Knjige i zbornici

Znanstveno-stručni skup i izložba „Stoljeće nakon Laszowskog“ organizirani su suradnjom Hrvatskog restauratorskog zavoda, Hrvatskog državnog arhiva i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u studenome 2014. godine u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Znanstveno-stručni skup osmišljen je kako bi se javnost upoznala s radom, djelom i životom Emilija Laszowskog Szeliga (1. travnja 1868. – 28. studenoga 1949.), pripadnika hrvatske intelektualne elite na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, koji je posvetio je život hrvatskoj prošlosti i kulturnoj baštini. Izlaganjima znanstvenika i stručnjaka iz gradskih i državnih institucija čija je djelatnost djelomično ili pak u cijelosti zasnovana na baštini E. Laszowskog, cjelovito su obuhvaćena sva polja njegovog djelovanja u kontekstu kulturno-povijesnih zbivanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Na izložbi su predstavljene usporedne fotografije koje je svojim objektivom snimio Emilij Laszowski te one suvremene, snimljene iz istog rakursa, koje su snažno svjedočanstvo o promjenama koje su se dogodile tijekom minulog stoljeća u hrvatskom kulturnom krajoliku.

Knjiga sažetaka izlaganja sa skupa donosi tekstove Milovana Petkovića, Željke Kolveshi, mr. sc. Ljiljane Sabljak, dr. sc. Meline Lučić, Slobodanke Keleuve, dr. sc. Marija Stipančevića, dr. sc. Sanje Cvetnić, dr. sc. Ivana Mirnika, Sanje Grković i dr. sc. Tajane Pleše.

Iako pravnik po struci, Emilij Laszowski bio je privržen povijesnim znanostima što se očitovalo u njegovom iznimno bogatom stvaralačkom opusu od nekoliko tisuća objavljenih radova kojima je doprinio razvoju brojnih stručnih i znanstvenih polja: od povijesti i povijesti umjetnosti, arhivistike, pečatoslovlja i grboslovlja do fotografije i konzervatorstva. Takvim je interdisciplinarnim pristupom te zanesenjačkim marom i ljubavlju prema značenju i ljepoti hrvatske kulturne baštine istraživao prošlost Zagreba, Turopolja, Pokuplja, Hrvatskog zagorja, Gorskog kotara, Like i Primorja, stvorivši tako temelje povijesne topografije. Jednako je opsežno i raznovrsno bilo njegovo djelovanje u javnoj i kulturnoj djelatnosti. Kao Veliki meštar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ potaknuo je osnivanje triju ustanova iznimno važnih za kulturni boljitak Zagreba: Knjižnicu slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (danas Knjižnice grada Zagreba), Arhiv slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (Državni arhiv u Zagrebu) te Muzej slobodnog i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (Muzej grada Zagreba). Ujedno je na njegov poticaj osnovano Društvo za spasavanje, prethodnica današnjeg Zavoda za hitnu medicinu.