Sedamnaest rimskih mramornih skulptura pronađenih prije petnaestak godina u selu Vidu pokraj Metkovića predstavlja vrhunski domet rimskog kiparstva i neprocjenjivu vrijednost za hrvatsku kulturnu baštinu. Skulpture rimske carske obitelji, aristokracije i božanstava stručnjaci datiraju u 1. i 2. stoljeće, a pretpostavlja se da su izvorno bile dio opreme naronitanskoga Augustova hrama.
Višegodišnja sustavna arheološka istraživanja rimskog naselja Narone na lokalitetu Plećašove štale kod sela Vid u blizini Metkovića, rezultirala su senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama Augusteuma sa sedamnaest monumentalnih mramornih skulptura u visini od prirodne do gotovo tri metra. Skulpture su datirane u 1. i 2. stoljeće nakon Krista, a prikazuju rimske careve, članove njihovih obitelji, poganska božanstva i članove lokalne aristokracije. Pretpostavlja se da su bile dio rimskog hrama te da su izvorno stajale na tribini koja se protezala duž zidova cele hrama.
Većina kipova pronađena je bez glave te s manjim ili većim stupnjem oštećenja. Točnije, sve skulpture su zatečene razlomljene, što se, osim nesretnog spleta povijesnih okolnosti (razaranje hrama potkraj 4. ili početkom 5. stoljeća), pripisuje i tehnici njihove izrade – izrađene su iz više dijelova. Stoga su i najbolje sačuvani dijelovi skulptura - torza izrađena od monolitnog bloka kamena. Kako su skulpture stoljećima ležale u zemlji, na njima se nataložila prljavština, došlo je do stvaranja kalcitnih kora te su se na površini pojavila biološka onečišćenja. Dugotrajno bivanje u vlažnoj zemlji uzrokovalo je i koroziju željeznih trnova kojima su spajani dijelovi tijela. Zbog širenja hrđe prouzrokovane korozijom željeznih trnova, došlo je do raspucavanja i odlamanja mramora.
Nakon arheoloških istraživanja, skulpture i fragmenti skulptura transportirani su u konzervatorsko-restauratorsku radionicu Arheološkog muzeja u Splitu gdje su od 1998. do 2005. godine vođena opsežna dijagnostička ispitivanja i obavljeni konzervatorsko-restauratorski radovi na deset od sedamnaest skulptura. Temeljita dijagnostička istraživanja, provedena u suradnji s domaćim i stranim institucijama i stručnjacima, postavila su osnovu za odabir metodologije konzervatorsko-restauratorskih radova. Svrha ispitivanja bilo je precizno dijagnosticiranje postojećeg stanja umjetnina te određivanja opsega i plana radova.
Fotoalbum
U sljedećem razdoblju na skulpturama su izvedeni zahvati čišćenja, spajanja, rekonstrukcije i konsolidacije. Površina skulptura je očišćena od naslaga zemlje, bioloških onečišćenja i kalcitnih inkrustacija. Sortirani su svi ulomci te su slijepljeni na svoje mjesto. Željezne spojnice su izvađene, konzervirane i vraćene. Također, prema određenim su dijelovima skulptura izrađene kopije, koje su zbog manje težine od izvornih dijelova ugrađene u cjelinu da bi skulpture bile u statičkoj ravnoteži. Manje pukotine i nepravilnosti zapunjene su smjesom umjetnog kamena, a zatim je izvedena i završna konsolidacija kamena. Svrha takve metode konzervacije bila je neutralizacija uzročnika raspadanja mramora te uklanjanje onečišćenja i skrame kako bi se prezentirala izvorna površina i time istaknula ljepota materijala i vještina klesanja.
Nastavak radova preuzima godine 2005. Hrvatski restauratorski zavod, Odsjek za kamenu plastiku Restauratorskog odjela u Splitu. Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su na skulpturama Augusta, Julije, Lucija Cezara, Germanika, Druza, Klaudija, Gaja Cezara, ali i parcijalno na ostalim skulpturama. Zahvati su slijedili već utvrđenu i uspješnu metodologiju radova izvedenih od 1998. do 2005. godine pa su tako očišćene površine skulptura, dijelovi su povezani konzerviranim željeznim spojnicama, sitna oštećenja su rekonstruirana, razdvojeni dijelovi zalijepljeni, a kamen je lokalno konsolidiran. Novitet u zahvatu bila je primjena sofisticirane metode laserskog čišćenja kojom su uspješno uklonjene kalcitne kore i površinske nečistoće, a optimalnom regulacijom energije i snage zrake očuvani su struktura mramora, tragovi izvornih klesarskih alata i prirodna patina kamena.
Međutim, glavni problem u toj fazi konzervatorsko-restauratorskih radova u navedenoj skupini skulptura bilo je njihovo osovljavanje u vertikalni položaj radi konačne prezentacije u novom izložbenom prostoru Arheološkog muzeja Narone. Naime, većina skulptura nije imala sačuvane noge, stopala i postament pa ih nije bilo moguće postaviti u okomiti položaj i izložiti. U određenim slučajevima nije bilo moguće ni nastaviti zahvat restauracije zbog otežane manipulacije. Upravo je zbog takve situacije to bio konzervatorski izazov i tehnički zahtjevan zahvat. Ujedno su takvi uvjeti zahtijevali interdisciplinarnu konzultaciju s raznorodnim stručnjacima te pregled fundusa muzejskih zbirki s istom problematikom kako bi se došlo do rješenja. Nakon razmatranja problema te izrade skica i nacrta, zaključeno je da se pristupi izradi nosive konstrukcije i baze od nehrđajućeg čelika u suradnji sa stručnjacima Odjela za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Na skulpture Julije, Gaja Cezara, Lucija Cezara, Germanika i Druza postavljene su šipke u dužini nedostajućih nogu s uporištem u novoizrađenoj nosivoj bazi, dok su torza skulptura Augusta i Klaudija povezana s očuvanim izvornim bazama metalnim šipkama. Ugradnjom metalnih nosača omogućena je prezentacija i lakše rukovanje skulpturama. Takav zahvat je reverzibilan, jer je metalne nosače i bazu u svakom trenutku moguće odvojiti od tijela skulpture, što je bitno ako se u budućim arheološkim istraživanjima pronađu nedostajući dijelovi skulptura. Ujedno konstrukcija omogućava da se u budućnosti na nju mogu modelirati dijelovi nogu kako bi tvorili zatvorenu, integralnu cjelinu.
U toj fazi radova otvorilo se i pitanje izrade rekonstrukcije nedostajućih dijelova, odnosno do koje mjere nadomještati manjkajuće dijelove i na kakav ih način obraditi. Budući da nije bilo predložaka za njihovo oblikovanje, rekonstrukcije nisu izvedene na svim nedostajućim dijelovima, već samo na manjim područjima i dijelovima na kojima je bilo nužno povezivanje razlomljenih komada. Takvim minimalnim nadomještanjem, svaka skulptura koja je razlomljena u više dijelova od kojih neki nedostaju, postaje zatvorena cjelina. Rekonstruirani dijelovi izvedeni su stilizirano, vizualno ne dominiraju, a omogućavaju lakše iščitavanje skulpture.
Konzervatorsko-restauratorski zahvat na deset mramornih naronitanskih skulptura izveden od 2005. do 2007. obuhvatio je sve faze konzervatorsko-restauratorskog rada: od dokumentacije, postavljanja dijagnoze oštećenja, preko neutralizacije uzroka propadanja pa do osmišljavanja i izvedbe konačne prezentacije spomenika. Zahvat izrade metalnih nosača već dulje je poznat u svjetskoj praksi, međutim u Hrvatskoj je prvi put primijenjen u tako sofisticiranom obliku i na tolikoj skupini skulptura odjednom.
Skulpture su danas izložene kao dio stalnog postava Arheološkog muzeja Narona u Vidu, koji je osnovan da bi prezentirao navedeni jedinstveni i izuzetno nalazima bogat rimski lokalitet. Muzej je otvoren 2007. godine kao prvi muzej u Hrvatskoj sagrađen in situ. Središnji dio muzeja čini sam prostor Augusteuma s ostacima arhitekture rimskog hrama u kojem u kojem su izloženi najreprezentativniji izlošci: sedamnaest mramornih skulptura postavljenih na tribinu.