Uobičajeno je da u restauratorsku radionicu specijaliziranu za predmete od papira pristižu knjige, dokumenti, akvareli i crteži, no rad na globusu za restauratora je veoma rijedak, zahtjevan i izazovan posao. Ovdje donosimo kratku povijest i strukturalni prikaz globusa te sve faze konzervatorsko-restauratorskih radova provedenih na globusu Zemlje (1835) i globusu neba (1770) Roberta de Vaugondya, geografa Luja XV, iz knjižnice franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku.
Kratka povijest i tehnologija izrade globusa
Globus osim Zemlje može prikazivati i konstelacije. Prvi pokušaji da se tako prikažu zvijezde pripisuju se egipatskim astronomima. Od njih je grčki učenjak Tales u 7. stoljeću pr. Kr. preuzeo vještinu konstrukcije globusa. Najstariji je sačuvani globus neba Farneseov Atlas, rimska mramorna skulptura Atlasa koji na leđima nosi globus. Nastao je između 1. i
U 16. stoljeću europski su globografi počeli nuditi globuse Zemlje i neba u paru. Upravo zbog proizvodnje globusa u parovima i njihove sve veće rasprostranjenosti, njihova je karakteristična struktura ostala nepromijenjena sve do polovice 19. stoljeća.
Osnovni su dijelovi globusa:
- osnova – stalak, najčešće od drva;
- obzor – prsten postavljen iznad osnove u visini sredine kugle; na njega je nalijepljen papirnati prsten s otisnutim astronomskim podacima i kalendarom;
- kugla ili ljuska – sastoji se od sfere načinjene načinjene od papier-machéa i prekrivene gipsom; na kuglu su nalijepljene papirnate vretenaste trake s otisnutim prikazom Zemlje ili neba koje su se poslije bojile i lakirale;
- prsten meridijana – prsten najčešće od metala, okomit na ekvator, a prolazi polovima i za njih je pričvršćen osovinama;
- osovine – po jedna za svaki pol, a tvore produžetak zemaljske osi i drže prsten meridijana.
Stanje globusa
Dva globusa: neba (1770) i Zemlje (1835) iz franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku izrađeni su prema kartama Didiera Roberta de Vougondya, uglednog francuskog kartografa i geografa Luja XV, čiji su najveći doprinos francuskoj i svjetskoj kartografiji Atlas Universel iz 1750–57, Nouvel Atlas Portatif iz 1784. te vrlo popularna karta Sjeverne Amerike objavljena 1761. godine. Dubrovački globusi neba i Zemlje imaju identičnu konstrukciju sastavljenu od sljedećih dijelova:
- crne drvene baze s kružnom stopom
- sfere ili ljuske načinjene od papier-machéa na koji je nanesen sloj gipsa;
- prikaza neba i Zemlje izrađenih tehnikom bakroreza i otisnutih na dvanaest vretenastih, toniranih i lakiranih traka
- vodoravnog kartonskog prstena horizonta i okomitog prstena meridijana koji je manjeg opsega i prolazi križno kroz horizont te kroz vrh stupa baze
- četiri luka pričvršćena križno za stup baze i za donji dio prstena horizonta
- dvije metalne osi od kovanog željeza, za svaki pol po jedna, koje omogućuju rotaciju globusa i učvršćuju prsten meridijana na polovima.
Za razliku od globusa neba, globus Zemlje ima i dvije polarne »kape« od papira te na vrhu meridijana mali kartonski prsten s dvanaest rimskih brojeva koji označavaju mjesece.
Fotoalbum
Za otkrivanje unutarnje strukture globusa načinjene su rendgenske snimke, koje su pokazale da su globusi prazni, sastavljeni od dviju polukugli od papier-machéa prekrivenog slojem gipsa. Kroz sredinu kugle prolazi drveni stup, na oba kraja blago proširenog promjera. Na krajevima je sfera globusa učvršćena metalnim čavlićima.
Drvo baze globusa bilo je degradirano aktivnom crvotočinom. Bila su vidljiva znatna površinska oštećenja: rupice, kanali, ogrebotine, uzdužne pukotine u boji i drvu te vezana i nevezana nečistoća na cijeloj površini sfera globusa, prstenovima i lukovima, a lak je bio potamnio i ispucao. Vidljiva su bila i brojna mehanička površinska oštećenja, kao i ona uzrokovana djelovanjem insekata. Pukotine u gipsu i na papiru bile su brojne, a najveće na polovima oba globusa te po ekvatoru globusa Zemlje. Istrošenost – oštećenja na papiru i u sloju gipsa – uzrokovana je struganjem donjeg dijela sfere globusa o prsten meridijana, što je potpuno uništilo dio prikaza na sferi.
Meridijan i četiri luka na globusu neba bili su blago deformirani, dok su na globusu Zemlje četiri luka imala izrazitije deformacije i bila su slabo učvršćena u utorima drvenog stalka i prstena meridijana. Metalne osi i čavlići bili su korodirani.
Analize papira pokazale su da ni na vretenastim trakama ni na prstenovima, kao ni u kartonu lukova i prstenova, nema lignina, kemijskog spoja deriviranog iz drva, čijom prisutnošću papir ili karton s vremenom žute i postaju krti. Zatečeni lak bio je biljnog podrijetla, topiv u vodi – gumiarabika. Ustanovljeno je da je tiskarska boja postojana na djelovanje vode, dok se crvena boja na rubovima prstena rastapala u dodiru s vodom, te ju je trebalo pozorno čistiti.
Nakon tih priprema drveni, metalni i kartonski dijelovi odvojeni su od sfera globusa, a potom je svaki dio zasebno restauriran.
Radovi na sferama i papirnatim trakama
Cijela površina sfere najprije je mehanički očišćena mekom gumom i četkom, dok su tvrdokorne nečistoće uklonjene skalpelom. Najdeblji slojevi laka s površine globusa pažljivo su uklonjeni tamponima vate, lagano namočenim u smjesu alkohola i vode u omjeru 1:1. Tanji slojevi tretirani su gelom pripravljenim od metil-celuloze, vode i dijela alkohola, koji omogućava precizno uklanjanje laka i mrlja, bez suvišnog močenja papira. Sfere globusa neba oko metalnih osi bile su istrošene – nedostajao je papir i gips. Rupe u drvenom stupu u kojima su bile učvršćene metalne osi bile su proširene. Stoga su napunjene smjesom fine piljevine i etil-vinil-acetatnog (EVA) reverzibilnog ljepila, preko koje je nanesen sloj bolonjske krede u tutkalu. Sloj je obrađen skalpelom i finim brusnim papirom, a zatim je premazan dvopostotnim tutkalom da bi mu se smanjila poroznost (upojnost). Izrađena je zapuna od laid papira slične debljine, boje i strukture kao i izvornog papira globusa te mješavinom Tylosea (metil-hidroksietil celuloze) i EVA ljepila zalijepljena na gips. Na isti način obrađena su i velika površinska oštećenja gipsa na južnom dijelu sfere. Za izradu jedne vretenaste trake koja bi mjerama odgovarala izvornim trakama globusa neba poslužio je uzorak trake preuzet s jedne od brojnih internetskih stranica o globusima. Uzorak je računalno obrađen te prenesen na laid papir i izrezan škarama. Dio trake nalijepljen je na gips, tako da se nastavlja na postojeću, izvornu traku.
Oštećenja na sjevernom polu globusa Zemlje bila su još izrazitija. Križna pukotina gipsa odrazila se na papir, koji se stoga morao odvojiti od gipsa. Za razliku od globusa neba, globus Zemlje ima kružne papirnate isječke. Kružni isječak fiksiran je s lica tankim japanskim papirom i dvopostotnim Tylosom, tzv. metodom facinga; zatim je isječak odvojen dok je još bio vlažan. Pukotine u gipsu mehanički su očišćene, zapunjene i obrađene na isti način kao i na globusu neba. Polarni isječak je podlijepljen tankim japanskim papirom i petpostotnim Tyloseom. Lagano navlažen, vraćen je na svoje mjesto na gipsu i zalijepljen mješavinom Tylosea i EVA ljepila. S vlažnog isječka pažljivo je uklonjen facing.
Velika horizontalna pukotina u dijelu ekvatora na sferi globusa Zemlje mehanički je očišćena i zapunjena gipsom, koji je zatim obrađen. Veći nedostaci na papiru popunjeni su laid papirom, a tanke poderotine papirnom pulpom u petpostotnim Tyloseu. Retuši su izvedeni akvarelnim bojama i crnim tušem.
Radovi na prstenovima i lukovima
Prsteni meridijana i horizonta, manji prsten na meridijanu i četiri luka izrađeni su od višeslojnog kartona, preko kojega je nanesen tanak sloj gipsa, a zatim nalijepljen papir s različitim prikazima izrađenima tehnikom bakrotiska.
Analizom fluoroglucinolom utvrđeno je da u kartonu nema lignina. Kartoni su međutim na više mjesta bili raslojeni, te ih je trebalo lijepiti EVA ljepilom. Lak s papirnih dijelova uklonjan je tamponima vate navlaženim u smjesi alkohola i vode. Nakon toga papirni je prsten odvojen od kartona, vlaženjem gelom pripravljenim od dvopostotne metil-celuloze i primjese alkohola. Nečistoće s poleđine izvučene su bugačicom natopljenom u mješavinu vode i alkohola.
Očišćeni papir neutraliziran je kalcij-hidroksidom. Poderotine na papirnatim prstenovima precizno su spojene i podlijepljene tankim japanskim papirom, izrađene su zapune odgovarajućim laid papirom, potom su vlažne stavljene u prešu, obavijene s obje strane vunenim filcom i poliesterskim platnom Reemay. Iskrivljeni lukovi navlaženi su u »sendviču« od poliesterske neporozne folije Melinex i polupropusne kapilarne membrane Sympatex te poslije dugotrajno lagano prešani, sve dok nisu postali potpuno suhi i ravni. Umjereno navlaženi, restaurirani papirnati prsteni vraćeni su na kartonski horizont i meridijan. Papir s lukova nije odvajan jer je bio stabilan i bez većih oštećenja, a očišćen je na isti način kao i vretenaste trake na sferi globusa. Neutralizacija lukova provedena je kalcij-hidroksidom, površinskim prskanjem finim raspršivačem.
Na donjem dijelu prstena ekvatora globusa Zemlje nalazilo se kružno oštećenje promjera 5 cm prouzročeno plamenom svijeće. Nagorjeli papir lagano je sastrugan skalpelom do manje oštećenog ruba. Izrađena je kružna zapuna od odgovarajućeg papira i zalijepljena na obrađeno mjesto.
Mali prsten na vrhu meridijana bio je prelomljen na mjestu gdje su bila četiri mjedena čavlića kojima je bio pričvršćen za prsten meridijana. Karton je bio izrazitije raslojen, a na nekoliko je mjesta nedostajao papir. Nakon čišćenja laka papirnati je dio odvojen od kartona. Karton je špatulom od bambusa raslojen na dva dijela po cijeloj dužini. Slojevi kartona podlijepljeni su i ojačani japanskim papirom (tengujo) te nanovo slijepljeni EVA ljepilom, a potom prešani. Izrađene su zapune u gipsu i na papiru koji je vraćen na kartonski prsten.
Crveni rubovi prstena i lukova imali su brojna oštećenja boje i papirne podloge. Izrađene su zapune koje su premazane dvopostotnom metil-celulozom, a potom retuširane kadmij crvenom akvarelnom bojom.
Svi dijelovi globusa osim drvenog stalka lakirani su Paraloidom B-72 u toluolu, i to u dva sloja. Prvi s veće udaljenosti, lagano nanesen na površinu papira, uz brzo sušenje, a drugi, koji globusima daje završni svilenkasti sjaj, nanesen je s udaljenosti od 40 do 50 cm. Kad se lak osušio, dijelovi su spojeni i zalijepljeni EVA ljepilom, dok su metalne osi u drveni stup lagano ukucane kroz prsten meridijana i sferu globusa. Na kraju je mali prsten četirima čavlićima učvršćen za prsten meridijana.
Restaurirani globusi vraćeni su vlasniku 2003. godine, uoči otvorenja obnovljene knjižnice samostana Male braće.