chapter05.jpg

Čelična kaciga predmet je iz fundusa Povijesnog odjela Gradskog muzeja u Varaždinu. Izrađena je u vrijeme perzijske dinastije Qajar (tzv. kolāhxud; 18./19. stoljeće). Riječ je o ukrasnom primjerku, što je vidljivo po dimenzijama, a primijenjene tehnike ukrašavanja, materijali i dekorativni elementi na kacigi pokazuju iznimne sposobnosti obrtnika. Takve kacige pojavljuju se od mongolske invazije u 13. stoljeću, a njihov je hemisferni oblik ostao isti i sljedećih stoljeća. Nalazimo ih u mnogobrojnim iranskim minijaturama 16. stoljeća.

Na polukuglastom obliku kacige, promjera 20 cm, u pravilnim razmacima postavljene su četiri reljefno istaknute ljudske maske, ukrašene tehnikom tauširanja u zlatu. Maske okružuju zlatne zrake kako bi nalikovale na prikaz sunca.​ Stihovi iz Kurana gravirani su u visini od tri centimetra na obodu kacige te istaknuti zlatom, tehnikom koftgari, vrlo popularnom na istoku. Željezni su se predmeti umjetnički obrađivali umetanjem kolorističkih kontrastnih metala u udubljenja u osnovnom metalu. Kao osnovni metal najviše se upotrebljavao čelik, bronca ili cinkova slitina, a umeci su bili najčešće od srebra, zlata ili mjedi. Površine koje su se pokrivale najprije su cizelirane, jetkane ili gravirane u željenom dizajnu, a zatim se zlato ili srebro utiskivalo čekićem u utore. Površina se zatim uglađivala, čime se uklanjao višak, ostavljajući uzorak u utorima. Isti efekt može se postići blagim zagrijavanjem predmeta kako bi se metali sjedinili, a zatim bi se nakon hlađenja tauširani dio strugao, turpijao i polirao.

Fotoalbum: prije radova

Držač za štitnik nosa je pomičan, a utor koji drži štitnik mesinganim je čavlićima pričvršćen za kacigu. Na krajevima držača s obje strane je stilizirani oblik lista, ukrašen tehnikom tauširanja zlata. Lijevo i desno od držača štitnika nalaze se iste lisnate aplikacije manjih dimenzija sa cjevastim završetcima, koji su služili kao držači za perje. Kaciga u gornjem dijelu završava apliciranom spljoštenom formom stošca, koji je pričvršćen trima čavlićima od mesinga. Vjerojatno je imala šiljak na vrhu koji, nažalost, nije sačuvan. S unutarnje strane kacige postavljena je tkanina uobičajena u kacigama za borbe. Obod kacige ima ovješeno pletivo od čeličnih i mjedenih karika koje završavaju većim i manjim trokutastim šiljcima. Pletivo je složeno na tzv. četiri u jedan način od nezakovanih čeličnih karika, a služilo je kao zaštita bočnih strana lica i vrata ratnika. Da bi se pletivo dekoriralo, među čelične karike dodane su mjedene.

Fotoalbum: za vrijeme radova

U perzijskim manuskriptima riječ kolāhxud označavala je kacigu koju upotrebljava ratnik. Štitnik za nos naziva se damāqak, držači pera jāpari, dok su se pera nazivala ablaq. Nakon poraza suparnika, pobjednik mu uzima pero s kacige kao trofej. Dva držača za perje na kacigi odraz su vrlo stare i specifične tradicije koju susrećemo samo na iranskim kacigama. Tkanina s unutarnje strane kacige nazivala se aragchin i nerijetko je imala nekoliko slojeva (osim što je služila za zaštitu glave, upijala je i znoj ratnika).

Fotoalbum: nakon radova

Godine 2012. u Radionici za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu provedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na kacigi. Uklonjena je površinska nečistoća te su na nekoliko mjesta napravljene sonde kako bi se odredio daljnji tijek radova, budući da je kaciga u cijelosti bila zahvaćena oksidacijskim procesima. Procesi su uznapredovali u tolikoj mjeri da su odigli tauširano zlato od nosioca. Osim dekorativnih elemenata u zlatu, provedeno sondiranje pokazalo je da se uz zlato pojavljuje i srebro, također izvedeno tehnikom tauširanja. Na predmetu je obavljeno mehaničko čišćenje ultrasondom, skalpelom i rotacijskim četkama, čime su oksidacijski procesi potpuno uklonjeni. Tauširano zlato u velikoj se mjeri sačuvalo, dok je srebro gotovo potpuno izgubljeno. Razlog tome je vjerojatno slabija kakvoća materijala. Nadomještene su čelične i mjedene karike na pletivu koje su nedostajale; umetnute su u pletivo na jednak način kao i izvorne da bi vizualni dojam bio potpun. S unutarnje strane, s tkanine je uklonjena prašina, jajašca insekata, paučina i ostale nečistoće. Oštećenja glavne tkanine zatvorena su podlaganjem sličnom tkaninom i šivanjem, a oštećenja na tkanini između kacige i glavne tkanine prekrivena su krepeliom. Na kraju radova kaciga je premazana zaštitnim uljem.

Voditelj konzervatorsko-restauratorskih radova: Antonio Šerbetić
Suradnici: Ivan fočić, Jovan Kliska

Sanda Milošević

Go to top