Izvorna župna crkva sv. Marka evanđelista bila je utemeljena na posjedu plemićke obitelji Erdödy u Trnju, gdje se nalazila do 1789. godine. Crkva građena od hrastovine dva puta je premještana zbog čestih poplava Save, dok napokon 1811. godine nije smještena u Jakuševcu. Zbog čestih je preseljenja bila teško oštećena pa su župljani 1832. godine na njezinu mjestu sagradili današnju crkvu sv. Marka.
Uz graditeljsku i ambijentalnu kvalitetu, posebnost crkve sv. Marka evanđelista je vrijedan inventar iz 17. stoljeća, koji se sastoji od tri oltara. Glavni oltar sv. Marka iz 1691. godine, koji se pripisuje Ivanu Komersteineru i njegovoj radionici, izvorno je bio izrađen za zagrebačku katedralu, a poslije je prenesen u crkvu sv. Marka u Jakuševcu. Porijeklo bočnih oltara sv. Antuna Padovanskog i Sv. Trojstva nije utvrđeno.
Oltar Sv. Trojstva je do ratne evakuacije 1991. godine bio smješten na sjevernoj strani crkve sv. Marka evanđelista, odnosno "na strani Evanđelja" (vizitacija iz 1692. godine). Jednokatni oltar tektonskog tipa sastoji se od predele, retabla i atike. Retabl s atikom postavljen je na visoku predelu s kubično istaknutim postamentima glatkih stupova retabla, jednostavnih okruglih baza i kompozitnih kapitela. Tijela stupova su s gornje i donje strane ukrašena plitkom rezbarijom koja kombinira motive geometrijskog i vegetabilnog ornamenta koji se razvlači u vitičaste preplete. U središtu pravokutnog retabla nalazi se polukružno zaključena niša sa skulpturom s prikazom Bogorodice koja stoji na polumjesecu, lijevom rukom pridržava malog Isusa, a u desnoj drži žezlo. Pozadina niše iza Bogorodice ukrašena je rezbarenim zrakama. Na glavama Bogorodice i Isusa nalaze se metalne krune. Iznad niše su dva hrskavičasta cvijeta. Retabl rube uholika oltarna krila s viticama ukrašenima motivima hrskavica. Iznad retabla je vijenac poduprt stupovima. Vijenac se sastoji od friza s rezbarenim vitičastim prepletom u sredini i rezbarenim cvjetovima na kubično istaknutim rubovima, te od arhitrava jednostavne vučene profilacije koji se na rubovima kvadratično izvlači u prostor. Na vijenac je smještena niska pravokutna atika u čijem je središtu slika "Sv. Trojstvo". Slika je bočno omeđena dvjema rezbarenim konzolama s rezbarenim motivima palmeta koje podupiru lomljeni zabat u obliku voluta koje se na unutarnjim krajevima razvlače u vitičastu vrpcu ukrašenu shematiziranim motivom hrskavice. Na rubovima atike nalaze se konzole u obliku voluta na koje su smještene skulpture sv. Barbare i nepoznate svetice.
Oltar je dosljedno ukrašen motivima hrskavice: cvjetovi s četiri latice s umetnutim listićima, "dvostruke vitice", hrskavičasti cvijet i hrskavičasti prepleti.
Fotoalbum
Oltar Sv. Trojstva je 1991. godine bio demontiran i rastavljen te smješten u čuvaonicu Gradskoga muzeja Varaždin, odakle je 1997. godine premješten u čuvaonicu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu. Prije unosa u čuvaonicu na oltaru je obavljena dezinsekcija. Pregledom stanja umjetnine prije konzervatorsko-restauratorskih radova utvrđeno je da je oltar u cijelosti očuvan te da nedostaju samo manji dijelovi rezbarije koji se ponajprije odnose na lijeve šake svetica na atici i njihova postolja. Drveni nosilac oltara nije bio znatnije oštećen djelovanjem crvotočine. Istraživanja slikanog sloja pokazala su da je cijeli oltar podvrgnut dvjema većim povijesnim intervencijama te je u dva navrata bio u cijelosti preslikan.
Tijekom 2022. godine, prema ugovoru s Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske, izrađena je arhitektonska snimka oltara te je fotografirano zatečeno stanje. Otvorene su sonde da bi se utvrdilo stanje očuvanosti povijesnih slojeva, a s polikromirane površine oltara uzeti su uzorci za stratigrafsku analizu mikropresjeka slikanih slojeva te su izrađene laboratorijske analize veziva i pigmenata. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja popraćena su pisanom, fotografskom te grafičkom dokumentacijom koja je obuhvatila izradu arhitektonskog nacrta oltara s ucrtanim mjestima sondiranja i uzorkovanja polikromirane površine te prijedlog idealne rekonstrukcije izvornog sloja.
S obzirom na to da izvorni oslik iz 17. stoljeća nije očuvan u dovoljnoj mjeri, uklonjen je samo zadnji sloj preslika (plavi uljani sloj iz 20. stoljeća) te je prezentiran sloj obnove koja datira iz 1863. godine.
Konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2022. godine; izvedena je konstrukcijska i stolarska sanacija oltara, konsolidiranje drvenog nosioca i učvršćivanje polikromije, izrada rekonstrukcija nedostajućih dijelova rezbarija i uklanjanje preslika i lakova.
U 2023. godini završeni su cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru Sv. Trojstva. Izvedena je rekonstrukcija nedostajuće kredno-tutkalne podloge, rekonstrukcija nedostajuće pozlate, završni retuš i montaža oltara na izvornu poziciju uz sjeverni zid crkve sv. Marka evanđelista.
