chapter05.jpg
svpetar-pavao_naslov

Drvene skulpture Sv. Petra i Sv. Pavla krase glavni oltar trogirske crkve Sv. Petra. Djelo su mletačkih drvorezbara seicenta i ubrajaju se u jedne od najljepših drvenih skulptura baroka u Dalmaciji. Obje su obnovljene u Hrvatskom restauratorskom zavodu u dva navrata, prije izlaganja Sv. Petra na izložbi »Tesori della Croazia« 2001. u Veneciji te 2007. godine.

Uvodne crtice o skulpturama

Trogirska crkva Sv. Petra pripadala je do kraja 18. stoljeća samostanu benediktinki. Od tri ženska samostana toga reda u gradu Trogiru ovaj je udomljavao plemićke kćeri. Prema predaji, osnovala ga je hrvatsko-ugarska kraljica Marija, žena Bele IV., koja je boravila u Trogiru u vrijeme bijega pred Tatarima 1242. Sama crkva nadograđivana je i mijenjana u više faza; od prve faze ranog srednjovjekovnog kulta, preko 15. i 16. stoljeća kada nastaje Firentinčevo poprsje Sv. Petra nad glavnim portalom. Zadnja pregradnja crkve datirana je u 17. i 18. stoljeće kada se crkva opremala oltarima i orguljama. Baroknu formu zadržala je do današnjih dana.

uvod

Glavni oltar crkve krase drvene barokne skulpture svetih Petra i Pavla. One uokviruju monumentalno drveno pozlaćeno svetohranište. Svetohranište tipa edikule krase tordirani stupovi, kupola ukrašena hermama i na vratnicama slikani prikaz Kristova uskrsnuća, kopija prema istoimenom Tintorettovu djelu.

Skulpture Sv. Petra i Sv. Pavla smještene su uz bočne strane svetohraništa. Izvedene su u naravnoj veličini, u stavu kontraposta, postavljene na plitke prizmatične postamente. Sveci su odjeveni u dugačke pozlaćene haljine i plašteve koji otkrivaju gležnjeve i stopala u sandalama. Plaštevi i haljine dekorirani su ukucanim kružićima u formi listova i cvjetova te uz rub iscrtanim crvenim i crnim cvjetovima. Sv. Petar u lijevoj ruci drži ključeve i zatvoreno Evanđelje. Sv. Pavao u desnoj ruci ima veliki mač, dok ljevicom također pridržava Evanđelje.

Fotoalbum 1/2

O skulpturama je prvi pisao Kruno Prijatelj, opisujući ih kao najljepše barokne drvene skulpture u Dalmaciji, ističući njihovu sugestivnost i naturalizam. Pripisuje ih mletačkim radionicama sredine 17. stoljeća, u krugu od Alessandra Vittorije do Giusta Le Courta. Karakteristični nabori istaknutog plasticiteta i autonomne ondulacije, čvrsta tijela u naglašenom pokretu te svojevrsna patetika gesta i fizionomija, izraz su općeg duha seicenta te približavaju skulpture više manirističkom slikarstvu Venecije negoli mramornoj skulpturi istog vremena. Prema sačuvanim ugovorima poznato je da su se drvene skulpture često izrađivale prema nacrtima poznatih slikara seicenta.

»Tesori della Croazia«

Godine 2001. u crkvi San Barnaba u Veneciji održana je izložba pod nazivom »Tesori della Croazia«. Predstavljena su umjetnička djela s prostora srednje Dalmacije, posebno  s područja Trogira. Među izloženim umjetninama svoje mjesto pronašla je i skulptura Sv. Petra.

Skulpture svetih Petra i Pavla 2001. godine dopremljene su u prostorije tadašnje restauratorske radionice pri Konzervatorskom odjelu u Splitu. Planirani su konzervatorsko-restauratorski zahvati na obje skulpture prije predstavljanja na venecijanskoj izložbi. No s obzirom na složenost radova i kratak rok, pažnja je posvećena skulpturi Sv. Petra koja je u konačnici i izložena u Veneciji. Na skulpturi Sv. Pavla te 2001. godine izvedeni su samo najnužniji zahvati stabilizacije drvenog nosioca i slikanog sloja.

Obje su skulpture ponovo restaurirane 2007. kada su dovršene sve faze konzervatorsko-restauratorskog zahvata započetog 2001. godine.

Restauracija Sv. Petra

Na skulpturi Sv. Petra bili su očiti tragovi prijašnjih restauracija, a njihova kronologija otkrivena je tijekom zahvata 2001.

U prvom popravku skulpture, vjerojatno početkom 20. st., istaknute su plohe draperije premazane gustim crvenkasto toniranim lakom s primjesom brončanog praha. Taj je premaz znatno potamnio blještavi izgled izvorne pozlate. Istovremeno je inkarnat preslikan uljanom bojom vrlo blijedog, ružičastog tona. Postolje, brada i kosa preslikani su smeđom uljanom bojom. Povod tom preslikavanju možda je bilo oštećenje izvornog oslika lica. Naime, nakon uklanjanja preslika, postala je vidljiva nagorena površina polikromije i drva desne strane svečeva lica.

Fotoalbum 2/2

Drugi popravak, poslije u 20. st., donosi skulpturi Sv. Petra novo preslikavanje. Istaknuti dijelovi draperije ponovo su preslikani brončanim premazom. Inkarnat dobiva parcijalan oker-narančasti preslik s tankim slojem tamne patine i laka na čitavoj površini. Istaknuti pramenovi kose i brade u novoj su kompoziciji boja preslikani sivkasto-smeđom uljanom bojom. Postolje je obojeno tamnosmeđe i mjestimično tonirano crno. Čitava površina skulpture bila je prekrivena slojevima voska različite debljine koji je na skulpturu dospio kapanjem svijeća.

Kada je zaprimljena u Hrvatski restauratorski zavod, skulptura je pokazivala i niz nestabilnosti koje su iziskivale nužnu intervenciju. Njezina konstrukcija sastoji se od više komada drva čiji su spojevi s vremenom popustili. Na mjestima spojeva nastali su rascjepi koji su prijetili potpunim razdvajanjem. Oslik je u pojedinim zonama bio nestabilan i prijetio je otpadanjem, a preslici brončanim premazom su jako oksidirali. Debeli sloj površinske nečistoće prekrivao je cijelu površinu.

Stratigrafske analize uzoraka slikanog sloja i probna sondiranja potvrdila su dobru očuvanost izvorne polikromije i pozlate. Tako su, uz stabilizaciju drva i slikanog sloja, ciljevi obaju zahvata, 2001. i 2007. godine, bili uklanjanje svih preslika i oživljavanje izvornog izgleda skulpture

Nestabilne zone slikanog sloja su podlijepljene, a drvo je konsolidirano. Razdvojeni spojevi drvene konstrukcije su slijepljeni. Kao ljepilo je korišteno koštano tutkalo kojim su drveni elementi i izvorno lijepljeni. Spajanje pojedinih spojeva nije bilo moguće zbog opasnosti od pucanja drva pri stvaranju pritiska nužnog za povezivanje razdvojenih površina pa su takvi spojevi ispunjeni umetanjem obrađenih komada novog drva.

U oba spomenuta zahvata sa skulpture Sv. Petra uklonjeni su svi zatečeni preslici, kako s površine pozlaćene draperije tako i sa svečeva inkarnata. Svi su preslici uklonjeni kombinacijom kemijskog djelovanja otapala i mehaničkog dočišćavanja.

Izvedeni su tek minimalni rekonstruktivni zahvati koji su skulpturi vratili funkcionalnu stabilnost i zaokružili njezinu obrisnu liniju. Nagorena površina na desnoj strani svečeva lica rekonstruirana je i retuširana. Rekonstrukcijom preparacije te retušem i rekonstrukcijom vodene pozlate dovršen je zahvat na skulpturi Sv. Petra.

Restauracija Sv. Pavla

Problematika zatečenog stanja skulpture Sv. Pavla podudarala se s onom Sv. Petra. Glavni uzrok nestabilnosti bilo je razdvajanje elemenata nosioca koji su izvorno bili zalijepljeni koštanim tutkalom. Ta su razdvajanja za posljedicu imala i nestabilnost slikanog sloja u okolnim zonama.

Na Sv. Pavlu zatečeni su istovrsni preslici kao i na Sv. Petru. To nimalo ne čudi jer su skulpture par i bile su jednako tretirane u opisanim popravcima. Premazi na površini pozlate su diskolorirali, a punce su bile ispunjene pocrnjelom prljavštinom. Niz sitnih kapljica voska prekrivao je pozlatu. Nedostajali su dijelovi drvene konstrukcije na mjestima draperije i postamenta. Niz sitnih rupica po čitavoj površini draperije nastao je zabijanjem čavala u drvo skulpture. Stanje konstrukcije se u cjelini moglo ocijeniti stabilnim. U zonama gdje je slikani sloj bio izgubljen, a drvo vidljivo, uočavala su se oštećenja nastala štetnim djelovanjem crvotočine. Drvo je u tim zonama bilo mekano na dodir i osipalo se.

Godine 2001. na skulpturi su obavljeni sljedeći zahvati: stabilizacija slikanog sloja i pozlate tutkalom, konsolidacija drva sintetičkom smolom Paraloid B72 i uklanjanje površinske nečistoće. Nakon toga skulptura je vraćena u crkvu. Godine 2007. skulptura Sv. Pavla ponovo je dopremljena u radionicu i tada je izveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat.

Po potrebi su ponovljeni podljepljivanje i konsolidacija nestabilnih zona slikanog sloja, pozlate i drva. Potreba za ponavljanjem podljepljivanja posljedica je mikroklimatskih uvjeta u kojima se skulptura čuvala. Razdvojeni dijelovi drvenog nosioca zalijepljeni su koštanim tutkalom. Najveća takva pukotina zatečena je na desnoj bočnoj strani skulpture. U prethodnim zahvatima ta je šupljina zapunjavana komadima drva. Neki od njih bili su dio same skulpture i na sebi su imali tragove izvorne pozlate, a majstor ih je iskoristio za popunjavanje šupljine. Pukotina je površinski bila zapunjena debelim slojem gipsa. Nakon iščišćavanja gipsa, umetnutih komada drva i nakupljene nečistoće, pukotina je pažljivo zapunjena oblikovanim komadima novog drva.

Kao i kod skulpture Sv. Petra, i ovdje su uklonjeni površinska nečistoća, slojevi voska i svi zatečeni preslici. Na mjestima oštećenja rekonstruirana je preparacija. Oštećenja slikanog sloja su retuširana, a oštećenja pozlate rekonstruirana su nanošenjem zlatnih listića.

Restaurirane skulpture svetih Petra i Pavla danas krase glavni oltar crkve Sv. Petra u Trogiru. Vrsnoćom izvedbe i monumentalnošću uokviruju svetohranište i obogaćuju crkveni interijer.

Autorica: Lana Kekez
Kontakt: Larisa Pervan Čizmić, viši konzervator-restaurator

Literatura

  1. Kruno Prijatelj, Barok u Dalmaciji, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982, 773.
  2. Zoraida Demori Staničić, Tesori della Croazia – kataloška jedinica br. 26, Venecija, 2001, 87–88.
Go to top