Od 13. do 25. svibnja 2024. godine provedeno je podvodno arheološko istraživanje u podmorju kasnoantičke palače u mjestu Polače na otoku Mljetu (voditelj istraživanja: Igor Miholjek, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu). Istraživanje je provedeno kao nastavak istraživanja iz 2022. i 2023., a cilj ovogodišnje istraživačke kampanje (nastavkom istraživanja i dokumentiranja podvodnih struktura u jugozapadnom dijelu uvale Polače, u neposrednoj blizini kasnoantičke palače prema kojoj je i nazvano današnje naselje) bio je definiranje načina gradnje podvodnih struktura i njihova funkcija. Istraživanje je provedeno u suradnji s njemačkom udrugom za promicanje i razvoj podvodne arheologije DEGUWA (Deutsche Gesellschaft zur Förderung der Unterwasserarchäologie e.V.), Sveučilištem u Trnavi (Trnavská univerzita v Trnave) i Arheološkim institutom Slovačke akademije znanosti (Archeologický ústav SAV Nitra), a sudjelovala je i tvrtka NavArchos iz Zagreba. Financijska sredstva za istraživanje osigurali su Ministarstvo kulture i medija RH i partneri na projektu.
Uvala Polače smještena je na sjeverozapadnoj strani otoka Mljeta. Iznimno dobro zaštićena od svih vjetrova, služila je kao važno i sigurno sidrište na plovidbenoj ruti duž južnog Jadrana. Ostaci palače, dvije ranokršćanske bazilike iz 5. i 6. st., ostaci termi i gospodarskih objekata, kao i dio arhitekture koja se danas nalazi u moru, priskrbili su cijeloj uvali status zaštićenoga kulturnog dobra. Istraživanjima provedenim sedamdesetih godina prošloga stoljeća, na temelju velike količine pronađenoga arheološkog materijala te postojanja pravilnih kamenih blokova, utvrđeno je postojanje antičkog i kasnoantičkog pristaništa i operativne obale. Tijekom redovitog obavljanja programa u 2022. godini obavljen je pregled podvodnih struktura u uvali Polače s ciljem dokumentiranja zatečenog stanja kao pripremne radnje za buduća istraživanja. Tom je prilikom izrađen fotogrametrijski model podvodne strukture, inicijalno prozvane "ribnjakom", kao i zračno snimanje podvodnih struktura i cijele uvale bespilotnom letjelicom (dronom). U istraživanju provedenom 2023. godine uspješno je započeta suradnja s kolegama iz njemačke udruge DEGUWA, a nalazište je podijeljeno na tri sektora: prvi ispred palače, drugi na području pristaništa, a treći kod ribnjaka.
Nažalost, zaštitno podvodno arheološko istraživanje prije realizacije infrastrukturnog projekta nije provedeno, stoga je arheološka sonda u prvom sektoru u provođenju postavljanja kanalizacijske infrastrukture ispred palače prekrivena i zatrpana, čime je onemogućeno daljnje istraživanje ispred ostataka palače. S obzirom na dimenzije i kompleksnost cijelog nalazišta na kopnu i u moru te na realizirane infrastrukturne projekte, ali i one koji tek slijede, vezane uz vodu, kanalizaciju, cestogradnju i uređenje današnje rive, učinjena je velika šteta budućim podvodnim istraživanjima i pokušajima razumijevanja razvitka toga kulturnog dobra. Istraživanje provedeno 2024. godine nastavak je prethodnih istraživanja, a uz partnere iz udruge DEGUWA, projektu su se pridružili kolege iz Slovačke, tj. Sveučilišta u Trnavi, i Arheološkog instituta Slovačke akademije znanosti. Podvodni arheološki iskop započet 2023. godine u sektoru 1, plitkom području između sjeverozapadnog tornja palače te istočnog lica obližnje suvremene operativne obale, nije bilo moguće nastaviti zbog zasipavanja obale neposredno ispred sjeverozapadnog tornja palače (iz navedenih razloga).
Fotoalbum
U sektoru 2 nastavljen je iskop strukture s ciljem definiranja načina gradnje. Riječ je o strukturi romboidnog oblika, dimenzija oko 20 × 40 m, koju čini velika količina rasutoga kamenja različitih dimenzija, između kojih je brojna fragmentirana antička i kasnoantička keramika. Vanjsko lice objekta proteže se u dužini od 40 m u smjeru sjeverozapad – jugoistok, paralelno s obalom i plažom. Dvije kraće stranice relativno su pravokutne u odnosu na dužu te se protežu u dužini od otprilike 20 m prema obali, slijedeći orijentaciju sjeveroistok – jugozapad. Može se pretpostaviti da je struktura u sektoru 2 u izvornom obliku funkcionirala kao operativna obala, odnosno pristanište za plovila. Moguće je da se struktura u izvornom obliku nije znatno razlikovala od forme u kojoj je ostala sačuvana danas, što podrazumijeva nepravilan način gradnje kamenjem. Premda u ovogodišnjoj istraživačkoj kampanji u sektoru 2 nije bilo otkrića dijelova strukture koji bi nedvojbeno mogli rasvijetliti njezinu izvornu funkciju, pronalazak velike količine specifičnog arheološkog materijala iz jasno definiranog konteksta zacijelo će omogućiti precizno datiranje životnog vijeka toga objekta te pridonijeti naknadnoj identifikaciji originalne namjere. Sektor 3 obuhvaća područje na kojemu su na morskom dnu zatečeni i dokumentirani pravilno posloženi pravokutni kameni blokovi koji čine strukturu kvadratnog oblika dimenzije 20 x 20 metara. Premda će za konačno definiranje originalne namjere objekta u sektoru 3 trebati pričekati nastavak istraživanja, čini se da je ovogodišnja kampanja potvrdila njegovu preliminarnu interpretaciju – ribnjaka, za što su indikativni kalcificirani tragovi morskih organizama dokumentirani na unutarnjem licu objekta, odnosno njihov nedostatak na vanjskom.
Pokretni materijal koji je podvrgnut procesu desalinizacije još nije detaljno obrađen, no preliminarna analiza pokazuje da je riječ o materijalu korištenom u razdoblju kasne antike, tj. od 4. do 6. stoljeća. Valja spomenuti da je u posljednjih 15 godina u podmorju otoka Mljeta uz deset od prije poznatih brodoloma pronađeno još dvadeset. Šesnaest brodoloma pripada vremenu funkcioniranja cijelog kompleksa, palače, bazilika i ostalih objekata. Za sada možemo zaključiti da su pristanište s operativnom obalom i ribnjak građeni i korišteni tijekom kasne antike i da su dio kompleksa palače. Vjerujemo da će buduća istraživanja donijeti nove spoznaje o tom vrijednom nalazištu. (PD)