chapter09.jpg
sv_pavao_naslov

Kod pličine Sv. Pavao u mljetskom akvatoriju otkriveno je 2006. bogato podmorsko nalazište. Na dubini od četrdesetak metara pronađeni su izvrsno očuvani ostaci novovjekovnog brodoloma, među kojima i osam brončanih topova te rasuti ulomci keramičkog posuđa, stakla i predmeta od metala. Ustanovljeno je da je riječ o trgovačkom brodu iz 16. stoljeća koji je prevozio vrlo luksuzan trgovački teret na trasi između istočnomediteranskih trgovačkih luka i Venecije. Iduće godine djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda započeli su prvu od dosadašnjih pet kampanja istraživanja koje upotpunjuju sliku o okolnostima brodoloma te o proizvodnji, ekonomskim prilikama, trgovačkim plovnim putovima i opasnostima plovidbe u nemirnim vremenima cinquecenta.

Novovjekovni brodolom

Na dnu mora nedaleko od otoka Mljeta otkriveno je bogato arheološko nalazište s ostacima trgovačkog broda iz 16. stoljeća. Budući da je nalazište do tada bilo nepoznato, uz pronalazak brojnih nalaza, istraživanje navedenog brodoloma pružilo je vrijedno iskustvo arheolozima koji su nakon dugog niza godina imali priliku istraživati netaknuti lokalitet.

sv_pavao_uvod

Pličina Sv. Pavao nalazi se na južnoj strani otoka Mljeta i udaljena je od obale nekoliko stotina metara. Pličina je potpuno otvorena vjetrovima i valovima s juga. Nešto zapadnije od pličine nalaze se otočić Preč te rt Dugi rat sa svojom uvalom, koji su prirodno sklonište i sidrište na putu južnom stranom otoka od područja mljetskih jezera do uvale Saplunare. Pličina iz mora izviruje samo nekoliko centimetara i teško je vidljiva te je za nevremena vrlo opasna zamka na putu prema sigurnom skloništu.

Lokalitet su 2006. godine otkrili ronioci kluba »Medveščak – Sava«, koji su prilikom održavanja ronilačkog kampa na Mljetu na dubini od 40 do 46 metara naišli na šest brončanih topova oko kojih su bili razasuti ulomci keramičkog posuđa, stakla i predmeti od metala. Sve je upućivalo na novi, netaknuti arheološki lokalitet, stoga je on odmah prijavljen mjerodavnim institucijama. Uslijedio je stručni uviđaj Odjela za inspekcijske poslove Ministarstva kulture, Lučke kapetanije iz Dubrovnika i Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda. Tada je lokalitet fotografski dokumentiran te je izvađeno nekoliko predmeta radi stručnog pregleda. Ustanovljeno je da je riječ o ostacima trgovačkog broda iz 16. stoljeća koji je prevozio bogat teret na trasi između istočnomediteranskih trgovačkih luka i Venecije. Radi zaštite i obrane od neprijatelja s mora, brod je bio opremljen s više brončanih topova.

Nalazi

Arheolozi Hrvatskog restauratorskog zavoda počeli su 2007. godine podvodna arheološka istraživanja tog lokaliteta. Istraživanja su do sada izvedena u pet kampanja, a posljednja je završena u lipnju 2011. godine. Cilj prve faze istraživanja bio je izraditi cjelokupnu nacrtnu i fotografsku dokumentaciju zatečenog stanja na dnu. S obzirom na iznimnu vrijednost brončanih topova i drugih sačuvanih predmeta, odlučeno je da se sav pokretni materijal dokumentira i izvadi iz mora kako bi se spriječila devastacija lokaliteta.

Fotoalbum 1/2

U prve tri kampanje pronađeno je osam brončanih topova. Riječ je o sedam pedrijera – topova s „maškulom“, uređajem za punjenje straga, koji su izrađivani za ispaljivanje kamenih projektila te jednom esmerilu - tipu topa konstruiranom za ispaljivanje željeznih projektila koji su se punili kroz cijev s prednje strane. Dvije gotovo identične pedrijere većeg su kalibra, dok je ostalih pet manjeg kalibra. Svih sedam pedrijera izrađeno je kombinacijom dvaju metala – cijev je izrađena od lijevane bronce, a zatvarač od željeza. Nažalost, većina zatvarača teško je korodirana pa nije izvađena na površinu. Samo je jedna pedrijera (br. 8) pronađena s pričvršćenim zatvaračem i dijelom željezne vilice uz pomoć koje je bila usađena u ogradu broda.

Uz pedrijere, na nalazištu je pronađeno više kamenih kugli koje odgovaraju njihovu kalibru. Cijevi dviju većih pedrijera dužine su 146 centimetara s profiliranim i ukrašenim ustima, kalibra 106 milimetara. Obje pedrijere krase renesansni reljefni motivi. Vrhovi cijevi dekorirani su stiliziranim viticama sa strelastim završecima koje povezuju motive lavlje glave, praznog grba bogato uokvirenog lentama te biljnog ornamenta. Iznad središnjeg ojačavajućeg prstena na cijevi nalaze se ukrasi u obliku lista akantusa i cvjetova s pet latica. Sve nađene pedrijere imaju urezane brojeve koji označavaju težinu u librama. No težina libre varirala je ovisno o ljevaonici i državi u kojoj je top lijevan. Pokazalo se da težine topova nađenih kod Mljeta najbliže odgovaraju težini venecijanske (teške) libre.

Pronađeni esmeril dug je 120 centimetara, sa zatvaračem od 5,3 centimetra. Cijev na ustima promjera je 9,9 centimetara, a kalibar 5 centimetara. Cijev topa je poligonalnog presjeka s dvanaest bridova i dvije cilindrične istake na središnjem dijelu topa. Top nema nikakve karakteristične reljefne ukrase ni ureze koji bi mogli identificirati porijeklo. Zanimljivo je to što je tijekom restauratorskog zahvata u cijevi pronađena korodirana željezna topovska kugla promjera 4 centimetra. Prema dostupnim arheološkim dokazima, u tom je razdoblju bilo uobičajeno da se topovi drže napunjeni tijekom plovidbe.

Analizom raznovrsnih arheoloških nalaza s lokaliteta brodolom je datiran u drugu polovicu šesnaestog stoljeća. Utvrđeno je da je većina pronađenih topova izrađena tijekom istog stoljeća, da je većina pedrijera izrađena u venecijanskim ljevaonicama, dok je podrijetlo esmerila još nepoznato.

Fotoalbum 2/2

Na lokalitetu je pronađeno više metalnih predmeta, od kojih se ističe veliko vjedro ukrašeno trakama s ukrasnim zakovicama, bakrena plitica i bogato ukrašena konična posuda, dijelovi svijećnjaka te kositreni vrč. U vrlo vrijedne nalaze ubraja se i velika keramička zdjela nađena u blizini vjedra. Na zdjeli je ugraviran prikaz svirača mandoline u cvjetnom vrtu s ogradom od isprepletenog pruća. Takve zdjele s alegoričnim prikazima vrlina poklanjale su se u 16. i 17. stoljeću prilikom zaruka ili svadbe i bile su vrlo luksuzna roba.

Najviše nalaza pronađenih na lokalitetu pripada keramičkom posuđu. Ustanovljeno je da je dio keramičkih predmeta proizvod venecijanskih radionica iz 16. stoljeća, dok druga skupina pripada orijentalnoj, vrlo luksuznoj i bogato ukrašenoj keramici ili pak orijentalnoj kuhinjskoj keramici jednostavnih oblika. Luksuzna orijentalna keramika se prema kvaliteti izrade i bogatom ukrasu živih boja mogla pripisati glasovitim keramičkim radionicama turskog grada Iznika. Na stvaranje jedinstvenog stila ukrašavanja tih proizvoda utjecala je lokalna orijentalna keramika crvene engobe sa slikanim rozetama ili listićima prekrivenima zeleno, plavo ili jantarno nijansiranom glazurom, turska tradicija izrade luksuznog srebrnog posuđa i proizvodnja kineskog porculana, posebice iz doba dinastija Yuan (1260–1368) i Ming (1368–1644). Izničku keramiku karakterizira ukras izrađen kobaltno plavom i ultramarin bojom na bijeloj podlozi te česta upotreba crne, zelene i crvene boje. U više slučajeva rubovi tanjura su valoviti, a slikani motivi najčešće su stilizirani valovi i morska pjena, rascvali cvjetovi lotosa, ljiljana i drugog cvijeća te lišće i lozice.

Na jednome mjestu na nalazištu pronađeno je desetak velikih, luksuznih iznik tanjura složenih jedan u drugi, nekoliko manjih, također bogato ukrašenih tanjura i desetak zdjelica složenih jedna u drugu, što je potvrdilo pretpostavku da se na brodu nalazio orijentalni trgovački teret namijenjen zapadnom tržištu. U blizini su pronađeni ulomci prekrasno ukrašenih vrčeva i zdjela istog podrijetla. Među posebno zanimljivim predmetima možemo izdvojiti malo brončano brodsko zvono s reljefno istaknutom godinom MDLXVII (1567), koje potvrđuje pretpostavku da se brodolom dogodio u drugoj polovici 16. stoljeća. Toj dataciji u prilog idu i deseci nađenih srebrnih kovanica, među njima i dva talira slijepljena s više desetaka akči. Taliri se prema prikazu i legendi na aversu mogu pripisati kovu iz 1559. godine za vladavine sinova kneza Saksonije Johanna Friedricha I. Na aversu se nalazi poprsje kneza u oklopu, sa žezlom u ruci, s legendom u vanjskom natpisnom polju: MO:NO-FRATR-V(-)M:DVC(V)-:SAXO(N). i četiri grba sa svake strane. Na reversu se za sada još nalaze inkrustrirane akče, no prema analogijama, trebao bi sadržavati dvije sučeljene biste i natpis: LANTG:-THVRI: - ET:MAR - :MISN:. Srebrni turski novac, akče, kovao se u kovnicama Osmanskog Carstva od 15. do kraja 17. stoljeća. Detaljna analiza pronađenog novca pružit će nam dodatne smjernice za apsolutno datiranje potonuća broda.

Od ostalih nalaza pronađeni su i dvostrani češalj od roževine, više češera pinus pinea - pinije, kosti životinja te dijelovi pribora za jelo, veliki kameni žrvanj i više desetaka topovskih kamenih kugli. Jedna kugla znatno je veća od ostalih, promjera 16 cm, što upućuje na to da još nisu nađeni svi brodski topovi. Malo olovno puščano zrno također dokazuje da je brod osim topova bio naoružan i puškama, arkebuzama ili musketama.

Brodska konstrukcija

U drugom dijelu lokaliteta, koji se nalazi jugoistočno od područja s topovima, na blagoj pješčanoj padini bez velike koncentracije pokretnog materijala, pronađena je drvena konstrukcija broda. Prilikom istraživanja posebno se pazilo na što bolje očuvanje drveta u stanju u kojem je zatečeno.

U svibnju 2010. godine, s ciljem izrade kompletne nacrtne i fotografske dokumentacije drvene konstrukcije broda, počela je suradnja Hrvatskog restauratorskog zavoda s Universita Ca'Foscari u Veneciji – Dipartamento di Science dell' Antichita e del Vicino Oriente, pod stručnim vodstvom prof. Carla Beltramea. Godine 2011. suradnja je nastavljena, kao i dokumentiranje drvene konstrukcije broda. Do sada je dokumentirano i snimljeno fotogrametrijskom metodom petnaest madira i šest rebara. Tijekom čišćenja brodske konstrukcije od pijeska pronađeno je sedmo rebro i novi dijelovi oplate. Konstrukcija je fotografirana u cijelosti, a potom i svaki detalj na dijelovima konstrukcije. Zračnim padobranom izvađeno je rebro s uzvojnim dijelom (eng. futtock) br. 1 i madir br. 15. Madir br. 15 je odmah nakon uzimanja uzorka drveta za potrebe dendrokronološke analize bio vraćen na svoje mjesto. Rebro s uzvojnim dijelom preneseno je u bazu gdje je detaljno fotografirano i dokumentirano nacrtom u mjerilu 1:1, a potom je vraćeno na svoje mjesto. Rezultati istraživanja pokazali su da su se karakteristični spojevi dvaju dijelova rebra (futtock) primjenjivali u venecijanskoj brodogradnji. Istraživanja trupa pokazala su da brod nije imao kobilicu, već da je imao tzv. unutarnju kobilicu koja se nalazila s unutarnje  strane oplate. S jedne i druge strane unutarnje kobilice na rebrima su pronađeni kanali za kaljužnu vodu, što je sa sigurnošću ukazivalo na to da je riječ o uzdužnoj osi broda. Nadalje, u sklopu drvene konstrukcije pronađeno je i postolje jarbola u obliku kocke s bočnim pojačanjima. Trup broda imao je dvostruku oplatu, a između nje je mjestimično pronađen metalni lim. Nije poznato je li se lim nalazio duž cijele oplate broda, što bi bio izniman primjer, jer do sada takav oblik konstrukcije iz 16. stoljeća nije pronađen.

Iako novovjekovni brodolomi nisu rijetkost u hrvatskom podmorju, vrlo su rijetko do danas sačuvani nedirnuti, a još rjeđe možemo govoriti o njihovu sustavnom istraživanju. Istraživanja provedena na lokalitetu pličina Sv. Pavao kod Mljeta od 2007. do 2011. godine tek su dio sustavnog zaštitnog istraživanja, kojim će se uz uobičajenu nacrtnu, foto i video dokumentaciju nalazišta i nalaza pokušati dobiti što potpunija slika o okolnostima navedenog brodoloma te podaci o proizvodnji, ekonomskim prilikama, trgovačkim plovnim putovima i opasnostima plovidbe u nemirnim vremenima 16, 17. i 18. stoljeća.

Autori: Vesna Zmaić, Igor Miholjek, Igor Mihajlović

Literatura

  • MIHOLJEK I. 2009: Novovjekovni brodolom kod pličine Sv. Pavao pokraj otoka Mljeta, Jurišićev zbornik, Zagreb, 272 -283.
  • ZMAIĆ, V. 2011: O nalazu novca na brodolomima kod pličine Mijoka u blizini Murtera i pličine Sv. Pavao na Mljetu, Acta Numismatica, Zbornik radova 6. međunarodnog numizmatičkog kongresa u Hrvatskoj, Rijeka, 331– 342.
Go to top