Lanfranco i Scrivelli – dva Giovannija župne crkve u Lastovu
Konzervatorska istraživanja rasvijetlila su pitanja autorstva šest slika poliptiha s glavnog oltara župne crkve Sv. Kuzme i Damjana u Lastovu – četiri od njih atribuirane su Giovanniju Lanfrancu, a dvije Giovanniju Scrivelliju. Slike su potom restaurirane u Hrvatskom restauratorskom zavodu gdje su sanirana oštećenja, nestabilni dijelovi su konsolidirani, a intervencije iz prijašnjih restauratorskih zahvata su uklonjene, čime je slikama vraćen sjaj blizak izvornom izgledu.
Poliptih na glavnom oltaru župne crkve Sv. Kuzme i Damjana u Lastovu djelo je dvojice talijanskih slikara 17. stoljeća: Giovannija Lanfranca i Giovannija Scrivellija. Sačuvan je cijeli niz arhivskih dokumenata koji su omogućili rekonstrukciju događaja vezanih uz narudžbu šest slika poliptiha. Ti su dokumenti rasvijetlili i pitanja atribucije pojedinih polja poliptiha dvojici spomenutih umjetnika.
Šest polja poliptiha uokvireno je arhitekturom kamenog oltara. Središte kompozicije je slika s prikazom Sv. Kuzme i Damjana, titulara crkve. Sveci su prikazani s knjigama u rukama, nadvišeni likom anđela, a između njih je prikazan otok Lastovo na morskoj pučini. Autor slike nesumnjivo je Giovanni Lanfranco, što potvrđuje njegov potpis na hrptu knjige u svečevim rukama. U atici oltara naslikan je Bog Otac, a sa strana središnje pale su četiri manje slike: Sv. Petar, Sv. Pavao, Sv. Josip i Sv. Jerolim.
Iz arhivske dokumentacije
Kako piše Radoslav Tomić, arhivske dokumente o kupnji slika objavio je Frano Radić 1895. Iz njih se iščitava da je za nabavu slika zaslužan Lastovljanin don Anton Bogdanović-Deodato. On je, zastupajući odsutnog župnika, 1631. sakupio u župi 121 dukat. Savjetovao je općini gradnju i opremanje glavnog oltara u župnoj crkvi. Lastovska skupština iste godine povjerava novac za slike don Antonu Bogdanoviću-Deodatiju da dade naslikati u Rimu kod kojeg vrijednog čovjeka. Ukoliko mu ne bude dovoljno stotinu dvadeset i jedan dukat, neka utroši više, samo da se nabavi lijepa stvar.
Fotoalbum
Sačuvani dokumenti nadalje donose niz vrijednih podataka o nastanku slika, autorima i isplatama. Knez Andrija Basegli potvrđuje da je šest slika stiglo na Lastovo 28. veljače 1633, koje je iz Rima poslao don Anton Bogdanović. G. Lanfranco je 14. travnja 1632. isplaćen za izradu triju manjih slika: Bog Otac, Sv. Jerolim i Sv. Josip, a 21. srpnja iste godine za još jednu sliku – središnju palu s prikazom Sv. Kuzme i Damjana. Istovremeno je G. Scrivelli isplaćen u dva navrata za izradu dviju manjih slika s prikazima Sv. Petra i Sv. Pavla.
Nova atribucija
Nasuprot prijašnjim mišljenjima drugih autora da je Lanfranco izradio samo središnju palu sv. Kuzme i Damjana, R. Tomić je, usporednom analizom dokumenata i slika, G. Lanfrancu atribuirao i slike s prikazima Sv. Josipa, Sv. Jerolima i Boga Oca. Tako bi Scrivelli bio autor samo dviju slika poliptiha: Sv. Petra i Sv. Pavla.
Konzervatorsko-restauratorski zahvati
Sve slike poliptiha restaurirane su u splitskoj radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda. Prvi zahvat izveden je na središnjoj slici s prikazom sv. Kuzme i Damjana. Slika je restaurirana 1999. Zahvat je prethodio njezinu izlaganju u Vatikanu, u sklopu izložbe The Croats – christianity, culture, art. Tim zahvatom uklonjeni su tragovi restauracije iz 1971. koja je bila izvedena u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu.
Čišćenje lica slike sastojalo se od uklanjanja laka i retuša iz prethodnog zahvata kao i ostataka izvornog laka koji nije u potpunosti uklonjen u ranijoj restauraciji. Zatečeni sloj damar laka uklonjen je etanolom, a retuši amonij-hidroksidom. Ostaci izvornog laka uklonjeni su kombiniranim kemijskim djelovanjem amonij-hidroksida i mehaničkim dočišćavanjem kirurškim skalpelom. Mehanički su uklonjeni voštani kitovi s lica slike. Kako je slika bila stabilna odlučeno je da se ne odvaja od platna kojim je bila podstavljena, već su samo izravnate deformacije platna. Rubni dijelovi slike ojačani su lijepljenjem traka novog platna (tzv. strip lining). Za lijepljenje je korištena voštano-smolna smjesa kojom je slika u restauraciji 1971. bila zalijepljena na novo platno (smjesa je pripremljena prema poznatoj recepturi koja je korištena u splitskoj radionici HRZ-a). Nakon napinjanja na novi podokvir, oštećenja slikanog sloja rekonstruirana su tutkalno-krednom preparacijom. Izveden je retuš pigmentima vezanima lakom na bazi ketonskih smola te je nanesen završni sloj mat laka u spreju. Za sliku je izrađen i novi pozlaćeni ukrasni okvir.
Prethodna restauracija preostalih pet slika poliptiha izvedena je 1974., također u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu. Godine 2003. u splitsku radionicu HRZ-a na novi konzervatorsko-restauratorski tretman dopremljene su tri slike G. Lanfranca: Bog Otac, sv. Josip i sv. Jerolim. Preostale dvije slike poliptiha, sv. Petar i sv. Pavao G. Scrivellija, restaurirane su 2005. Tom prilikom uklonjeni su svi tragovi prijašnjih restauratorskih zahvata, uključujući i lesonitne ploče na koje je svih pet slika bilo zalijepljeno voštanom smjesom. Zatečeno stanje svih slika bilo je slično, s vidljivim posljedicama istovrsnih uzroka propadanja. Stoga je i svih pet slika prošlo slične faze konzervatorsko-restauratorskog zahvata.
Slike su od lesonitnih ploča odvojene kontroliranim zagrijavanjem s lica, preko Melinex folije. Kada bi povišena temperatura omekšala voštanu smjesu, slike su mehanički, uz pomoć tankih metalnih špahtli, pažljivo odvajane od ploče. Dio voštane smjese prošao je na lica slika te hlađenjem zalijepio Melinex foliju. Folija je zadržana na licu kako bi tijekom čišćenja poleđine osigurala stabilnost slikanog sloja. Ostaci voštane smjese su s poleđine platana slika uklonjeni mehanički, kirurškim skalpelom. Čišćenje je vršeno uz pomoć lupe kako bi se pasta što temeljitije uklonila i izbjeglo oštećivanje niti platna. Nakon čišćenja poleđine, s lica slika je uklonjena Melinex folija. Dio voštane smjese koji je prodro na lica uklonjen je mehanički. Za uklanjanje sloja laka i retuša korišteni su vateni tamponi s acetonom, uz ispiranje white spiritom. Zatečeni kitovi na bazi voska uklonjeni su mehanički, kirurškim skalpelom. Oštećenja platna sanirana su umetanjem intarzija od novog platna, oblika prilagođenog obliku oštećenja. Slike su podstavljene na nova platna, lijepljenjem firentinskom pastom i napete na nove podokvire. Za rekonstrukciju oštećenja slikanog sloja korištena je tonirana tutkalno-kredna preparacija, a retuš je izveden pigmentima vezanima lakom na bazi ketonskih smola. Za završni lak korišten je mat lak u spreju.
Literatura
- Cvito Fisković, Lastovski spomenici, Split, 1966.
- G. P. Bernini, Giovanni Lanfranco (1582–1647), Parma, 1985.
- Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb, 1989, str. 68–69.
- Kruno Prijatelj, Barok u Dalmaciji, Zagreb, 1982, str. 832–833.
- The Croats-Christianity, Culture, Art (ur. V. Marković), Zagreb–Vatikan, 1999, str. 512–513, kat. jed. 88 (R. Tomić)
- Radoslav Tomić, Giovanni Lanfranco na Lastovu, u: Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb, 2004, str. 227–235.