chapter10.jpg

U Restauratorskom centru Ludbreg uspostavljena je prva službena tekstiloteka u Hrvatskoj. Riječ je o zbirci ugroženih ili vrijednih predmeta od tekstila koji se čuvaju u prikladnim uvjetima s ciljem zaštite od propadanja. U Centru se prikupljena građa, koja bi trebala postati temelj za budući muzej tekstila, podvrgava postupku interventne konzervacije te se o njoj izrađuje osnovna dokumentacija.

tekstiloteka_naslov

Na stručno-znanstvenom skupu »Najvažniji postupci za očuvanje i poboljšanje stanja umjetnina od tekstila«, održanom od 24. do 26. studenoga 2008. u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda, aktualiziran je trajni problem ugroženosti povijesnog tekstila na terenu, naročito u župama i samostanima gdje su vrijedni tekstilni predmeti pohranjeni u nepovoljnim uvjetima i tako izloženi propadanju. Na prijedlog konzervatora Ministarstva kulture donesen je zaključak o uspostavi tekstiloteke, s ciljem preventivne zaštite i čuvanja ugroženih povijesnih tekstilnih predmeta, čija bi građa trebala postati temelj za budući muzej tekstila.

09m

Tako je 2009. godine u Restauratorskom centru Ludbreg Hrvatskog restauratorskog zavoda osiguran prostor sa svim potrebnim uvjetima za pravilno čuvanje i pohranu ugroženih tekstilnih predmeta. Raspoloživi prostor je opremljen uređajem za održavanje optimalnih mikroklimatskih uvjeta, a o tekstilu vode brigu specijalizirani konzervatori-restauratori. Bitno je istaknuti da preuzete umjetnine ostaju u posjedu vlasnika, a u tekstiloteku se predaju samo na pohranu i čuvanje u svrhu zaštite.

Ministarstvo kulture osiguralo je inicijalna sredstva za nabavu najnužnije opreme, restauratorskog materijala i pribora te su o formiranju tekstiloteke u Ludbregu obaviještene biskupije i redovničke provincije u Hrvatskoj, kao i nadležni konzervatorski odjeli. Nakon tako stvorenih glavnih preduvjeta, 2010. godine počeo je rad na prikupljanju građe na terenu, a provode ga konzervatori Ministarstva kulture u suradnji s konzervatorima-restauratorima Hrvatskog restauratorskog zavoda – Odjela za tekstil u Zagrebu i Restauratorskog centra u Ludbregu.

Fotoalbum

Uz prethodno rekognosciranje terena radi uvida u stanje tekstilnog inventara, odabrana je vrijedna i ugrožena građa, prikupljena s nekoliko lokaliteta (Klenovnik, Koprivnički Ivanec, Ivanec, Ludbreg, Skradin), uglavnom iz župa i samostana. Predmeti su zatečeni u vrlo lošim i nepovoljnim uvjetima, pohranjeni unutar sakristijskih ormara ili drvenih ladičara, izloženi djelovanju prekomjerne vlage iz zraka, prašini te insektima i glodavcima.

Prikupljena je građa u Centru podvrgnuta postupku interventne konzervacije koji obuhvaća dezinsekciju u komori metodom inertnog plina dušika u trajanju od osam do deset tjedana, uklanjanje površinske prljavštine i prašine, preventivnu zaštitu najugroženijih i najoštećenijih dijelova podlaganjem ili umetanjem između dvaju slojeva tila i na kraju pravilno pakiranje i pohranjivanje umatanjem u beskiselinski papir unutar metalnih ladičara, kutija od beskiselinskog kartona ili drvenih ormara. Izrađena je i osnovna konzervatorska dokumentacija koja se sastoji od fotografske, grafičke i pisane dokumentacije zatečenog stanja umjetnine, a sadrži osnovne podatke o umjetnini, vlasniku i porijeklu.

Dosada je u tekstiloteci prikupljeno više od sto tekstilnih predmeta, uglavnom crkvene namjene. Riječ je o misnicama, plaštevima, dalmatikama, stolama, velumima, manipulima, bursama i palama, zastavama i zastavnim trakama, kao i raznim drugim tekstilnim fragmentima i dijelovima narodnih ili građanskih nošnji od početka 18. do početka 20. stoljeća.

Među njima se ističu dijelovi crkvenog ruha izrađeni od vrlo starih, vrijednih i rijetko zastupljenih povijesnih tkanina, poput pliša, atlasa, damasta i lampasa, protkanih raznobojnim svilenim, pozlaćenim i posrebrenim nitima. Prisutne su i druge, danas vrlo rijetke tkanine čiji je poseban izgled postignut izvedenicama ili kombinacijama osnovnih vezova (platno, atlas, keper) ili posebnom tehnološkom obradom (prešanjem). Neki su predmeti dodatno ukrašeni vrlo raznolikim pozamenterijskim trakama od svilenih i metalnih niti i lamela, čipkama od pozlaćenih i posrebrenih niti i lamela, resama i bujonom od svilenih ili metalnih niti te titrankama. Za izradu pojedinih predmeta, umjesto raskošnih tkanina za ukrašavanje korištene su tehnike ručnog veza kao što su „slikanja iglom“, „petit poen“ i „križići“ raznobojnim svilenim koncem ili reljefni vez pozlaćenim ili posrebrenim nitima, apliciranja svilenim ili vunenim fragmentima pa sve do nešto novije tehnike strojnog ukrašavanja tehnikom tamburiranja.

Analiza predmeta, kao završne faze obrade u izradi dokumentacije, sastoji se od utvrđivanja tehnologija izrade tkanina i samog predmeta te analize dekorativnih uzoraka i kroja, što uvelike pomaže pri datiranju prikupljene građe.

Autorica/kontakt: Venija Bobnjarić-Vučković, konzervator savjetnik

Go to top