Bijela kaljeva peć iz Dvorane Ban Jelačić
Banski dvori, smješteni na Markovu trgu u Zagrebu, čine kompleks dviju četverokrilnih palača koje su građene i dograđivane u 18. i 19. stoljeću, a njihov današnji izgled oblikovan je kasnijim obnovama. Markov trg bio je ključno društveno i političko središte još od srednjega vijeka, pa su u južnoj palači Banskih dvora boravili ugledni plemići, poput Petra Zrinskog, Katarine Frankopan, Ivana Draškovića i Franje Čikulinija.
Godine 1766. Petar Troilo Sermage počeo je gradnju palače na mjestu izgorjele kuće na južnoj parceli, a gradnju su nastavili njegovi nasljednici. Početkom 19. stoljeća, pod banskom inicijativom Ignjata Gyulaya, pojavila se potreba za stalnim sjedištem banske vlasti, pa je 1809. odlučeno da se otkupi južna palača koja je tada bila u vlasništvu Emilijana Kulmera, Sermageova zeta. Palača je temeljito obnovljena te su u njoj smješteni banski stan, Državni arhiv, dvorana za sjednice i sudbeni stol.
Rastuća potreba za dodatnim prostorom dovela je do toga da je Sabor 1836. odlučio kupiti susjednu, sjevernu palaču Rauch, čime je kompleks 1839. dobio naziv Banski dvori. Kompleks je obnavljan nekoliko puta, a posebno važna obnova poduzeta je u vrijeme bana Nikole Tomašića (1910. – 1912.), kad je na prvom katu istočnoga krila južne palače nastala Dvorana Ban Jelačić. Spajanjem dviju prostorija stvorena je reprezentativna dvorana sa zrcalnim svodom ukrašenim štukaturama, crvenim tapetama i bijelom kaljevom peći. Dvorana je postala mjesto održavanja sjednica Vlade, a tu funkciju ima i danas.
Posljednja velika obnova Banskih dvora počela je 2018. godine. Tijekom radova otkriveni su vrijedni zidni oslici iz 19. stoljeća, koji su potaknuli temeljite konzervatorsko restauratorske radove. Inventar Dvorane Ban Jelačić također je obnovljen, a kaljeva peć, nakon restauracije, vraćena je na svoje mjesto.
Bijela kaljeva peć iz Dvorane Ban Jelačić izrađena je u neobaroknom rokoko stilu, najvjerojatnije u 19. stoljeću. Podijeljena je u devet zona, a postavljena na ovalno željezno postolje na tokarenim profiliranim mesinganim nogama. Kruškolikog je oblika i bogato ukrašena florealnim motivima i volutama koje izlaze u prostor. U najdonjoj zoni su vratašca pepelišta, a u osi iznad njih nalaze se dvokrilna vratašca ložišta. Na vrhu je perforirana kupolasta florealna kruna. Pećnjaci su s unutarnje strane kasetirani te obilježeni simbolima koji upućuju na redoslijed spajanja. Podrijetlo peći nije poznato, kao ni komparativni primjeri, ali je poznato da je peć u Dvoranu Ban Jelačić postavljena u vrijeme bana Nikole Tomašića. Mogla je biti napravljena za potrebe uređenja Dvorane ili je već krasila neku prostoriju Banskih dvora pa je pri uređenju Dvorane premještena u nju.
Transportom demontiranih elemenata kaljeve peći u radionicu, započeta je faza radova (voditelj: Siniša Cvetković, Odjel za drvenu polikromiranu skulpturu 2) koja se sastojala od izrade sondi i proba materijala na caklini, poleđini i metalu te od uklanjanja nakupina nečistoća, slojeva zapečene šamotne smjese i prethodnih intervencija. Svaki element uronjen je u vodenu kupku da bi se razmočile tvrdokorne naslage nečistoća i slojevi šute, šamota te komadići cigle i crijepa kojima su zapunjene kasete unutrašnjosti peći.
Tijekom te faze radova ustanovljeno je da su pojedini elementi oštećeniji nego što se pretpostavljalo. Pojedini elementi s većim lomovima spajani su u unutrašnjosti žicom, pa se pretpostavlja da je peć bila preslagivana i spajana u prijašnjim intervencijama. S vanjske strane svih elemenata uklonjeni su slojevi nečistoća i starijih nevještih rekonstrukcija, dok je s unutarnje strane uklonjen sav vezivni materijal, koji se sastoji od šamota, gline, komadića crijepa i cigle te čađe. Dočišćavanje profiliranih elemenata i unutrašnjosti izvedeno je kemijskim i mehaničkim metodama. Nevješte rekonstrukcije uklonjene su u cijelosti radi boljeg spajanja novoizrađenih ukrasa s izvornikom. Na elementu druge zone poleđine zatečen je natpis glinaproizvod Ivan Sever 1931 koji je napisan grafitom, ali je zbog korištenja peći postao postojan. Nije poznato je li Ivan Sever proizveo ili samo preslagivao peć.
Spajanje elemenata u prstenove pojedine zone obilježavano je simbolima. Zatečeni simboli su rimski brojevi od I do V, T, X, Δ, Ħ, □. Korišteni su isključivo na unutarnjim stranama elemenata i za spajanje svakog prstena u cjelinu. Na svakom elementu nalazi se oznaka St 53. Temeljem prijašnjih iskustava u konzervatorsko-restauratorskim radovima na pećima, može se pretpostaviti da je riječ o numerološkoj oznaci serije pojedine peći. Simboli i oznake urezani su ili utisnuti u elemente te su pečenjem gline poprimili trajni oblik. Razlomljeni dijelovi spojeni su u cjeline, dok su nedostajući dijelovi nadomješteni rekonstrukcijama. Nedostajući dijelovi ornamentike i ravnih ploha modelirani su u plastelinu i prema tom modelu nadomješteni u za to predviđenom materijalu. Puknuća u sloju cakline zapunjena su u istom materijalu, obrađena i pripremljena za retuš. Nedostajući dijelovi poleđine svakog elementa rekonstruirani su i spojeni u cjelinu.
S mesinganih dijelova nogu postolja, rubnih prstenova postolja te vanjskih vrata ložišta i pepelišta uklonjen je sloj zaštitnog laka te slojevi nečistoće kemijskim i mehaničkim putem. Očišćene površine su polirane i zaštićene slojem laka. S dijelova koji su izrađeni od željeza (unutarnja rešetka ložišta, unutarnja vratašca ložišta i pepelišta te postolje) uklonjeni su slojevi hrđe i oksida kemijskim i mehaničkim putem. Unutarnja perforirana vratašca ložišta su izravnata te je s njih uklonjeno nekoliko slojeva boje mehaničkim putem. Nedostajući dijelovi nadomješteni su u istom materijalu te spojeni. Svaki element zaštićen je zaštitnim slojem za kovinu.
Retuš je izveden podslikavanjem osnovnim tonom, a slijedio je slikani sloj na kojem je ponovljena struktura krakelira u sloju glazure te su svi elementi lakirani završnim slojem laka. Peć je montirana u Dvoranu Ban Jelačić sredinom kolovoza 2019. godine. U procesu montaže peći sudjelovao je Obrt Hukman, a peć je, na zahtjev korisnika, maknuta sa svoje prvotne pozicije i smještena na drugoj strani iste prostorije. Konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni su na muzealan način, jer peć neće biti u funkciji, nego će služiti kao trajni eksponat u Dvorani Ban Jelačić u Banskim dvorima.
U ožujku 2020. godine, zbog potresa koji je oštetio zgradu Banskih dvora, stradala je i kaljeva peć iz Dvorane Ban Jelačić. Pri udaru je peć odskočila u zrak pa se sedam od osam nogu postolja slomilo, a cijela težina ostala je na prednjoj desnoj nozi. Zbog potresa se kaljeva peć naslonila na zid, pri čemu su pećnjaci s pozadine znatno oštećeni. Prva evidencija stanja upućivala je na manja oštećenja, no svi kasniji udari potresa i trenja dodatno su oštetili peć pa je pravi opseg oštećenja bio vidljiv tek pri demontaži u kolovozu 2020. godine. S vanjske strane poleđine peći vidljiva su puknuća i zdrobljene profilacije, a s unutarnje strane smrskani pećnjaci.
Tijekom 2020. godine peć je ponovno demontirana i počelo se sa sanacijom štete od potresa. Tijekom 2021. godine izvedeni su radovi obrade lomova te učvršćivanje odlomljenih i napuknutih dijelova, rekonstrukcija površinskih oštećenja na profiliranim dijelovima pećnjaka, zatvaranje pukotina na nosiocu i slojevima cakline te obrada kita i odlomljenih dijelova stradalih u potresu. Obavljeni su radovi na rekonstrukciji statičkih elemenata pećnjaka, koji su se izvodili u za to predviđenom materijalu istoga karaktera. Izveden je retuš i završno lakiranje. Metalno postolje koje je stradalo u potresu ojačano je u središnjem dijelu dodatkom drvenog elementa kružnog oblika, a oštećeni nosači mesinganih nožica zamijenjeni su statički ojačanim nosiocem.
U dogovoru s vlasnikom, kaljeva peć je pohranjena u čuvaonici Restauratorskog odjela Ludbreg Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Fotoalbum
Bijela kaljeva peć iz Male dvorane
Bijela kaljeva peć trokutastog oblika s razlomljenim rubovima nalazi se u Maloj dvorani Banskih dvora. Sastavljena je od kvadratnih i pravokutnih pećnjaka s bijelom glazurom, podijeljenih u tri razine. Na visokoj bazi peći nalaze se vratašca pepelišta i ložišta, dok je baza od središnjeg dijela odvojena horizontalnom profilacijom koja se spiralno uvija prema sredini. Ukrasna florealna rozeta nalazi se na tijelu peći, a iznad nje friz s dodatnom stepenastom profilacijom. Vrh peći zaključuje razlomljeni zabat s dvjema volutama i palmetom na vrhu. Pećnjaci su s unutarnje strane kasetirani, s brojevima i pečatima tvornice, što upućuje na proizvođača L&C Hardtmuth, čiji je osnivač (1790. godine) bio Josef Hardtmuth. Ta se tvrtka, danas poznata po proizvodnji olovaka i bojica, bavila i raznim keramičkim proizvodima.
Godine 1848. Carl Hardtmuth, Josefov sin, preselio je tvornicu iz Beča u České Budějovice, a njegov sin Franz von Hardtmuth počeo je s proizvodnjom kaljevih peći 1872. Tvornica je stekla ugled, a proizvodi su bili cijenjeni i izvan Europe, sve do Turske i Egipta. Godine 1893. Franz je preselio tvornicu u Podbořany radi lakšeg uvoza sirovina, a osim pećnjaka za kaljeve peći, proizvodili su i keramičke pločice za kamine, kade i štednjake. Pećnjaci su bili prepoznatljivi po sjajnoj bijeloj glazuri, brojevima i tvorničkom pečatu, a proizvodnja je trajala do 1946. godine.
Iako nije poznato kad je peć izrađena ni kad je stigla u Banske dvore, procjenjuje se da je nastala između 1872. i 1946. godine.
Na kaljevoj peći iz Male dvorane Banskih dvora primjetni su tragovi popravaka na pećnjacima, što upućuje na prijašnje intervencije. Godine 2019. peć je demontirana i transportirana u radionicu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, čime je počela sveobuhvatna konzervatorsko-restauratorska obnova. Tijekom 2020. godine počelo se s uklanjanjem prljavštine i prijašnjih intervencija na caklini, uklanjanjem šamotne smjese, šute i čađe s unutarnje strane pećnjaka, probama sredstava za kemijsko uklanjanje prljavštine i prethodnih intervencija, spajanjem slomljenih pećnjaka te početkom rekonstrukcije nedostajućih dijelova kitom; početak radova obrade lomova te učvršćivanje odlomljenih i napuknutih dijelova, rekonstrukcija površinskih oštećenja na profiliranim dijelovima pećnjaka, zatvaranje pukotina na nosiocu i slojevima cakline te obrada kita i odlomljenih rubova.
Obnova je nastavljena u 2021. godini, kad su dodatno učvršćivani napuknuti dijelovi te rekonstruirani profilirani dijelovi pećnjaka, uključujući zatvaranje pukotina na nosiocu i slojevima cakline te obrada u sloju kita. Započeti su radovi na rekonstrukciji statičkih elemenata pećnjaka, koja se izvodi u za to predviđenom materijalu istoga karaktera.
U 2022. godini završena je rekonstrukcija statičkih elemenata svakog pećnjaka. Nakon što su pukotine bile zatvorene, a dopune obrađene kitom, izveden je završni retuš i peć je zaštićena lakom. Metalni dijelovi peći očišćeni su od hrđe i nečistoća te premazani zaštitnim slojem. Cijeli proces restauracije popraćen je fotografskom i pisanom dokumentacijom, čime je osiguran detaljni zapis o radovima i stanju peći.
U 2023. godini radovi su privedeni kraju završnim retuširanjem i zaštitnim lakiranjem, a u dogovoru s vlasnikom, kaljeva peć predana je na čuvanje Hrvatskom restauratorskom zavodu i pohranjena u čuvaonici u Ludbregu do obnove Banskih dvora. (AMF)