Drvena polikromna skulptura
Drvena polikromna skulptura
Drvena, polikromirana skulptura sv. Ivana s oltara Sv. Križa iz crkve Gospe od Anđela ponad Orebića jedina je sačuvana figura skulpturalne grupe pod Petrovićevim raspelom, koju su prema ustaljenom ikonografskom programu činile još Bogorodica i Marija Magdalena. Petrović radi badijsko raspelo 1457. godine, a dokaz izlaganja i štovanja tako cjelovite kompozicije je grafika koja se čuva u Opatskoj riznici u Korčuli.
Drvena kapela sv. Martina u Starom Brodu rijedak je primjer tradicionalnog narodnog baroknog graditeljstva s kompletno očuvanim oslikanim interijerom. Kroz stoljeća je kapela imala važnu ulogu u svakodnevnom životu seljana kao mjesto okupljanja u bogoslužju te kao snažan simbol višestoljetnog opstanka sela unatoč ratovima i poplavama. Iako je u izuzetno dotrajalom i ruševnom stanju te evakuiranoga inventara, kapela je ostala u funkciji sve do 2007. godine kad je počela građevinska obnova. Nakon završetka radova 2015. godine kapela je vraćena u funkciju i posvećena, a pravilnom obnovom omogućeno je očuvanje svih njezinih tradicijskih i povijesnih značajki.
Povod ovom članku o oltaru sv. Ladislava iz zagrebačke katedrale, djela vrsnog kipara Ivana Komersteinera i njegove radionice s kraja 17. stoljeća, konzervatorsko-restauratorski su radovi provedeni na njegovoj predeli u Hrvatskom restauratorskom zavodu tijekom 2011 i 2012. godine. Članak opisuje povijest i zahvate na oltaru, kojeg u današnje vrijeme cijenimo kao jedno od najkvalitetnijih baroknih ostvarenja na našem tlu, te dugi i neočekivan put koji su predela i drugi fragmenti oltara prešli od katedrale do svog sadašnjeg smještaja u Muzeju za umjetnost i obrt. Predela je dosada bila smještena u depou muzeja, a predstojeća izložba o opusu kipara Ivana Komersteinera bit će prigoda da se ponovo prezentira s cjelinom oltara, sada u obnovljenom izdanju.
Hrvatski je restauratorski zavod 2010. godine pokrenuo opsežan program dovršetka obnove gotičkih korskih sjedala iz zadarske katedrale Sv. Stošije. Bogato ukrašena, izvorno obojena živim bojama i pozlaćena sjedala bila su tijekom povijesti predmetom brojnih restauracija i preinaka u skladu s ukusima vremena. Posljednji zahvat na njima započet je 1969. godine u Restauratorskom zavodu Hrvatske, no zbog nedostatka sredstava radovi su obustavljeni već 1972., a napola restaurirani dijelovi pohranjeni u depou. Članak donosi rezultate recentnih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja kojima su dobiveni podaci o izvornom izgledu korskih sjedala, pregled dosadašnjih zahvata na njima te opis provedenih radova u HRZ-u u posljednje tri godine.
Složenim i dugotrajnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatom na romaničkom oslikanom raspelu iz splitskog samostana Klarisa otkriveni su tragovi brojnih prijašnjih intervencija koji svjedoče o trajnoj svijesti o vrijednosti ove umjetnine te kontinuiranoj višestoljetnoj brizi za njezino očuvanje. Tom je prilikom uklonjena većina prethodnih preslika, sanirana su oštećenja drvenog nosača, a kako bi ga se trajno zaštitilo od biološkog propadanja, raspelo je tretirano gama zračenjem.