Istraživanje baštine kiparske obitelji Straub provedeno je u sklopu međunarodnog projekta Tragom umjetnosti obitelji Straub (www.trars. eu). Uz Hrvatski restauratorski zavod, koji je bio voditelj projekta, u njegovoj su provedbi sudjelovali i Bavarski državni zavod za zaštitu spomenika, Javni zavod Republike Slovenije za zaštitu kulturne baštine te Sveučilišta u Ljubljani i Grazu, uz pridružene istraživače iz drugih baštinskih, vjerskih, znanstvenih i edukativnih ustanova. Projekt je sufinancirala Europska unija programom Kreativna Europa.
U sklopu projekta istraženi su povijest i djela nekoliko naraštaja kiparske obitelji Straub. Osobito je zanimljiva djelatnost petorice braće iz trećeg poznatog nam naraštaja stasalog u Wiesensteigu, koji su djelovali tijekom 18. stoljeća u nekoliko gradova današnje Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske. Nakon što su im rodna sredina te očeva i stričeva stolarska radionica postale skučene, braća su se otisnula u potragu za poslom prema jugu i istoku. S vremenom su postali vodeći kipari u nekoliko srednjoeuropskih gradova: Münchenu, Grazu, Mariboru i Bad Radkersburgu. Najmlađi brat, Franz Anton Straub, živio je i radio u Zagrebu te je, sudeći prema sačuvanim oltarima i propovjedaonicama, bio najplodonosniji kipar svojega vremena na području tadašnje Zagrebačke biskupije.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kloštar Ivaniću obnovljena je 1759. godine, a do 1763. godine potpuno je opremljena. Posvetio ju je beogradski biskup i veliki prepošt zagrebačke katedrale Stjepan Pucz, u prisutnosti zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja 4. rujna 1763. godine. Biskup Thauszy bio je i najveći donator u obnovi te je dao podignuti i veličanstveni glavni oltar na kojem je u kartuši uokvirenoj rokajem iznad slike istaknut biskupov grb. Dinamična prostornost postignuta je uzdizanjem stupova u visinu iznad razine gređa i virtuznom izvedbom gloriole Duha Svetoga u nekoliko planova.
Glavni oltar djelo je Franza Antona Strauba, a istom kiparu mogu se pripisati i pobočni oltari sv. Josipa i sv. Jurja te krstionica sa skulpturalnom grupom Kristova krštenja. Dok je oltar sv. Josipa darovao Josip Dellimanich, pokrovitelji oltara sv. Jurja bili su lokalni plemići. Sva tri oltara, kao i krstionica, dovršeni su polikromijom 1762. godine, u istom stilu i istoj radionici.
Zavjetna slika nepoznatog majstora Uznesenja Blažene Djevice Marije na glavnom oltaru potječe iz 1644. godine, a prenesena je sa starog oltara. Na oltaru sv. Jurja sačuvane su izvorne slike, dok je prvotna oltarna pala oltara sv. Josipa 1862. godine zamijenjena novom, naručenom u Grazu od slikara Johanna Beyera.
Stara župna spomenica spominje obnove oltara i njihove obnovitelje: Karlo Haman, Gašper Milavc, Marco Antonini i Petar Rutar. Prema tada uobičajenoj praksi, sve su obnove uključivale djelomično ili, češće, cjelovito ponovno oslikavanje, načinom i bojama drugačijima od prvotnih.
Oltari su konzervirani i restaurirani u Hrvatskom restauratorskom zavodu između 1993. i 2006. godine, a krstionica u privatnoj radionici 1991. godine. Na njima je otkrivena i prezentirana izvorna polikromija 18. stoljeća, koju karakteriziraju vedre boje te svjetlucava pozlata i posrebrenje, a mjestimice i osobito otmjeno marmoriranje izvedeno sjajnim lazurama na srebru koje prosijava ispod poluprozirnih nanosa boje te posebna barokna tehnika imitacije svile, izvedena pretapanjem dviju komplementarnih boja.