chapter03.jpg
amfora_naslov

Nekoliko fragmenata antičkih amfora tipa Spatheion pronađeno je u lastovskom akvatoriju, na nalazištu pokraj otoka Prežbe. Taj tip amfora čvrste, jarko crvene keramike, vretenastog tijela i malih ručki proizvodio se od 4. do 7. stoljeća na području današnjeg Tunisa. Zbog njihove rijetkosti na našim prostorima, od pronađenih fragmenata rekonstruirana je jedna amfora.

Fragmenti amfora koji su pronađeni 2007. godine istraživanjem podvodnog arheološkog nalazišta  otok Prežba kod Lastova, koje su provodili ronioci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, odmah nakon vađenja dostavljeni su na konzervatorsko-restauratorsku obradu u radionice Odjela za restauriranje podvodnih arheoloških nalaza u Zadru.  Riječ je o dva grla s ručkama, dva dijela trbuha i dva dna amfora tipa Spatheion.

amfora_uvod

Amfore tipa Spatheion u literaturi se spominju kao amfore vretenastih tijela i malih ručki, te različitih dimenzija. Izrađivane su od čvrste keramike, jarko su crvene do smeđe boje, te često s vanjske strane premazivane tankim slojem svjetlije engobe. Taj tip amfora proizvodio se od 4. do 7. stoljeća na području današnjeg Tunisa, a rasprostranjene su diljem istočnog, središnjeg i sjevernog Mediterana. Korištene su za prijevoz ulja, maslina, ribljih umaka i vina.

Konzervatorsko-restauratorski postupak

Cijela unutarnja i vanjska površina fragmenata amfora bila je prekrivena organskim naslagama i skeletnim ostacima morskih organizama vapnenaste i silikatne prirode. Keramika je bila kompaktna na dodir, što upućuje na to da je bila pečena na visokim temperaturama. Pronađeni fragmenti nisu se međusobno spajali. U dogovoru s podvodnim arheolozima odlučeno je da će se zbog rijetkosti te amfore na našim prostorima rekonstruirati jedan primjerak.

Fotoalbum

Nakon zaprimanja u radionicu, fragmenti amfora odloženi su u velike kade s vodovodnom vodom, te je time počeo postupak desalinizacije koji je trajao osam mjeseci. Tijekom tog razdoblja voda je redovito mijenjana, a prije i poslije svake promjene konduktometrom je mjerena električna provodljivost vode, koja upućuje na količinu izlučenih soli. Nakon što je količina soli svedena na minimalne konstantne vrijednosti, predmeti su izvađeni iz vode te ostavljeni da se osuše na sjenovitom mjestu.

Osušeni fragmenti preliminarno su čišćeni mekanim četkicama pod tekućom vodom, a potom su skalpelom uklonjene mekše nekoherentne organske naslage. Kompaktnije i čvršće priljubljene vapnenaste naslage uklonjene su mehanički električnim vibrirajućim dlijetom, a preostale naslage istanjene su kombiniranjem mehaničkog i kemijskog čišćenja. Naslage su omekšane oblozima natopljenima 10-postotnom otopinom EDTA u destiliranoj vodi, apliciranima samo na područja naslaga, te uklanjane mehaničkim putem skalpelima. Fragmenti su zatim obilno ispirani tekućom vodom, sve do postizanja neutralne pH-vrijednosti. U slučaju niskih i vrlo čvrsto priljubljenih vapnenastih i silikatnih naslaga nije se inzistiralo na daljnjem čišćenju, jer naslage nisu ometale čitljivost predmeta. Zato se nije ustrajalo ni na daljnjem restauratorskom postupku. Fragmenti su potom konsolidirani 3%-tnom otopinom polivinilnog konsolidanta u acetonu, nanesenom premazivanjem kistom.

Prije samih restauratorskih radova svaki je fragment amfore nacrtan u prirodnoj veličini. Povezivanjem i preklapanjem crteža fragmenata grla, vrata, tijela i dna ostvarena je grafička rekonstrukcija cijele amfore, visine od oko 61 cm i maksimalne širine od 14 cm. Pri rekonstrukciji amfore korišteni su fragmenti koji su se poklapali po svojstvima teksture i boje keramike. Rekonstruiranje amfore je provedeno u više faza. U prvoj fazi integriran je gornji dio amfore u jednu cjelinu. Nedostajući dio izrađen je alabasternim gipsom nanesenim na kalup prema otisku originalnog dijela. Na isti način je integriran i dio dna u zasebnu cjelinu. Zatim je na kolu izrađeno dugo cilindrično gipsano tijelo, koje povezuje gornji dio s dnom amfore. Nakon sušenja gipsa uslijedilo je spajanje gornjeg dijela s tijelom, a potom lijepljenje dna. Pritom je korišteno ljepilo na vodenoj osnovi, a spojevi su učvršćeni alabasternim gipsom. Izrađena gipsana površina izvana je fino obrađena rašpama i brusnim papirima različitih granulacija, te tonirana akrilnim bojama. Kao podloga nanesena je neutralna smeđa boja sličnog tonaliteta originalu, a na nju su tapkanjem spužvicama naneseni slojevi svjetlije boje. Unatoč imitiranju originalne površine, gipsani je dio reproduciran u ponešto svjetlijem tonu.

Autorica/kontakt: Martina Ćurković, viši restaurator-tehničar

Literatura

  1. Irena Radić Rossi, Amfore, amforice sredozemne ljepotice, časopis Ronilac, 2/2003., Rijeka, 2003.
  2. Alessandra Caravale, Isabella Toffoletti, Anfore antiche – conoscerle e identificarle, IRECO, Formello, 1997.
Go to top