Današnji izgled Orlandova stupa, na sjevernoj strani ukrašenog likom viteza izvedenoga u visokom reljefu, rezultat je više povijesnih preinaka i intervencija. Iako se u javnosti često percipira kao monolitni stup klesan u jedinstvenom komadu kamena, njegovo je tijelo sastavljeno od više kamenih elemenata.
Program zaštitnih radova Hrvatskog restauratorskog zavoda na Orlandovu stupu pokrenut je 2018. godine na inicijativu Ministarstva kulture i medija, a provodi se u suradnji s Gradom Dubrovnikom, Konzervatorskim odjelom u Dubrovniku i Zavodom za obnovu Dubrovnika.
Povod pokretanju programa bila je zabrinjavajuća progresija oštećenja u formi vertikalnih pukotina koja je primijećena tijekom više prethodnih godina, a nastavila se i nakon intervencije izvođene od 2006. do 2007. godine, kad je u centralnu zonu stupa kroz cijelu njegovu visinu ugrađen vertikalni metalni trn. Za tu je svrhu kroz sve njegove dijelove izvedena bušotina za smještaj navedenoga trna. Trn je pri ugradnji u donjoj zoni stupa navojem pričvršćen na drugi metalni trn sidren duboko u tlo, nakon čega je "rastegnut" primjenom hidrauličke preše (prednaprezanje). Istodobno s unošenjem sile prednaprezanja u centralni trn, prostor bušotine između trna i okolnog kamena postupno je zapunjavan smjesom epoksidne smole i kvarcnog pijeska, nakon čega je u utor na vrhu kamenog kapitela ugrađena sidrena ploča u koju naliježe matica, koja preko navoja pridržava centralni trn, osigurava neprestano djelovanje sile prednaprezanja te s gornje strane pritišće konstrukciju cijeloga stupa. Nakon montaže matice i sidrene ploče, u prostor između metalnih dijelova i okolnog kamena, kao i između matice i sidrene ploče, također je ulivena epoksi smola, ovaj put bez dodavanja kvarcnog pijeska.
Opisanom intervencijom stup je, izveden od manjih kamenih blokova, dobio kontinuiranu krutu jezgru koja ujedno preko sidrene ploče na vrhu zbija njegove elemente. Uobičajena ireverzibilnost postupka prednaprezanja, odnosno nemogućnost brzog povrata u stanje prije intervencije bez izvođenja agresivnih zahvata, pojačana je zapunjavanjem prostora između kamena kapitela i ugrađenih metalnih elemenata materijalima na bazi epoksida.
Nakon uočavanja progresije pukotina koje su na stupu bile zabilježene i prije intervencije iz 2006./ 2007. godine, obavljene su brojne ekspertize i dana mišljenja više neovisnih stručnjaka, zbog čega je početak programa Hrvatskog restauratorskog zavoda 2018. godine bio obilježen prikupljanjem i detaljnom analizom dokumentacije nastale prije i tijekom izvođenja radova te dokumentacije o provedenim ekspertizama. Razdoblje do 2020. godine također je iskorišteno za obavljanje dijagnostičkih aktivnosti i prikupljanje dodatnih informacija o mogućim uzrocima nastanka oštećenja. Radi omogućavanja egzaktne usporedbe progresije oštećenja, dopunjena je dokumentacija postojećega stanja te su postavljeni uređaji za praćenje ponašanja pukotina i dinamičkih parametara konstrukcije stupa. Ujedno je postavljena zaštitna i radna skela obložena OSB pločama s platnom s otisnutim fotografijama i informacijama o stupu i radovima. Tijekom istoga razdoblja izvođeni su preventivni konzervatorsko-restauratorski radovi na mjestima aktivnih oštećenja (ljuskanje i osipanje epiderme kamena).
Početkom 2020. godine okupljen je stručni tim za određivanje daljnjega pristupa problematici postojećih oštećenja, u čiji su rad uključeni stručnjaci ICCROM-a (Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property) te predstavnici i stručnjaci Ministarstva kulture i medija RH, Hrvatskog restauratorskog zavoda i Zavoda za obnovu Dubrovnika. Nakon završenoga prvog savjetovanja, na kojem su analizirani rezultati provedenih istraživanja i motrenja, i prema preporukama ICCROM-a, u sljedećem je razdoblju dopunjen postojeći sustav monitoringa, a platno i OSB ploče su uklonjene sa skele radi omogućavanja praćenja ponašanja oštećenja ovisno o promjenama temperature i insolaciji. Monitoring je nastavljen i 2022. godine te su vađenjem i analizom valjkastih uzoraka na različitim visinama obavljena istraživanja njegove strukture i materijala (kamen, starije cementne ispune, slojevi epoksida s ostacima cjevčica za injektiranje neovisni o epoksidnom materijalu uz centralni trn, sloj epoksida uz centralni trn). Kroz nastale bušotine, endoskopskom kamerom pregledano je stanje centralnog trna. S ciljem usporedbe stanja te detaljnog opažanja i izmjere eventualnih novonastalih deformacija, ponovljeno je lasersko 3D skeniranje, a provedeno je i istraživanje ultrazvukom radi utvrđivanja dubine i povezanosti horizontalnih i vertikalnih pukotina.
Fotoalbum
Temeljem rezultata svih provedenih istraživanja te nakon obavljenog savjetovanja, stručnjaci ICCROM-a predali su završno izvješće sa smjernicama za buduće radove, s posebnom preporukom da se oni usmjere na provedbu konzervatorsko-restauratorskih aktivnosti in situ kao najmanje invazivne metode očuvanja Orlandova stupa. Pri tome je, s obzirom na nepredvidivost daljnjega ponašanja konstrukcije i materijala zbog postojanja aktivne sile prednaprezanja centralnog trna te velike vjerojatnosti nastanka nepovratnih oštećenja u slučaju njezina naglog, namjernog ili nenamjernog otpuštanja, kao ključni korak za nastavak provedbe projekta istaknuta nužnost uspješnog postupnog i kontroliranog popuštanja sile. Također je preporučen nastavak monitoringa postojećih oštećenja specijaliziranim uređajima u reduciranom obliku.
U skladu s preporukama, 2023. godine izrađena je prva verzija specijaliziranog "ključa" s dijelovima koji odgovaraju utorima na gornjoj površini matice te obujmicama za umetanje poluge, s pomoću kojega se višekratno pokušavalo s ručnim popuštanjem sile; ipak, nije postignut željeni rezultat. U nastavku pokušaja osmišljene su dvije verzije protokola i izrađena je projektna dokumentacija za prilagodbu skele i "rastezanje" trna primjenom hidrauličke preše, što je trebalo omogućiti smanjenje trenja između matice i okolnih materijala te njezino kontrolirano ručno odvijanje. Postupci su provedeni početkom 2024. godine, također bez željenog rezultata, a prema kasnijim analizama zaključilo se da je razlog neuspjeha trenje između vanjskog plašta matice i epoksi smole. Kao mogući dodatni razlog razmatrana je i međusobna uraslost navoja matice i cijevi centralnog trna, uzrokovana prednaprezanjem i protokom vremena.
Promišljanjem mogućnosti za smanjenje utjecaja navedenih čimbenika, 2024. godine obavljani su pregledi vrha kapitela stupa te konzultacije o omogućavanju pristupa dijelu matice radi djelomičnog uklanjanja sloja epoksida te načinima oslabljivanja trenja u navojnom spoju. Provedenim pregledima i konzultacijama utvrđeno je da je kameni element vrha kapitela s otvorom za jarbol zastave, kao i oštećeni kameni tašel koji je u formi potkove s južne strane obujmljivao tijelo sidrene ploče, moguće demontirati bez opasnosti nastanka daljnjih oštećenja, s obzirom na to da sidrena ploča ispod matice na navedenim elementima nije imala površinu nalijeganja. Radovi demontaže i uklanjanja dijela epoksidnog sloja izvedeni su potkraj 2024. godine,što jeumanjilo prvi pretpostavljeni razlog za neuspjeh pokušaja odvijanja, a ujedno i omogućilo detaljnije planiranje postupka redukcije trenja u navojnom spoju kao drugog pretpostavljenog razloga.
Sagledavajući problematiku uraslosti navojnog spoja dvaju elemenata od istovrsnog metala prema iskustvu prethodnih radova konzerviranja i restauriranja, kao najmanje agresivna mogućnost koju je ujedno moguće i kontrolirati, nametnula se mogućnost redukcije trenja zagrijavanjem metala autogenim aparatom. Zaključeno je da bi takav postupak, pažljivo izveden, uz zaštitu kamenih elemenata od posljedica zagrijavanja te s pomoću dobro osmišljenog "ključa" prilagođenog novom stanju matice djelomično oslobođene od sloja epoksida, omogućio njezino postupno otpuštanje. Uspješno proveden postupak eliminirao bi potrebu daljnje parcijalne demontaže kamenih elemenata stupa prije uklanjanja matice, a time i potrebu znatnijeg odstupanja od smjernica ICCROM-a, izrađenih pod pretpostavkom da će matica biti uklonjena u prethodnom pokušaju uz strojno "rastezanje" trna.
S vanjskim suradnicima Hrvatskog restauratorskog zavoda različitih struka, početkom 2025. obavljene su konzultacije o mogućnostima i potrebnim predradnjama za izvođenje opisanog postupka. Izrađeni su potrebni zaštitni elementi i dijelovi novog "ključa" koji odgovaraju utorima na površini matice; 21. ožujka, istodobno sa zagrijavanjem, višekratno se pokušavalo ručno odviti maticu, do dovoljnog smanjenja trenja u navojnom spoju i njegova konačnog popuštanja. Uklanjanjem matice i sidrene ploče uz minimalnu moguću intervenciju u strukturu stupa, uspješno je izveden korak koji je u prethodnim aktivnostima definiran kao ključan za izvođenje bilo kakvih daljnjih postupaka.
Svi navedeni radovi obavljeni su uz opažanje senzora za tzv. reducirani monitoring ponašanja postojećih pukotina. Prva interpretacija rezultata nakon uklanjanja matice očekuje se u svibnju ove godine te se, ovisno o njima, u istom razdoblju može očekivati početak pripremnih konzervatorsko-restauratorskih radova (uklanjanje zakrpa od neodgovarajućih materijala, tretiranje oštećenja koja nisu izravno povezana s pukotinama, osmišljavanje načina montaže i pridržanja Orlandova mača bez elemenata sklonih koroziji i slično). U međuvremenu se planira rezanje oslobođenoga dijela metalnog trna i priprema kamenih tašela za zatvaranje utora u kojem su bile matica i sidrena ploča.
Zbog nužnosti usporedbe rezultata prije i nakon izvedenih radova, u konzultaciji s Laboratorijem za ispitivanje konstrukcija (Zavod za tehničku mehaniku) Građevinskog fakulteta u Zagrebu, monitoring ponašanja pukotina bit će u nepromijenjenom obliku nastavljen sigurno u jednom ciklusu izmjene visokih i niskih temperatura.
Ovisno o rezultatima mjerenja i eventualnim dodatnim intervencijama za poboljšanje parametara konstrukcije i njezina približavanja stanju prije prednaprezanja, koje će se osmisliti u suradnji sa statičarem, dovršetak konzervatorsko-restauratorskih radova može se očekivati tijekom 2026. godine. Kako planirani radovi, između ostalog, uključuju lokalno učvršćivanje i zapunjavanje postojećih pukotina, moći će se izvoditi u razdoblju srednjih vrijednosti njihova godišnjeg temperaturnog rada (proljeće ili jesen). Monitoring ponašanja Orlandova stupa u pogledu rada konstrukcije trajno će se nastaviti u prilagođenom obliku i nakon dovršetka svih planiranih radova te nakon demontaže zaštitne i radne skele. (BM)