chapter03.jpg
ferrari_naslov

Obnova ciklusa od šest slika s prizorima iz životopisa salonitanskog mučenika Sv. Dujma iz splitske katedrale autora Pietra Ferrarija iz 17. st. bliži se kraju. Zbog visokog stupnja oštećenosti slike na platnu velikih dimenzija predmetom su složenih konzervatorsko-restauratorskih postupaka koji se provode u Hrvatskom restauratorskom zavodu od 1998. godine.

O ciklusu i slikaru Pietru Ferrariju

Ciklus od šest slika na platnu iz kora splitske katedrale što ih je naslikao Pietro Ferrarij, koji je djelovao na području današnje Hrvatske od 1683. do 1685, donosi narativan niz scena iz života splitskog mučenika Sv. Dujma. Tematika je oblikovana prema životopisu koji se čita u katedrali na svečev blagdan 7. svibnja. »Sv. Petar šalje Sv. Dujma u Dalmaciju« prva je slika u nizu, slijede »Sv. Dujam propovijeda kršćanstvo na salonitanskom forumu«, »Sv. Dujam krsti Salonitance«, »Sv. Dujam ozdravlja bolesnike pred očima prefekta Maurilija«, »Mučenje Sv. Dujma« i »Smrt Sv. Dujma«.

svduje

Ferrari je ciklus naslikao prema narudžbi nadbiskupa Stjepana Cosimija, između 1683. i 1685, kada je boravio u Splitu. Samog autora, još nedovoljno istraženog na našim prostorima, prvi spominje Ivan Kukuljević 1858, a pronašao ga je u računskim bilježnicama nadbiskupa Cosimija. Pietro Ferrari je najvjerojatnije bio putujući umjetnik, što je u ono vrijeme bilo uobičajeno. Nadbiskup Cosimi u svojim bilješkama naziva ga „Pittor Epis(copi)« – biskupov slikar. Osim za spomenutih šest slika, Ferrari je isplaćen i za popravak četiriju slika iz katedrale te za radove u biskupovu domu.

Likovna uprizorenja narativnih ciklusa o životima svetaca česta su pojava u dalmatinskim biskupijama 17. i 18. stoljeća, no važno je napomenuti da su Ferrarijeve slike jedini cjelovito oslikani ciklus života lokalnog sveca zaštitnika. To ih, bez obzira na skromniju izvedbenu razinu, čini iznimno važnima za vjersku i kulturnu povijest. Ciklus Sv. Dujma ukazivao je na tradiciju splitske biskupije još od Salone (jedna od slika ciklusa prikazuje prizor »Sv. Dujam krsti Salonitance«), doba apostola i samog Sv. Petra koji je Dujma poslao na ta područja. Velika platna potpuno ispunjavaju zidne plohe svetišta, modulirajući ih u maniri suvremene inačice biblie pauperum.

Kruno Prijatelj u knjizi »Studije o umjetninama u Dalmaciji III« navodi bakrorez francuskog umjetnika Claudea Vignona (1593-1670) kao predložak na koji se izravno oslanja kompozicija slike »Sv. Dujam krsti Salonitance«. Vjerojatno je Ferrari i u kompozicijama drugih slika ciklusa citirao predloške istaknutijih umjetnika.

Kronologija zahvata na slikama

Kao većina umjetnina u splitskoj katedrali, navedene su slike kroz povijest više puta popravljane. Sačuvani su zapisi o restauracijama s kraja 1929. te iz 1962. godine.

Fotoalbum 1/2

Akademski slikar don Josip Šonje, u suradnji s Konzervatorskim uredom za Dalmaciju u Splitu, restaurirao je slike 1929, za što je bilo isplaćeno 3.000 dinara. Odluka o provođenju tog zahvata i danas se čuva u arhivu Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu.

Slike je 1962. godine restaurirao Filip Dobrošević u radionici Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju. Prilikom restauracije Dobrošević je zalijepio slike voštanom smjesom na novo platno. Tim zahvatom slike su nepovratno konzervirane voskom koji se često koristio u restauracijama iz sredine prošlog stoljeća.

Posljednji konzervatorsko-restauratorski zahvat na ciklusu od šest slika proveden u Hrvatskom restauratorskom zavodu provodio se u tri faze. Prva faza zahvata bila je 1998. kada su restaurirane slike »Mučenje Sv. Dujma« i »Sv. Dujam krsti Salonitance«. Druga faza provodila se 2004. i 2005. kada je restaurirana slika »Sv. Dujam propovijeda kršćanstvo na salonitanskom forumu«. Treća faza počela je 2009. zahvatom na slici »Sv. Petar šalje Sv. Dujma u Dalmaciju«, a nastavila se 2010. zahvatom na slici »Sv. Dujam ozdravlja bolesnike pred očima prefekta Maurilija«. Zahvat na cijelom ciklusu bit će dovršen potkraj 2011. restauracijom slike »Smrt Sv. Dujma«.

Zatečeno stanje umjetnina

Sve su slike pratili isti ili slični problemi, nastali kao posljedica tehnologije izrade i zahvata obavljenih na slikama kroz povijest. Zajednički nazivnik svih slika bio je visok stupanj oštećenosti.

Fotoalbum 2/2

Izvorno laneno platno srednje debljine i ujednačenog tkanja nosi relativno tanak slikani sloj. Velike dimenzije slika (305×220 cm; 305×305 cm) dobivene su spajanjem triju traka platna, a vertikalni šavovi ocrtavaju se na licu slika. Treba istaknuti da je slika »Sv. Petar šalje Sv. Dujma u Dalmaciju« bila podstavljena sintetičkim platnom zelene boje (koje se koristilo za tende). Ostale su slike bile podstavljene lanenim platnom. Slike su 1962. dobile i nove podokvire, koji zbog loše izvedbe nisu pružali dovoljnu potporu, što je pridonijelo deformiranju i opuštanju platna.

Slikani sloj je tanak, a sastoji se od uljane boje nanesene na preparaciju tamne oker boje. Stabilnost slikanog sloja osiguravala je voštano-smolna smjesa koja ga je potpuno prožela i vezala za platno. Suprotno suvremenoj restauratorskoj praksi, debelim slojevima voštanog kita bila su zapunjena i sva oštećenja platna i slikanog sloja. Takav postupak danas je zamijenjen umetanjem oblikovanih komada novoga platna u oštećenja.

Na površinama slikanog sloja bili su vidljivi tragovi dvaju spomenutih restauratorskih zahvata. Od zahvata don Josipa Šonje iz 1929. na licima slika uočeni su tragovi tamnog kita i retuša na mjestima oštećenja. Retuš Filipa Dobroševića bio je postavljen izravno na sloj voštanog kita. Zbog rekonstruiranja oslika izraženim linijama (tal. tratteggio) jasno ga se diferenciralo od homogene površine izvornog oslika. Podstavljanje voštano-smolnom smjesom ostavilo je na slikama još jedno oštećenje. Za lijepljenje slike na novo platno bilo je nužno korištenje povišene temperature i pritiska. Svi tragovi upućuju na to da se kombinacijom povišene temperature i pritiska djelovalo na lica slika te da je primjenjena temperatura bila previsoka. To je u pojedinim zonama nepovratno oštetilo slikani sloj. Ta su oštećenja nereverzibilna i mogu se samo »maskirati« retušem.

Slike su u posljednjem zahvatu lakirane otopinom neke od novih prirodnih smola (damar ili mastiks) u debelom sloju. Smola je starenjem požutjela i uvelike promijenila ton slike.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat u HRZ-u

Konzervatorsko-restauratorski zahvat imao je za cilj uklanjanje tragova svih materijala i postupaka primijenjenih u prethodnim restauracijama i sanaciju oštećenja primjerenim restauratorskim metodama.

Čišćenje slikanog sloja bilo je prva faza zahvata i prethodilo je odvajanju od platnā na koja su slike bile zalijepljene. Čišćenje je obuhvatilo: uklanjanje površinske nečistoće, uklanjanje debelog sloja laka, uklanjanje retuša iz prethodnih zahvata, uklanjanje voštanih kitova i voštano-smolne smjese koja je tijekom podstavljanja prodrla na lice te uklanjanje smeđeg kita iz zahvata 1929. godine.

Svojstva prirodnih smola damara i mastiksa omogućila su jednostavno uklanjanje debelog sloja laka kombiniranim djelovanjem acetona i etanola. Iako se ovi tipovi prirodnih smola s vremenom također mijenjaju i 'stare', čak i nakon stotinu ili više godina omogućavaju restauratorima da ih uklone otapalima koja ne predstavljaju značajnu opasnost za umjetninu ili zdravlje samog restauratora. Ista otapala uklonila su i retuše F. Dobroševića. Očito je kao medij za vezivanje pigmenata bila korištena ista smolna otopina kojom su slike bile lakirane.

Voštani kitovi i slojevi voska na licima slika uklonjeni su kombiniranim mehaničkim i kemijskim djelovanjem. Osim stanjivanja sloja voska skalpelima, korišten je gel na bazi terpentinskog ulja koji je uspješno uklanjao vosak bez oštećivanja izvornog oslika.

Za uklanjanje retuša iz 1929. korišten je amonij-hidroksid. Očito su ti retuši bili izvedeni bojama koje su u svojem sastavu sadržavale ulje. Starenjem ulje oksidira i polimerizira se pa je za otapanje starog sloja ulja nužna primjena nešto jačih otapala nego za uklanjanje svježeg sloja ulja.

Nakon temeljitog čišćenja, lica slika zaštićena su beskiselinskim papirom. Papir je na površinu slikanog sloja bio lijepljen sintetičkom disperzijom Plextola B500, koja je trebala osigurati njegovu stabilnost tijekom čišćenja poleđine. Nakon što bi se uklonilo podstavljeno platno, debeli sloj voštano-smolne paste stanjivao se skalpelima. Ostaci voska upijeni u platno iščišćavani su spomenutim gelom na bazi terpentinskog ulja.

Nedostajući dijelovi originalnog platna nadomješteni su umetanjem zakrpi od lanenog platna, tkanja što sličnijeg originalu. Originalna su platna bila oštećena u velikoj mjeri te izrazito krta. Zbog takvog stanja bilo je nužno podstavljanje slika novim platnima. Slike su podstavljene voštanom smjesom (pčelinji vosak, kolofonij i venecijanski terpentin). Pri tom podstavljanju zapeglavane su s poleđine i uz stalnu kontrolu temperature. Time je uklonjena svaka mogućnost oštećivanja slikanog sloja povišenom temperaturom.

Slike su napete na nove podokvire koji će im pružiti optimalnu stabilnost i napetost. Preparacija oštećenih zona rekonstruirana je pod bočnim svjetlom da bi se postiglo potpuno uklapanje novih površina u teksturu okolnog slikanog sloja. Uslijedilo je podslikavanje gvašem i temperama i izolacijsko lakiranje damar lakom. Retuš je izveden lak bojama, a slike su poprskane lakom na bazi sintetičkih akrilnih smola.

Autorica: Lana Kekez
Kontakt: mr. Branko Pavazza, konzervator-restaurator savjetnik

Literatura

  1. Kukuljević, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb, 1858, 83.
  2. Kruno Prijatelj, Ferrarijeva platna u koru splitske katedrale, u: Studije o umjetninama u Dalmaciji III, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1975, 72–86.
  3. Radoslav Tomić: Splitska slikarska baština. Zagreb, Matica hrvatska, 2002, 109–119.
  4. Julija Bačak, Slika Pietra Ferrarija Sv. Petar šalje Sv. Dujma u Dalmaciju iz katedrale Sv. Dujma u Splitu: konzervatorsko-restauratorski zahvat, u: Kulturna baština 36, Split, 2010, 333.-342.
Go to top