Varaždinske Toplice spominju se prvi put u povijesnim izvorima u ispravi kralja Bele III. izdanoj u Stolnom Biogradu 1181. godine kao posjed zagrebačkog kap - tola. U središtu nekadašnjeg topličkog kaštela nalazi se današnja župna crkva sv. Martina biskupa (sancti Martini de Toplica), važan spomenik gotičko-barokne sakralne arhitekture te urbanistička i spomenička vrijednost Varaždinskih Toplica.
Crkva sv. Martina, jednobrodna longitudinalna građevina, sagrađena je tijekom 15. stoljeća na mjestu gdje je već bila crkva, a temeljito je obnovljena i barokizirana u 18. stoljeću, kad joj je pridodan zvonik.
Zbog preuređenja zagrebačke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, nakon razornog potresa 1880. godine, topličkoj župnoj crkvi darovani su 1882. godine mramorni oltari sv. Barbare i sv. Katarine, koji pripadaju najkvalitetnijim ostvarenjima umjetnosti baroknog razdoblja na prostoru sjeverne Hrvatske, a rad su vrsnog talijanskog kipara Francesca Robbe (1698. - 1757.). Nedugo potom, 1885. godine cijelu crkvu oslikao je Marko Antonini zidnim slikama, među kojima se ističu scene s prikazima iz Isusova života, evanđelisti i slavenski sveci Ćiril i Metod.
Oltar sv. Katarine (glavni oltar topličke crkve, posvećen sv. Martinu) nekad se nalazio u sjevernom dijelu lađe zagrebačke prvostolne crkve, dok je oltar sv. Barbare (bočni oltar na sjevernoj strani lađe topličke crkve) stajao odmah nasuprot njemu u južnoj lađi katedrale. Oba oltara jednake su kompozicije, a razli - kuju se u predjelu atike, središnjeg reljefa retabla te u rasporedu kipova svetaca. Arhitektonski i dekorativni reljefni dijelovi dvaju oltara načinjeni su od raznih vrsta mramora (tj. ravne pozadine reljefa od žutog veroneškog, profilirani okviri i vegetabilni reljefi od bijelog, središta antependija i tijela stupova od afričkog, pilastri od crvenog francuskog, profilacije vijenaca i volute od kranjskog, a baze stipesa i menze od crnog mramora), dok su kipovi svetaca i anđela te reljefni prikazi mučeništva svetica izrađeni od kararskog mramora. U središnju zonu atike oltara sv. Katarine naknadno je postavljen drveni kip sv. Martina, a na onu oltara sv. Barbare gipsani kip sv. Nikole Tavelića.
Odjel za kamenu plastiku Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je opsežne konzervatorske radove na Robbinim oltarima. Budući da su tijekom pregleda stanja kamene plastike na oba oltara 2014. godine zapažena brojna teža oštećenja, najprije su provedeni interventni radovi (s oltara su demontirani i katalogizirani svi dijelovi koji su zbog pada mogli ugroziti ljudske živote). Godine 2015. konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima (laboratorijskim ispitivanjima, povijesno-umjetničkim i arhivskim istraživanjima, izradom arhitektonskih nacrta postojećeg stanja, sondiranjem, izradom fotodokumentacije, mapiranjem oštećenja i onečišćenja i dr.), počeo je opsežan zahvat obnove oltara. U prvu su fazu bili uključeni i preliminarni radovi (npr. probe čišćenja). Uslijedile su različite metode čišćenja kamena, ekstrakcija ili stabilizacija štetnih vodotopivih soli, spajanje odvojenih dijelova u cjelinu, izrada rekonstrukcija nedostajućih formi, konzerviranje metalnih elemenata, obnova sloja pozlate, tonsko ujednačavanje i slikarski retuš marmoriziranih dijelova te zaštita kemijskim sredstvima.
Radovi obnove oltara sv. Katarine (sv. Martina) i sv. Barbare dovršeni su 2018. godine, čime se ostvarila težnja očuvanju vrhunskog opusa baroknog kipara Francesca Robbe, ali se time i pridonijelo mogućnosti kvalitetnije valorizacije toga važnog korpusa hrvatskog kiparstva 18. stoljeća.