Brošure i deplijani

Vrbnička župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije spominje se prvi put u 14. stoljeću kao dvoranska građevina, dok je Agostino Valier 1579. godine spominje kao trobrodnu crkvu manjih dimenzija. O njezinu bogatom historijatu svjedoče i brojni glagoljski natpisi sačuvani in situ, prema kojima je poznato da je 1585. godine počela velika obnova crkve te da je 1592. godine izgrađeno novo svetište.

Polikromirani, pozlaćeni i rezbareni glavni oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije (719 x 775 x 60 cm) sastoji se od središnjeg dijela venecijanske provenijencije s kraja 16. i početka 17. stoljeća te bočnih dvokatnih krila, mogući rad lokalne radionice sredine 17. stoljeća.

U natpisima na slici Posljednja večera, koja se nekad nalazila ispod oltarne pale, navodi se nabava retabla u Veneciji 1599. godine posredovanjem Marina Cvitovića, biskupskog vicekancelara i kotorskog laika, no nije posve sigurno da se referiraju na taj retabl. Oltar je posvećen 1600. godine, a pozlaćen 1601. i 1652. godine, o čemu svjedoči natpis na postamentu lijevog stupa predele otkriven tijekom uklanjanja preslika 2015. godine. Središnji dio oltara tektonski je koncipiran u formi klasične edikule s korintskim stupovima i trokutnim zabatom, a rad je vrsne kasnorenesansne i manirističke venecijanske radionice koja je stvarala pod snažnim utjecajem traktata o arhitekturi Sebastijana Serlija. Njegova skulpturalna dekoracija i ornamentika inherentne su renesansnom i manirističkom vokabularu, za razliku od bočnih krila koja se, unatoč uspješnom uklapanju u koncepciju oltarne cjeline, tipičnom baroknom ornamentikom vinove loze te motivima hrskavice i algi formalno i izvedbeno razlikuju od središnjeg dijela. Bogati ikonografski program oltara sastoji se od trinaest slobodnostojećih skulptura. One okružujuoltarnu palu s prikazom Uznesenja Blažene Djevice Marije s anđelima i svecima. Pala je rad nepoznatog autora koji reminiscira na venecijansku slikarsku produkciju 17. stoljeća.

Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2012. godine na Restauratorskom odjelu Rijeka Hrvatskog restauratorskog zavoda, a izvedeni su u fazama zbog složene konstrukcije i dimenzija oltara. Tijekom demontaže su na bočnim stranama stupova otkrivene izdužene volute na koje su pričvršćena bočna krila, a srodne su plitkoj kartuši iznad oltarne pale te skladno zatvaraju cjelinu, nepobitno dokazujući raniju dataciju središnjeg dijela. Istraživačkim je radovima utvrđeno da je središnji dio oltara u dva navrata posve pozlaćen polimentnom pozlatom, u tri navrata djelomično je preslikan. Najrecentniji je preslik izveden raznobojnim konturiranjem i marmorizacijom. Oltar je dezinsekcijom i konsolidacijom izrazito oslabljenog drvenog nosioca obuhvaćen u cijelosti, a radovi su nastavljeni na središnjem dijelu. Naročit izazov bilo je stabiliziranje mjestimično potpuno odvojenih, dezintegriranih i koritasto odignutih dijelova slikanog sloja koje je za površinu nosioca držao tek recentni alterirani lak, koji je potom uklonjen, kao i drugi i treći preslik s baza stupova, predele i skulptura. Uslijedila je stolarska sanacija, rekonstrukcija oštećenja i rezbarenje nedostajućih dijelova nosioca, rekonstrukcija kredne osnove te retuš, rekonstrukcija pozlate i lakiranje oslika, čime je zaokružena vizualna cjelovitost oltara.

Radovi na obnovi te iznimne umjetnine nastavit će se na bočnim krilima. Po dovršetku sveobuhvatnih radova, ovo umjetničko djelo iznimne vjerske, tradicijske i kulturološke vrijednosti bit će vraćeno lokalnoj zajednici, koja je uz Ministarstvo kulture RH i Krčku biskupiju sufinancirala projekt obnove.