chapter05.jpg

U uvali Martinšćici na poluotoku Punta Križa na otoku Cresu nalazi se višeslojno nalazište crkvenog sklopa. Arheološka istraživanja u uvali Martinšćica provode hrvatski i francuski stručnjaci u organizaciji Udruge za arheološka istraživanja i promidžbu arheologije Kvarnera (aIPAK), pod vodstvom dr. sc. Morane Čaušević Bully i dr. sc. Sébastiena Bullyja.

Zahvaljujući suradnji s Udrugom aIPAK, 2024. godine provedeni su na Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza konzervatorsko-restauratorski radovi na četiri keramičke posude (voditeljica: Maša Vuković Biruš, Odjel za restauriranje arheoloških nalaza, Služba za arheološku baštinu). Posude su pronađene gotovo cijele. Tri velike posude bile su ukopane u zemlju na različitim mjestima unutar zidova crkvenog sklopa, dok je posljednja, manja, bila prislonjena uz jedan od zidova. Sve se posude mogu datirati u razdoblje između 9. i 12. stoljeća.

Prije radova su sve posude fotografski dokumentirane te su obavljena preliminarna konzervatorsko-restauratorska istraživanja. Posude su bile izrađene na ručnom kolu, u dobrom su stanju očuvanosti, sipke površine i s velikom količinom kremenog pijeska u strukturi. Iako su bile ukopane cijele, nedostajao je dio ulomaka. Ulomci su oprani i uklonjene su površinske nečistoće. Većina predmeta bila je prekrivena kalcifikatom koji je mehanički uklonjen s površine. Nakon čišćenja, predmeti su strukturalno konsolidirani odgovarajućim sredstvom. Potom su ulomci preliminarno lijepljeni krep-trakom te trajno odgovarajućim ljepilom za arheološku keramiku.

Fotoalbum

S obzirom na velike dimenzije, integracija posuda je bila zahtjevna; pogotovo se to odnosi na najveću posudu, kojoj je nedostajalo gotovo pola tijela. Rekonstrukcija dijelova koji nedostaju rađena je na lončarskom kolu, na glinenoj osnovi napravljenoj prema šabloni izvedenoj s crteža profila posude. Ulomci su posloženi na glinenu osnovu, a zatim su praznine ispunjene gipsom.

Za integraciju je upotrijebljen alabasterni gips, koji je većinom oblikovan u mokrom stanju te još fino obrađen nakon sušenja. Nakon obrade gipsa ručnim alatom i ponovnog čišćenja, gips je nijansiran akrilnim bojama nekoliko nijansi svjetlijim tonom od izvorne boje, da bi se vidjela razlika između originalnih i rekonstruiranih dijelova.

Posude su nakon obavljenih konzervatorsko-restauratorskih radova fotografirane te je pripremljena dokumentacija o izvedenim radovima, s uputama za održavanje. Nakon toga, posude su vraćene ovlaštenim arheolozima. (MVB)

Go to top