoj cjelini palača ima specifičan oblik i pretežito barokne stilske karakteristike.
Osamdesetih godina prošloga stoljeća, u svrhu obnove palače, ponovo teško stradale i iseljene nakon potresa 1979. godine, Zavod za restauriranje umjetnina pod vodstvom akademika Vladimira Markovića počeo je s provedbom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Nedugo prije početka Domovinskog rata demontirani su i premješteni dijelovi njezine opreme (slike, namještaj, oslikani drveni stropovi). Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja dovršen je 1993. godine.
Do 2000. godine sredstvima i u organizaciji Zavoda za obnovu Dubrovnika dovršena je izrada projektne dokumentacije za obnovu palače, a nedugo zatim počeli su građevinski radovi na njezinoj obnovi.
Usporedno s početkom građevinskih radova počele su i aktivnosti Hrvatskog restauratorskog zavoda na konzerviranju i restauriranju umjetnina koje su bile pohranjene u depoima Hrvatskog restauratorskog zavoda. Nakon plinske dezinsekcije, utvrđivanja stanja i izrade detaljnog plana radova tijekom 2002. i 2003. godine, pristupilo se izvedbi konzervatorsko-restauratorskih radova na drvorezbarenim, pozlaćenim i oslikanim stropovima iz prostorija prvog kata palače. Višegodišnji radovi na malom i velikom tabulatu financirani su sredstvima Ministarstva kulture RH. Bio je to izniman konzervatorsko-restauratorski pothvat zbog stupnja oštećenosti drvenog nosioca, nevješto preslikanog oslika i velikih dimenzija.
Od 2009. godine Hrvatski restauratorski zavod na inicijativu djelatnika Konzervatorskog odjela u Dubrovniku preuzeo je brigu o konzervatorsko-restauratorskim radovima na namještaju i oplatama zidova knjižnice, do tada pohranjenima i djelomično restauriranima u privatnoj radionici u Dubrovniku.
Nakon dovršetka radova na oba tabulata 2011. i 2015. godine, te ormarima i oplatama knjižnice 2013. godine, restaurirane umjetnine su do osiguravanja uvjeta za montažu pohranjene i čuvane u depoima Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Fotoalbum
Tijekom izvođenja građevinskih radova na palači, od 2003. godine, djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda sredstvima Zavoda za obnovu Dubrovnika i Ministarstva kulture RH aktivno su sudjelovali u zaštitnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnim slikama i štukaturi palače. Od 2008. godine Hrvatski restauratorski zavod preuzeo je samostalni program konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnim slikama i štukaturi, koji je financiralo Ministarstvo kulture RH. Nakon provedenih istraživanja, izrade dokumentacije s prijedlozima za obnovu i dovršenog čišćenja preliča na danas vidljivom osliku stubišta, na traženje Zavoda za obnovu Dubrovnika (kao tadašnjeg dugogodišnjeg nositelja projekta obnove), počekom 2013. godine Hrvatski restauratorski zavod izradio je cjelovite troškovnike konzervatorsko-restauratorskih radova koji će se provesti na zidnom osliku, štukaturi i dijelu pokretnog inventara do njihova dovršetka. Osim započetih i djelomično dovršenih radova na dijelovima pokretnog inventara, Hrvatski restauratorski zavod preuzeo je i obavezu procjene i izvođenja radova na cvjetnom grednjaku, na kojem su radovi hitnog konzerviranja obavljeni sredstvima Dubrovačke biskupije, te na vratima empore.
Od 2013. godine svi započeti radovi nastavljaju se sredstvima Ministarstva kulture RH, osim konzervatorsko-restauratorskih radova na cvjetnom grednjaku za koje je sredstva osiguravala Dubrovačka biskupija.
U listopadu 2016. godine Dubrovačka biskupija i Hrvatski restauratorski zavod sklopili su ugovor o izvođenju prve faze konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnim slikama i na dijelu pokretnog inventara. Radovi na štukaturi nastavljeni su sredstvima Ministarstva kulture RH.
Prva faza radova na zidnim slikama uključivala je dovršetak retuša i rekonstrukcije, povrat i prezentaciju demontiranih dijelova oslika u prostorijama u zapadnom dijelu palače. Površine zidova ulaznog prostora i stubišta pripremljene su za nastavak retuša i rekonstrukcije zidnog oslika prema pripremljenoj dokumentaciji. Na inicijativu investitora i ostalih sudionika obnove, izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnim slikama u stubištu odgođeno je za fazu nakon početka aktivnog korištenja palače (tj. tijekom 2019. godine).
Prema navedenom ugovoru, povrat i montaža obaju tabulata obavljeni su početkom 2017. godine, tridesetak godina nakon njihove demontaže. Nedugo potom uslijedio je povrat i montaža ormara i opreme knjižnice. Restaurirani cvjetni grednjak vraćen je u palaču potkraj 2017. godine. Tijekom 2017. i 2018. godine dovršeni su radovi na zidnom osliku zapadnih prostorija te na vratima empore.
U Europskoj godini kulturne baštine uspješno je priveden kraju jedan od najvažnijih, sveobuhvatnih konzervatorsko-restauratorskih pothvata. Taj metodološki, tehnološki i logistički izuzetno zahtjevan projekt ne bi bilo moguće realizirati bez čvrste interdisciplinarne suradnje brojnih struka. Ujedno ne bi bilo moguće ostvariti takve rezultate da za taj višedesetljetni projekt sredstva nisu osigurali Ministarstvo kulture RH i Dubrovačka biskupija. Svim djelatnicima Hrvatskog restauratorskog zavoda bila je čast i povlastica raditi na vraćanju dijela autentičnosti renesansnih i baroknih prostora palače, ponovnoga doma dubrovačkog biskupa.