Dominikanski samostan Sv. Križa na Čiovu utemeljio je trogirski dominikanac Nikola Milinović, koji je bio i njegov prvi prior. Dužd Francesco Foscari odobrio je 7. svibnja 1432. godine Milinovićevu molbu za dodjelu zemljišta na sjevernoj strani Čiova, na predjelu zvanom Zizmana Gniviza (današnja Arbanija). Papa Eugen IV. (1431. – 1447.) potvrdio je osnivanje novoga samostana 29. svibnja 1432. godine, a trogirski biskup Tomasini dao je Nikoli Milinoviću sve potrebne ovlasti za gradnju. Pretpostavlja se da su crkva i samostan do sredine 15. stoljeća bili uglavnom dovršeni.
Kompleks se sastoji od jednobrodne crkve, zvonika, klaustra, kapitularne dvorane, refektorija, hospicija te ostalih prostorija nužnih za svakodnevni redovnički život i djelovanje zajednice. Samostan Sv. Križa bio je ogledni primjer djelovanja reformiranih redovnika u Dalmaciji, koji su zagovarali asketski život, izraženiju klauzuru i strožu disciplinu u svakodnevnoj praksi. Imao je važnu ulogu u odgojnom i intelektualnom životu zajednice, što potvrđuje i izuzetno bogata knjižnica; istodobno je bio i važno hodočasničko odredište. Na Veliki petak i na blagdan Kristova Uzašašća samostan su redovito pohodili hodočasnici iz Splita, Brača, Trogira i Kaštela.
Među umjetninama u crkvi ističe se drveno raspelo, djelo Jurja Petrovića, koje se od 1600. godine osobito štovalo, nakon što se, prema predaji, u Kristovim ranama pojavila krv. U crkvi se čuvaju i predmeti važni za proučavanje kasnosrednjovjekovnoga primijenjenog drvorezbarstva. Među njima se izdvajaju korska sjedala (nažalost većim dijelom rekonstruirana), zatim klupe za vjernike iz vremena gradnje crkve, štionik te intarzirani sakristijski ormar, najvjerojatnije izvorno izrađen za trogirsku katedralu.
Središnje mjesto okupljanja redovničke zajednice bila je kapitularna dvorana, smještena uz istočnu stranu klaustra, u kojoj su se održavali sastanci, čitala se pravila reda, raspravljalo o važnim pitanjima i donosile odluke o upravljanju samostanom. U tom su se prostoru, između ostalog, primali novi članovi i birali poglavari, dok prisutnost oltarne menze u apsidi upućuje i na liturgijsku funkciju kapitularne dvorane. Prostorija ima gotovo pravokutni tlocrt, s blagim deformacijama i pridodanom apsidom, a nad njom se nalazi visoko izvedeno potkrovlje. Vrata imaju šiljasti luk, ukrašena su kamenom profilacijom i flankirana vješto klesanim monoforama. Prozori prema istočnoj, odnosno vanjskoj strani jednostavniji su i manjih dimenzija.
U kapitularnoj dvorani nalazi se oslikani kasetirani tabulat od osobite povijesne i umjetničke vrijednosti. Sastoji se od triju uzdužnih greda (od kojih su dvije nazidne, a središnja se krajevima oslanja na zidove i slobodno pruža kroz prostor), šesnaest poprečnih gredica (vjerojatno dvodijelnih sa spojem na središnjoj gredi), kaseta i ukrasnih letvica. Prva i šesnaesta poprečna gredica kompenziraju nepravilan tlocrt prostorije pa nisu položene pod pravim kutom. Cijeli tabulat počiva na šest kamenih konzola ukrašenih profilacijom, koje nose tri uzdužne grede, čiji su krajevi djelomično uzidani. Po dvije konzole nalaze se ispod svake od dviju nazidnih greda, dok središnja greda počiva samo na dvjema konzolama smještenima na krajevima, na mjestima na kojima se greda spaja sa zidom.
Nazidne grede vrlo su razvedene, gotovo bez ravnog ruba, a dodatno su ukrašene rezbarenim geometrijskim motivima. Motiv tordiranog užeta prisutan je na uzdužnim gredama i na poprečnim nazidnim gredicama, mjestimice bogato složen u tri razine. Poprečne gredice nemaju reljefnih ukrasa, dok su zaglavne ploče ukrašene motivom triloba oblikovanim u profilaciji. Kasetna su polja, kao i letvice, bez reljefnih ukrasa.
Tabulat je bogato oslikan; kombiniraju se geometrijski, biljni i figuralni motivi. Poprečne grede obojene su crvenom i zelenom bojom, s oslikanim vijencima u kojima se ističu medaljoni kružnog oblika s portretima i simbolima Kristove muke. Na poprečnim gredicama crnom su bojom naslikane trilobe, unutar kojih su naizmjenično smješteni crveni i bijeli cvjetovi, dok se na pojedinim gredama pojavljuje i motiv tordiranog užeta. Kasetna polja obojena su plavom bojom, a u njihovu se središtu nalazi osmerokraka zvijezda, motiv koji se u srednjovjekovnoj ornamentici pojavljuje uglavnom bez dublje simbolike, premda može označavati uskrsnuće i vječni život te se povezivati s Blaženom Djevicom Marijom. Ukrasne letvice oslikane su cvjetnim motivima, unutar kojih se nalaze pravilna kružna polja bez boje, vjerojatno prvotno ispunjena aplikacijama koje su u međuvremenu otpale.
Istraživački radovi počeli su 2024., a u toj je godini planirana provedba detaljne fotodokumentacije i mjerenja mikroklimatskih uvjeta. Postavljena su dva uređaja koja mjere temperaturu, relativnu i apsolutnu vlažnost, točku rosišta, količinu i kumulativnu količinu osvjetljenja te ultraljubičasto zračenje. Jedan uređaj smješten je na sredini istočnog zida, a drugi na zapadnom zidu. U sjeveroistočnom kutu prostorije nalazi se treći uređaj koji bilježi temperaturu, relativnu i apsolutnu vlažnost te točku rosišta. Uređaji su raspoređeni na strateškim mjestima, primjerice ondje gdje je izražena količina dnevnog svjetla ili blizina mora. Za njihovo funkcioniranje potrebna je bežična internetska veza, koju samostan nije imao, pa je uspostavljena putem mobilnog modema, čime je omogućeno praćenje mjerenja u realnom vremenu.
Fotoalbum
Nažalost, 20. studenoga 2024. godine oko 22 sata dogodilo se nezamislivo – u samostanu je izbio požar u kojem su gotovo potpuno izgorjela sva tri krila samostana. Odličnom koordinacijom Javne vatrogasne postrojbe Grada Trogira i Konzervatorskog odjela u Trogiru, taktika gašenja požara usmjerena je na najvažniji dio samostana, kapitularnu dvoranu, bez koje bi tabulat zasigurno bio izgubljen. Iako znatno oštećen u požaru, osobito tijekom gašenja, tabulat je ipak većim dijelom spašen. Krovna konstrukcija nad tabulatom potpuno je izgorjela i urušila se zajedno s kupama, a pretpostavlja se da je više od tri tone otpada opterećivalo nagorjele nosive elemente oslikanog stropa.
Hitna sanacija počela je već sljedećega jutra, unatoč tome što se požar nekoliko puta reaktivirao. Pristup je bio ograničen zbog policijskog očevida i opasnih uvjeta, no ipak su na sigurno sklonjeni brojni oslikani dijelovi tabulata koji su otpali tijekom gašenja požara. Svi su dijelovi numerirani i dokumentirani, a zabilježeno je i mjesto njihova pronalaska, kako bi se olakšalo određivanje izvornog položaja.
Nakon što je tabulat osiguran podupiračima, ispražnjena je cijela prostorija koja je godinama služila kao skladište. U toj fazi fokus je bio na isušivanju prostorije, a odlučeno je da će se primijeniti pasivne metode jer bi svako naglo isušivanje prostora uzrokovalo nova oštećenja. Hitna sanacija više se nije odnosila samo na tabulat kapitularne dvorane, nego je morala obuhvatiti sve dijelove samostana oštećene požarom, osobito refektorij u kojem su očuvani drveni elementi iz vremena gradnje samostana.
Nakon što je uklonjen otpad s gornje strane tabulata, dogovarao se način izrade privremenog jednoslivnog krova koji bi trebao štititi od kiše i ostalih vremenskih neprilika. Kako bi se pospješilo prirodno sušenje drva, trebalo je očistiti gornju površinu tabulata na kojoj je bio stvrdnuti sloj pepela i vode, a mjestimično i rastopljenog katrana kojim su bili izolirani zidovi. Izrađene su lagane drvene radne platforme da bi se težina rasporedila na što veću površinu i tako smanjio pritisak na pojedine elemente tabulata. Nagorjele podne daske na tabulatu nisu izvorne, a u ovom su slučaju djelovale kao zaštita izvornih dijelova od vatre. Voda pomiješana s pepelom uzrokovala je znatna oštećenja oslikanih dijelova, jer je nastala lužnata otopina koja je rastvarala bojeni sloj. Glavni nosioci lužnatosti su kalcijev hidroksid (nastao hidratacijom kalcijeva oksida iz pepela) te kalijevi karbonati. Takva otopina pokazuje pH-vrijednosti u rasponu od približno 11 do 13, ovisno o koncentraciji pepela i količini vode. Zbog izrazite alkalnosti, nastala otopina djelovala je destruktivno na oslikane površine, omekšavala je i rastvarala bojeni sloj, destabilizirala vezivo te uzrokovala trajna oštećenja izvorne polikromije.
Za sanaciju alkalnih naslaga, nastalih prisutnošću kalcijeva hidroksida i kalijevih karbonata, provedena su ispitivanja djelotvornosti blagih kiselih otopina. Kao reagens je primijenjena puferirana otopina octene kiseline u koncentraciji od 1 do 3 %, nanesena vatom isključivo na oštećene dijelove.
U kapitularnoj dvorani poslagani su kartoni koji su, zahvaljujući svojim hidrofilnim svojstvima, postupno upijali vlagu iz prostora, a redovito su se mijenjali nakon zasićenja. Provedeno je termografsko snimanje cijeloga samostana, u sklopu kojega je tabulat detaljno snimljen. Na taj su način dobivene informacije o najugroženijim dijelovima, a istodobno i referentna točka prema kojoj se, zahvaljujući novim mjerenjima, moglo pratiti sušenje tabulata. Proces sušenja drva nadzirao se i neinvazivnim ručnim mjeračem vlage, koji se najčešće upotrebljavao u kombinaciji s termovizijskim snimanjem.
Nakon što je tabulat oslobođen od opterećenja s gornje strane i djelomično osušen, uklonjeni su podupirači da bi se mogla izraditi detaljna dokumentacija stanja nakon požara. Izrađen je ortofoto visoke rezolucije, detaljni 3D model tabulata i cijele kapitularne dvorane, kao i detaljni nacrt u mjerilu. Tabulat je bio djelomično preslagivan, što se vidi iz neuobičajenih konstrukcijskih rješenja. Kasetna polja trebala bi biti dio veće daske koja se naslanjala na poprečne gredice, a to bi ujedno bio i pod gornjeg kata. U kapitularnoj dvorani samostana Sv. Križa kasetna polja su umetnuta između dviju poprečnih greda, a pričvršćena su za daske koje se nalaze na gredama. Izvorne daske debljine oko 2 cm naknadno su ispiljene i umetnute između gredica, čime je razina spuštena za njihovu debljinu. Da bi se ta visina nadoknadila, ispod greda je umetnuta nova daščica, približne debljine 2 cm i širine gredica. Smatramo da su kasetna polja izvorno bila dio veće daske položene na grede, a ne između njih, kako je zatečeno. Nepravilan rez, oznake majstora koji su izvodili preinake, komparativna analiza sličnih primjera te analiza starosti drva idu u prilog toj teoriji. Time bi se mogla objasniti i neobična činjenica da na otprilike polovici tabulata nema oslikanih kaseta. U ovom slučaju kasetna su polja bila pričvršćena na podne daske gornjeg kata, pa bi svaka njihova zamjena rezultirala gubitkom oslikanih polja. Riječ je zasad o pretpostavci, ali i vrlo logičnom scenariju.
Poznato je da je samostan kroz povijest više puta gorio te da su zasigurno izvođeni brojni popravci. U svrhu definiranja stupnja izvornosti tabulata provedene su analize starosti drva metodom C14 AMS na Institutu Ruđer Bošković. Analize su provedene na osam uzoraka s ključnih mjesta, da bi se stekla predodžba o stanju cjeline. Rezultati analiza pokazali su da su svi uzorci stariji od vremena gradnje samostana, što upućuje na njihovu izvornost, osim dasaka s dijela tabulata bez oslikanih kaseta koje su novije. Izvornost očuvanih dijelova dodatno je potvrđena analizama pigmenata, čiji se sastav podudara s uobičajenom paletom 15. stoljeća. Za analize je primijenjena metoda rendgenske fluorescencije (XRF), odabrana zbog svoje potpune neinvazivnosti te mogućnosti izvođenja mjerenja in situ.
Za bijelu boju korištena je olovna bijela, koja je služila i za toniranje odnosno miješanje s drugim pigmentima. Crveni pigment identificiran je kao cinober, dok su za smeđe tonove upotrijebljeni smeđi oker i/ili umbra. Crna boja dobivena je djelomično uporabom organskog pigmenta, vjerojatno čađave crne, dok je na pojedinim mjestima moguća prisutnost crne na bazi željeznih sulfida, što bi mogla biti prirodna crna zemlja ili piritni pigment. Za zelenu su korištene zelena zemlja te pigmenti na bazi bakra (vjerojatno verdigris ili malahit). Plavi pigment nije bilo moguće sa sigurnošću potvrditi, no na temelju rezultata može se pretpostaviti da je riječ o lazurno nanesenom ultramarinu.
Do kraja 2025. godine planiran je završetak istraživačkih radova, dok bi konzervatorsko-restauratorski radovi trebali početi sljedeće, 2026. godine. (DG)
