Crkva sv. Jurja u Gornjem Psarjevu pripada tipu jednobrodnih građevina pravokutnog tlocrta s kratkim, užim svetištem zaključenim plitko zaobljenom apsidom i sa zvonikom nad glavnim pročeljem, a unutrašnjost je u cijelosti svođena češkim kapama i oslikana.
U literaturi se opisuje kao barokizirana, izvorno srednjovjekovna građevina s arhitektonskim elementima koji upućuju na prijelazno romaničko-gotičko razdoblje. Posjed Psarjevo spominje se još u 13. stoljeću, dok konkretniji arhivski podaci o crkvi potječu iz kanonskih vizitacija od 1704. godine nadalje.
Prema najranijim zapisima vizitatora, crkva je bila zidana, sa svođenim svetištem i lađom nad kojom se nalazio tabulat. Imala je drveni zvonik, a pred zapadnim pročeljem bio je trijem. Oko crkve nalazilo se groblje. Bila je opremljena trima oltarima; glavni oltar posvećen je sv. Jurju, izrađen između 1665. i 1670. godine, a druga dva su oltari sv. Vida i sv. Antuna u lađi, od kojih je potonji zamijenjen oltarom sv. Valentina. U prvoj polovici 18. stoljeća u zapadnom dijelu lađe nalazio se drveni kor, no u 19. stoljeću crkva je produžena prema zapadu, pri čemu je srušen stariji zidani trijem, a sagrađeno je novo zapadno pročelje sa zidanim zvonikom u osi. U unutrašnjosti je tada sagrađen postojeći zidani kor i dograđena je sakristija, a moguće je i da je u to vrijeme i lađa svođena. Cijela je crkva obnovljena devedesetih godina 20. stoljeća.
Crkva je stradala u potresu 2020. godine. Oštećenja različitih intenziteta zabilježena su u unutrašnjosti, na pročeljima i prostoru krovišta. Slijedilo je razdoblje konstruktivne sanacije i obnove vanjštine te popravak oštećenja u unutrašnjosti. Ispod zatečenog površinskog sloja oslika i žbuke u unutrašnjosti, sondiranjem u sklopu konstruktivne sanacije, otkriven je zidni oslik srednjovjekovnih karakteristika na sjevernom zidu lađe i trijumfalnom luku na mjestima postojećih slikanih oltara (istraživanja je provela tvrtka Neir d.o.o.).
Fotoalbum
U 2024. godini, angažmanom Hrvatskog restauratorskog zavoda, rezultati prethodnih istraživanja prošireni su dodatnim sondiranjem zidova u unutrašnjosti crkve, uz dopunu s povijesno-umjetničkim, arhivskim i laboratorijskim istraživanjima (voditeljica radova: Kristina Krulić, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, Služba za nepokretnu baštinu). Zatečena sonda na sjevernom zidu lađe, kojom je otkriven srednjovjekovni zidni oslik tijekom prethodnih istraživanja, proširena je uz očuvanje recentnog figurativnog oslika. Na južnom zidu lađe pronađen je ulomak srednjovjekovnog oslika, a na ostalim zidovima lađe i u svetištu nije utvrđen srednjovjekovni oslik, nego fragmenti oslika kasnijeg razdoblja izvedeni na vapnenom premazu. Sondiranjem su otkriveni i tragovi koji upućuju na arhitektonske preinake tijekom stoljeća.
Istraživanja su upotpunjena određivanjem stanja zidnog oslika i mogućih štetnih čimbenika, primjenom analitičkih metoda u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restauratorskog zavoda te dijagnostikom in situ. Metodom radioaktivnog izotopa ugljika, 14 C provedeno je određivanje starosti drvca iz najstarijega zatečenog sloja žbuke na južnom zidu lađe. Istraživanja su uključila i povijesno-umjetničku analizu s valorizacijom otkrivenoga oslika i mogućom datacijom.
U izradi je elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja u kojem će se na temelju rezultata istraživanja donijeti plan daljnjih radova usmjerenih na završnu prezentaciju zidova unutrašnjosti i očuvanje otkrivenoga zidnog oslika. (KK)