Crkva Svetoga Križa, kao stara župna crkva Donjega grada Križa (Cris, Crisa), podignuta je izvan njegovih zidina, unutar zasebne utvrde, a spominje se prvi put u pisanim izvorima 1232. godine. Na tom mjestu prvotno je bila sagrađena romanička crkva. Osnovna tlocrtno-prostorna organizacija današnje građevine nastala je u gotičkom razdoblju, tijekom 14. i 15. stoljeća. Pravilno orijentirano, poligonalno zaključeno svetište rastvoreno je trijumfalnim lukom, nad - svođeno križno-rebrastim svodom i osvijetljeno visokim biforama. U pravokutni brod crkve ulazi se kroz portale na zapadnom i južnom pročelju. Brod je presvođen svodom baroknog obilježja između 1714. i 1718. godine, a svako od četiri svodna polja osvijetljeno je baroknim prozorom. Zvonik je sagrađen sredinom 17. stoljeća, a njegov izgled sa secesijskim elementima, kao i izgled sakristije, nastao je tijekom obnove crkve početkom 20. stoljeća, prema projektu arhitekta Stjepana Podhorskog.
Unutar svetišta crkve nalazi se najvažniji barokni akcent - kameni oltar Svetoga Križa, posljednje i jedno od najkvalitetnijih djela talijanskoga kipara Francesca Robbe (1698.-1757.). Oltar je izrađen 1756. godine za zagrebačku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava. Nakon njezina stradavanja u potresu 1880. godine, a tijekom obnove katedrale, oltar je preseljen u križevačku crkvu Svetoga Križa.
Takav atektonski tip oltara, čiji se komparativni primjeri datiraju potkraj prve i u drugu polovicu 18. stoljeća te se mogu pronaći na srednjoeu - ropskom području, u nekim krajevima sjeverne Italije ili Slovenije, izrađen je kombinacijom nekoliko vrsta mramora. Središnjim dijelom njegova retabla dominira prikaz Raspetog Krista, lijevo i desno od stipesa na bočnim postamentima stoje sklupturalne grupe Mojsije s mjedenom zmijom i Abraham žrtvuje Izaka, dok je antependij ukrašen reljefnim prikazom Duša u čistilištu.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na obnovi oltara Svetoga Križa počeli su 2016. godine na inicijativu župnika Župe sv. Ane u Križevcima, vlč. Stjepana Sovičeka, Konzervatorskog odjela u Bjelovaru (Ministarstvo kulture RH) te Hrvatskog restauratorskog zavoda. Njima su bila obuhvaćena konzervatorsko-restauratorska istraživanja (arhivska i povijesno-umjetnička istraživanja, laboratorijske analize, izrada fotodokumentacije i arhitektonskih nacrta postojećeg stanja, izrada grafičke dokumentacije, tj. mapiranje oštećenja i onečišćenja i dr.), kao i izvedba konzervatorsko-restauratorskih radova na kamenoj plastici (statička sanacija izmaknutih ili napuklih kamenih elemenata oltara, mehaničko čišćenje, čišćenje destiliranom vodom, vodenom parom i kemijskim sredstvima, rekonstrukcije nedostajućih formi, tonsko ujednačavanje domodeliranih dijelova, obnova slojeva pozlate itd.). Tijekom radova su supedanej i svetohranište oltara demontirani i prevezeni u radionicu Hrvatskog restauratorskog zavoda da bi se mogao provesti proces ekstrakcije ili stabilizacije štetnih vodotopljivih soli u kamenim elementima i da bi se moglo nastaviti s radovima čišćenja, rekonstrukcije i spajanja dijelova u cjelinu, a nakon toga s radovima montaže na njihova izvorna mjesta na oltaru Svetog Križa. Isto tako su tijekom cjelovitog konzervatorsko-restauratorskog postupka obnove izvedeni radovi na metalnim (vrata svetohraništa) i drvenim dijelovima oltara (skulptura pelikana na vrhu oltara).
Radovi obnove oltara Svetoga Križa dovršeni su 2019. godine, čime je to vrhunsko djelo baroknog kiparstva i klesarstva ponovno prezentirano u punom sjaju.