Počeci razvoja kabinetskog ormarića vezuju se uz škrinjicu koja je služila za pohranu osobnih vrijednih predmeta, pisama i dokumenata. Na području Katalonijepojavljuje se oko 1500. godine vergueño škrinjica, a nasljednica je hembre, tj. svadbene škrinjice za nakit. Najčešće je to kvadratna kutija koja se sastojala od nekoliko ladica, čija je prednja strana bila ukrašena intarzijama, gravurama, dragim kamenjem ili kombinacijom raznih vrsta drveta radi kontrasta. Kabinetski ormarići ponekad nalikuju na minijaturne građevine s tajnim prostorijama i uvijek je prisutan čarobni aspekt istraživanja i otkrivanja vještine majstora koji ih je stvorio.
Ovaj kabinetski ormarić, dimenzija 68,5 × 87,5 × 40 cm, dio je Zbirke namještaja, zrcala i satova Gradskog muzeja u Varaždinu. Prema podacima kojima Muzej raspolaže, ormarić je djelo nepoznatog majstora s njemačkog područja iz prve četvrtine 17. stoljeća. Potječe s posjeda obitelji Rauch iz dvorca Martijanec, a otkupljen je od obitelji Jordis Bedeković iz Jalžabeta 1945. godine te je dio stalnog muzejskog postava. Zabilježena je restauracija ormarića sredinom 20. stoljeća, djelo lokalnog majstora Vilima Leskovšeka koji je pritom nadomjestio nedostajuće dijelove bjelokosti plastičnim elementima (ultrapas) sličnog tona. Prema formi i tipu, ormarić vrlo vjerojatno pripada augsburškom krugu, i to bliže sredini 17. stoljeća, zbog sličnosti s ormarićima koje je stvarao krug majstora kabinetskih ormarića Melchiora Baumgartnera (1621. – 1686.) na tom području; karakteriziraju ih bjelokosna obloga, gravure te stupnjeviti oblik s kasetom na vrhu.
Gravure na bjelokosnoj površini prikazuju starozavjetnu temu iz života sv. Josipa. Natpisi ispod pojedinih prikaza na njemačkom su jeziku. Prednjicu ormarića zatvaraju dvije vratnice iza kojih se u sredini nalazi manja vratnica, arhitektonski oblikovana stupićima, s razvedenim nadvojem. S obje su strane četiri male ladice i vratašca sa stupovima iza kojih se kriju furnirane ladice – na lijevoj strani tri veće, a na desnoj pet manjih. Ispod njih cijelom se dužinom proteže linija s tri ladice. Bazu ormarića čine dvije dugačke, uske ladice podignute na profiliranim nogama. Gornji je dio ormarića izdignut i zatvara se ključem. Poklopac pretinca je iznutra kasetiran, dvije su bočne kazete furnirane motivom zvijezde dok se na središnjoj nalazi otisnuti prikaz Djevice Marije. Pretinac je obložen crvenkastom svilenom tkaninom.
Unutrašnjost ormarića te unutarnja strana vratnica intarzirani su kombinacijom furnira javora, palisandra, ebanovine (ebanizirana kruška?), oraha i zelenkasto bojenog drva s motivom zvijezde. Malene ladice uz gornji rub središnjeg dijela te one skrivene iza ukrasnih stupova furnirane su javorom i uokvirene tamno bojenim grguravim letvicama.
Kabinetski ormarić predstavlja izuzetnu majstorsku vještinu u slaganju pločica bjelokosti i minucioznu graversku sposobnost. Majstor graver gradio je scene vrlo pažljivo, poštujući ikonografiju, ali i perspektivu u okviru svojih mogućnosti. Gravure su dorađene do vrlo sitnih detalja, a to se posebice primjećuje u oblikovanju sjena. Njegov estetski doseg upotpunjuje i namjenska funkcionalnost. Dvije ključanice s vanjske strane svjedoče o tome da su sve dragocjenosti mogle po potrebi biti zaključane. Dodatnu draž daju mu skrivene ladice iza arhitektonski razvedenih ploča u unutrašnjosti. Prema svemu navedenome, može se zaključiti da je ovaj kabinetski ormarić jedinstven primjerak na ovim prostorima.
Fotoalbum – prije radova
Zatečeno stanje
Kabinetski ormarić smješten je u Gradskom muzeju Varaždin u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima. Nije bilo vidljivih svježih tragova infestacije drvnim insektima. Drvo konstrukcije bilo je rasušeno i mjestimično raspucalo, a cijela se konstrukcija u središnjem dijelu zbog težine savila prema dolje pa su se zbog toga neke ladice teže otvarale. Bjelokosne inkrustracije bile su raspucane i mjestimično su nedostajale, kao i dijelovi arhitektonski oblikovanih ukrasa. Površina je bila zaprljana i prašna, a bjelokost je na izloženijim mjestima dobila žutu patinu – oko ručkica na ladicama i uz rubove profila. Vanjske su strane ormarića, izloženije svjetlosti, pobijeljele. Sve su pločice uzdužno ispucale zbog oscilacija vlage i temperature tijekom godina. Na središnjoj vratnici, izdignutom gornjem dijelu i ladicama u podnožju nedostajale su brave za zaključavanje i ključevi. Na stražnjoj je strani, od punog drva, bilo mnogo neaktivnih rupica od insekata.
Fotoalbum – tijekom radova
Konzervatorsko-restauratorski zahvat
Prije radova obavljena je dezinsekcija gama-zračenjem na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Dogovoreno je da radovi na umjetnini budu što manje invazivni te da se ne izrađuju rekonstrukcije nedostajućih dijelova profila i arhitektonski oblikovanih ukrasa. Vratnice su tijekom radova skinute s ormarića jer su oštećenja na njima bila prevelika da bi se radovi mogli izvoditi dok su montirane na kućište.
Cijela je površina očišćena mehanički, bez upotrebe agresivnih kemikalija koje štete osjetljivoj higroskopnoj strukturi bjelokosti. Čišćenje je obavljeno skalpelima i mekanim gumicama. Rasklimani spojevi stolarski su konsolidirani, oštećenja su zatvorena finim piljevinskim kitom da bi se podloga izravnala i pripremila za lijepljenje rekonstrukcija. Ispod mnogih rekonstrukcija drveni je nosilac bio izjeden insektima pa ga je trebalo konsolidirati. Leđa ormarića, mjestimično napadnuta insektima, također su konsolidirana, potom zakitana kitom za drvo i retuširana u skladu s originalom. Na mnogim mjestima nadignute pločice bjelokosti zalijepljene su za podlogu hladnim tutkalnim ljepilom da se izbjegne zagrijavanje bjelokosti, a time i njezino uvijanje. Uklonjene su trake od bijele plastike iz prijašnje intervencije, ali samo one koje je bilo moguće skinuti bez daljnjeg oštećivanja izvorne bjelokosti i drvene podloge. One koje nisu mogle biti uklonjene, retuširane su kako bi se bojom prilagodile originalu.
Postavljena je dodatna, središnja noga cijelom širinom ormarića, da se izbjegne daljnje savijanje drva. Noga je obojena u tamnu nijansu i uvučena, da se ne bi isticala. Sve su ručkice ladica očišćene, a na unutarnja središnja vrata montiran je mali prihvatnik kako se vrata ne bi otvarala. Obojen je u smeđu nijansu da se ne ističe na podlozi.
Fotoalbum – nakon radova
Na bazi ormarića, na mjestu dugačke tanke ladice smještena je kutija s društvenim igrama – šah i mlin na poklopcu, dama u unutrašnjosti s dvije uske dugačke ladice sa strane za figurice. S obzirom na to da je inkrustrirani i intarzirani poklopac savijen, odlučeno je da se kutija neće vraćati u ormarić nego će biti izložena zasebno. Na mjestu kutije napravljena je maska s identičnim crtežom koja se može izvaditi.
Za izradu rekonstrukcija korištene su pločice lijevanog poliestera u žućkastoj i bijeloj nijansi, koje odgovaraju boji originala. Pločice su rezane finim električnim alatom i lijepljene na površinu PVA ljepilom jer se pokazalo da hladno tutkalo ne veže poliester na drvo. Drveni su dijelovi (ladice, pretinci) očišćeni od premaza i prljavštine 96%-tnim denaturiranim etilnim alkoholom, zakitani kitom za drvo na vodenoj bazi, retuširani i lakirani šelakom. Manja oštećenja na bjelokosti i okvirnim crnim letvicama zapunjena su voštanim kitom u odgovarajućoj boji. Rekonstrukcije su retuširane i zaštićene lakom.
Svila na poklopcu ispirana je običnom vodom, a višak vode upijan je bugačicom s obje strane tkanine. Odignuti su dijelovi zalijepljeni na podlogu, a pod veća oštećenja podmetnuta je tanja svilena podložna tkanina odgovarajuće nijanse. Ukrasne zlatne pozamenterijske trakice i tiskani prikaz Djevice Marije također su podlijepljeni. Rubovi trakice umotani su u til odgovarajuće nijanse i učvršćeni mesinganim čavlićima. Svila koja je bila na unutarnjem dijelu pretinca uklonjena je zato što su ispod nađene intarzije u izvrsnom stanju koje su očišćene i zaštićene šelakom.
Tijana Annar Trputec Strčić, Sanda Milošević
Voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radova: Tijana Annar Trputec Strčić
Suradnici: Radovan Pavlek, Gordana Car, Branka Regović, Sanda Milošević, Nikolina Oštarijaš, Jovan Kliska