U 2024. godini Služba za nepokretnu baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda bila je angažirana na istraživanjima župne crkve sv. Blaža u Vodnjanu. Cilj istraživanja, pod vodstvom konzervatora-savjetnika Petra Puhmajera, bio je utvrditi okolnosti i porijeklo nastanka, te slijed gradnje i obnova dvaju aneksa, istočnog i zapadnog, koji su na crkvu prigrađeni sukcesivno tijekom 19. i 20. stoljeća, a u svrhu ispitivanja prostornih mogućnosti njihove adaptacije za smještaj sakralne zbirke, sakristije i župne dvorane.
Izrađena je povijesna studija (dr. sc. Mario Pintarić), koja je obuhvatila kronologiju nastanka stare, srednjovjekovne župne crkve, od koje su ostali tek fragmenti, kao i dug proces gradnje nove, današnje crkve. Proces je počeo 1757. godine, prema odluci Venecijanskog senata, a sama gradnja počela je 1761., pri čemu su novčanom pomoći sudjelovale lokalne bratovštine i puk. Premda se projekt crkve dosad pripisivao arhitektu Bernardinu Maccaruzziju, Pintarićeva su arhivska istraživanja pokazala da je u pregled i procjenu stare crkve bio uključen Venecijanac Joannes Berengo Napolachi pa se otvara pitanje mogućega projektantskog udjela toga zasad malo poznatog graditelja i umjetnika. Sedamdesetih godina 18. stoljeća gradnju vodnjanske crkve preuzima arhitekt Domenico Dongetti iz Pirana. Crkve je posvećena tek 1800. godine, no radovi ipak do tada nisu bili dovršeni.
Novi zamah uslijedio je potkraj drugoga desetljeća 19. stoljeća, kad se u Vodnjan doselio Gaetano Grezler (oko 1764. – 1846.), venecijanski slikar kojemu je bilo povjereno oslikavanje interijera crkve. Grezler je 1818. donio brojne umjetničke predmete i relikvijare koje je poklonio vodnjanskoj župi, uključujući i "sveta tijela", znamenite relikvije pokojnika iz samostana San Lorenzo u Veneciji. Za Grezlera je sagrađen zapadni aneks, gdje je u prizemlju bila sakristija, a na katu njegov atelijer. Crkva će se konačno završiti idućih desetljeća, otprilike četrdesetih godina 19. stoljeća, kad su oblikovana današnja pročelja. Od Grezlerova vremena i tijekom druge polovice 19. stoljeća, oslikavao se interijer crkve, što je zabilježeno na nekoliko povijesnih fotografija.
Fotoalbum
Restauratorsko sondiranje potvrdilo je naknadni nastanak zapadnog aneksa na crkvu, sa sakristijom u prizemlju i stubištem za kat koje vodi u veliku prostoriju nekadašnjega atelijera. Provedenim sondiranjem na sjevernom pročelju te prostorije pronađen je veliki, gotovo četiri metra visok, zazidani prozor koji je osvjetljavao Grezlerov atelijer, a u unutrašnjosti, na zidovima, Grezlerove skice, črčkarije i natpisi. Tako se moglo zaključiti da je zapadni aneks zapravo projektiran kao atelijer, što je izuzetno rijedak i relativno rani primjer takve vrste arhitekture na tlu današnje Hrvatske. Građevine namijenjene umjetničkim atelijerima poznate su tek od druge polovice 19. stoljeća u Italiji i drugdje u Europi, pa je osobito vrijedan taj vodnjanski iz razdoblja klasicizma, odnosno ranog 19. stoljeća.
Hrvatski restauratorski zavod, osim provedenih istraživanja građevnih slojeva i likovne obrade površina u dvama aneksama i dijelovima sjevernog pročelja crkve, izradio je također grafičko mapiranje oštećenja na kamenim elementima svih pročelja crkve (viši konzervator Ivan Jengić). Rezultati svih istraživanja, zajedno s prijedlozima prezentacije i smjernicama za obnovu, objedinjeni su u konzervatorsko-restauratorskom elaboratu. Slijedom istraživanja, izrađena je i studija prostornih mogućnosti uređenja aneksa za smještaj sakralne zbirke, sakristije i župne dvorane (projektant: konzervator savjetnik Ana Škevin Mikulandra, dipl. ing. arh.), u kojoj je novoutvrđeni prostor Grezlerova atelijera dobio novu, zasluženu valorizaciju. (PP)