Crkva Majke Božje Gorske je hodočasničko svetište u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, smješteno na južnim padinama gore Ivančice iznad mjesta Lobor u Hrvatskome zagorju. Današnja crkva je barokizirana gotička jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem, sakristijom prislonjenom uza sjeverni zid, s renesansnim zvonikom uz južni zid svetišta te okružena baroknim cinktorom. Povijest objekta i cijelog platoa na kojem se nalazi seže do brončanog doba, iz kojega potječu najstariji arheološki nalazi pronađeni na lokalitetu. Arheološka istraživanja pod vodstvom Krešimira Filipca, predstojnika Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta, trajala su više od dvadeset godina, a dobiveni nalazi prometnuli su Lobor u jedno od najvažnijih arheoloških lokaliteta sjeverne Hrvatske (najsjeverniji nalaz starohrvatskoga pletera). Povijest vjerskih građevina počinje s rimskim hramom, najvjerojatnije posvećenim božici Dijani, na temeljima kojega se tijekom 5. i 6. stoljeća gradi ranokršćanska crkva s oktogonalnom krstionicom. U 9. stoljeću gradi se drvena crkva s četvrtastom apsidom, a ubrzo uz nju i trobrodna bazilika s predvorjem i zvonikom. Nakon rušenja predromaničke bazilike, gradi se na prijelazu 12. u 13. stoljeće kasnoromanička jednobrodna crkva s polukružnom apsidom, na čijim se temeljima u 14. stoljeću gradi današnja gotička crkva. U renesansi je dograđen zvonik, a u 18. stoljeću crkva je barokizirana, kad je i nadsvođena lađa, dograđeno pjevalište, sakristija i cinktor. Ispred crkve nalazilo se predvorje izgrađeno nakon gradnje gotičke crkve, koje je srušeno sredinom 19. stoljeća, kad se na mjestu predvorja dograđuju dvije male kapele koje su uklonjene u recentnim arheološkim istraživanjima.
Najraniji grafički prikaz crkve vidljiv je u djelu Hilariona Gasparottija Cvet sveteh, ali živlenje i čini svetcev iz 1752., gdje je vidljiv izgled crkve prije gradnje cinktora. Prva fotografska dokumentacija potječe od Gjure Szabe iz 1912. godine, zatim Gjure Griezbacha i Antuna Schneidera, koji je 1939. godine upozorio na pronalazak tragova zidnih slika u svetištu crkve. Radovi na otkrivanju i djelomičnom konzerviranju zidnih slika pod vodstvom Ane Deanović izvedeni su 1947. i 1948. godine, nakon čega su (zbog pomanjkanja financijskih sredstava) zaustavljeni i nisu nastavljeni. Otkrivene zidne slike interpretirala je Ana Deanović te ih razdvojila u dvije faze: stariju iz posljednje četvrtine 14. stoljeća te mlađu, s prijelaza 14. u 15. stoljeće. Ljubo Karaman datira ih u 14. stoljeće, Rosana Ratkovčić u drugo desetljeće 15. stoljeća, a Krešimir Filipec gradnju crkve, a time i oslikavanje, u drugu trećinu 15. stoljeća. Oslikano je cijelo svetište: svodovi, zidovi i trijumfalni luk. Svodovi su oštećeni te dobrim dijelom preslikani, pa su zato teško čitljivi, ali nazire se prizor Sv. Trojstva. Zidovi su podijeljeni u četiri pojasa, od kojih donja dva (između poda svetišta i konzola svodova) pripadaju mlađoj fazi. Naslikani biblijski prizori većinom se odnose na Bogorodicu i Krista, apostole i svece, dok su na zapadnoj strani trijumfalnog luka naslikani likovi iz Starog zavjeta. Najniži, prizemni pojas prikazuje slikane raznobojne zavjese. Na južnom pročelju crkve nalazi se gotička zidna slika s prikazom sv. Kristofora, a na zapadnom su otkriveni fragmenti zidnih slika kad se uklanjala kapela iz 19. stoljeća. Gotički najvjerojatnije prikazuje Krunjenje Bogorodice, a drugi, vjerojatno barokni, prikazuje vegetabilni ornament.
Fotoalbum
Radovi iz četrdesetih godina 20. stoljeća bili su ograničeni na područje svetišta, dok je ostatak crkve ostao neistražen, na što već tada upućuje Ana Deanović. Nakon dugogodišnjih arheoloških istraživanja fokus se vratio na samu crkvu, u kojoj se prije bilo kakvih radova trebao istražiti brod crkve. Stoga su djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda 2024. godine proveli konzervatorsko-restauratorska istraživanja u unutrašnjosti broda kako bi se provjerilo postoje li zidne slike i u brodu te kako bi se definirale smjernice za obnovu (voditelj radova: Matija Deak, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik). Rezultati istraživanja pokazali su da postoji slikana ukrasna traka uz cijeli gornji dio trijumfalnog luka (djelomično je prezentirana u posljednjem bijeljenju crkve) te ostaci zidne slike uz desni bočni oltar. Otkrivene su gotičke kustodije uz bočne oltare, kao i polukružna ranobarokna niša na sjevernom zidu, s desne strane propovjedaonice, te antičke i predromaničke spolije na zapadnom zidu broda. Pronađen je slikani medaljon na tjemenu trijumfalnog luka koji je iz vremena prije gradnje svoda (inicijali, odnosno moguće rimske brojke, upućuju na početak 16. stoljeća), posvetni križ na južnom zidu te oštećena barokna zidna slika na ogradi pjevališta. Otkriveni su tragovi ornamentalnog oslika u ranobaroknoj niši, kao i tragovi dekorativnog ornamentalnog oslika s kraja 19. ili početka 20. stoljeća vidljivog na fotografijama Gjure Szabe. Utvrđene su građevinske preinake iz vremena barokizacije, odnosno sredine 18. stoljeća te s kraja 19. stoljeća.
Rezultati navedenih istraživanja, uz buduća koja se planiraju u svetištu i sakristiji, poslužit će kao podloga za projekt obnove unutrašnjosti crkve. U tu svrhu izvedeno je i 3D snimanje crkve te su izrađeni arhitektonski nacrti postojećega stanja. Obnovom crkve zaokružila bi se priča započeta fotografskim dokumentiranjem Antuna Schneidera 1939. godine. (MD)