Tragom novovjekovnog brodoloma na lokalitetu Sv. Pavao pokraj Mljeta arheolozi su među elementima brodske strukture izronili i jedan bakreni kotao. U Hrvatskom restauratorskom zavodu provedeni su zaštitni postupci čišćenja kotla od naslaga morske vegetacije i pijeska, desalinizacije i uklanjanja produkata kalcifikacije i korozije. Nedostajući dijelovi kotla rekonstruiranisu , a potom je bakreni predmet patiniran da bi dobio što prirodniji izgled.
Arheološko istraživanje novovjekovnog brodoloma na podmorskom lokalitetu Mljet, Sv. Pavao provodi se od 2007. godine. Na tom lokalitetu pronađeno je više elemenata brodskih struktura i osam brončanih topova, kao i mnoštvo drugih arheoloških nalaza, među kojima i bakreni kotao. Dimenzija 43×27 cm, kotao je iskovan od dviju bakrenih ploča pričvršćenih zakovicama. Na dijametralno suprotnim stranama oboda kotla nalaze se po četiri zakovice kojima je bio pričvršćen ataše i ručke koje nedostaju. Kotao je pronađen prekriven s vanjske i unutarnje strane vapnenačkim i korozivnim naslagama. Na dijelu od dna prema trbuhu kotla metalna površina dimenzija 20×5 cm potpuno je propala i nedostaje.
Nakon što je izvađen iz mora, kotao je dopremljen u restauratorsku radionicu gdje je zatečeno stanje evidentirano i dokumentirano, a zatim je očišćen od algi, trava i pijeska te desaliniziran. Proces desalinizacije provodio se u bazenu s vodom iz vodovoda, a praćenje se obavljalo mjesečno, instrumentalnim mjerenjem saliniteta. Trebalo je dvanaest mjeseci za odsoljavanje, nakon čega je predmet izvađen iz vode i posušen. Nakupine kalcifikata i vapnenca uklonjene su s površine metala mehanički, raznim ručnim alatom. Nakon uklanjanja većih kalcitnih nakupina, na površini metala s unutarnje i vanjske strane predmeta uočeni su produkti korozije. Mehaničke probe čišćenja pokazale su da su korozivni slojevi na površini predmeta prisutni u vrlo tankom sloju, nakon čijeg se uklanjanja pojavio izvorni metal. Korozijski produkti s površine metala uklonjeni su metodom mikropjeskarenja.
Fotoalbum
Laboratorijska istraživanja provedena su na uzorku metala i uzorku crnog taloga s dna kotla. Uzorak metala analiziran je metodom rendgenske fluorescencije (XRF). Rezultat analize metala pokazao je 99-postotnu prisutnost bakra u uzorku, dok je uzorak crnog taloga analiziran FT-IR spektroskopijom, koja je pokazala prisutnost elemenata koji potječu od spojeva organskog materijala te zemljanih supstancija, silikata i gline.
Rekonstruiranje nedostajućeg dijela predmeta izvedeno je zapunjavanjem epoksidnom smolom uz dodatak pigmenata, nakon čega je zapuna i oblikovana mikromotorom. Za zaštitu kotla od atmosferskih utjecaja nanesen je zaštitni sloj konsolidanta načinjenog od mješavine termo-plastične akrilne smole i mikrokristalinskog voska u otapalu.
Da bi se dijelovi predmeta na kojima se čišćenjem došlo do izvornog metala patinirali i imali što prirodniji izgled, napravljene su probe patiniranja upotrebom više kemijskih sredstava koja na metalu stvaraju umjetnu patinu. Patiniranjem izvornog metala otopinom sumporne jetre dobiven je najprirodniji izgled. Bijeli tragovi oksida nastali patiniranjem, s predmeta su uklonjeni poliranjem čeličnim četkicama uz primjenu mikromotora. Provedenim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima predmet je očišćen od naslaga vapnenca i korozije te je stabiliziran i restauriran. Nakon provedenih restauratorskih radova, na predmetu nisu vidljive nikakve štetne promjene, čime je spriječeno njegovo daljnje propadanje, a predmet je dugotrajno očuvan.