Od 29. travnja do 29. svibnja 2024. godine pod vodstvom Odjela za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda provedena su arheološka istraživanja na nalazištu Kamenišće u Gorjanima (voditeljica: Ivana Hirschler Marić, viši konzervator).
Istraživanja se u kontinuitetu provode u sklopu programa Arheološka topografija srednjovjekovnih Gorjana od 2017. godine, a financirana su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH uz logističku potporu Općine Gorjani. U sjeverozapadnom dijelu utvrđenog srednjovjekovnog naselja Gore/Gare istražena je kapitularna dvorana i manji dio istočnog krila dominikanskog samostana, ukupne pretpostavljene površine od najmanje 1600 m², temelji dviju crkava iz različitih vremenskih faza te dio groblja s kontinuitetom ukopavanja od kraja 11. do 17. stoljeća. Ustanovljene su četiri faze nalazišta. Prvu je moguće prema radiokarbonskim analizama datirati od kraja 11. stoljeća; njoj pripadaju grobni ukopi. Na istome položaju potkraj 13. stoljeća gradi se manja jednobrodna župna crkva poligonalnog svetišta s kontraforima, čija se gradnja prema analizama provedenim u Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu postavlja najranije 1280. godine. U drugoj fazi nastavlja se ukopavanje uz župnu crkvu, čiji temelji zasad nisu još u cijelosti istraženi. Treća faza slijedi nakon osnivanja dominikanskog samostana 1323. godine te gradnje monumentalne samostanske crkve duže od 50 metara, sa zvonikom na jugozapadnom dijelu pročelja. U toj fazi nastavlja se ukopavanje na prostoru crkve i samostana, koji prestaje funkcionirati tijekom trećeg ili četvrtog desetljeća 16. stoljeća, odnosno s početkom osmanske vlasti u Gorjanima. Rezultati nedavnih radiokarbonskih analiza kosturnih ukopa potvrđuju postojanje groblja na Kamenišću i u 16. i u prvoj polovici 17. stoljeća, odnosno postojanje četvrte faze koja je uslijedila nakon prestanka funkcioniranja samostana.
Fotoalbum
U ovogodišnjem istraživanju uklonjeni su slojevi između temelja sjevernih zidova svetišta župne i samostanske crkve. Kako bi se mogao istražiti dio grobova, uklonjeni su ostaci temelja kontrafora SJ 545. Nastavljeno je istraživanje u istočnom dijelu svetišta samostanske crkve, gdje su uklonjeni ostaci podnica i zidova grobnica od opeke koji su se nalazili nad starijim grobovima te istraživanje u zapadnom dijelu svetišta samostanske crkve, gdje su također uklonjene strukture koje su preslojavale starije grobove. U jugozapadnom kutu svetišta, pri dnu temelja SJ 360, pronađen je uzidan ulomak svodnog rebra PAN 49, najvjerojatnije kruškoliko zaključenog, koji se preliminarno može datirati u 14./15. stoljeće. Ukupno je istraženo 65 kosturnih grobova (GR-139 do GR-203). Među pronađenim posebnim nalazima najviše je bilo brončanih nalaza, a prevladavale su igle/pribadače. Čak deset primjeraka pronađeno je na području lubanje u grobu 197, dok su na desnoj ruci kostura pokojnice pronađena dva jednostavna trakasta brončana prstena. Od dijelova nošnje pronađeno je i nekoliko pari brončanih dvopetljastih kopčica. Među nalazima se izdvaja grob 166 s ostacima nošnje, bogatog metalnog veza na području prsa, načinjenoga od isprepletene srebrne žice te s ostacima tekstila s pričvršćenih šest srebrnih kalotastih puceta s mogućim tragovima pozlate. Iznad toga groba pronađena je i dislocirana lubanja pokojnice s ostacima tekstila izvezenima metalnim ovojnicama.
Ostacima nošnje pripadaju i dvije brončane trojagodne sljepoočničarke iz groba 158 koje se mogu datirati u 12./13. stoljeće, a istom horizontu pripada i prsten iz groba 141 izrađen od srebra s granulacijom i umetnutom staklenom pastom te dvije manje brončane S-karičice iz uništenoga groba. U najmanje trinaest grobova ustanovljeni su tragovi pokapanja u drvenim ljesovima, a preliminarno se može zaključiti da ih većina pripada kasnijim fazama ukopavanja. U tijeku su stručne analize (radiokarbonska, antropološka i konzervatorsko-restauratorska obrada) pokretnih nalaza. (IHM)