Srednjovjekovna crkva Gospe od Sniga smještena je u Malom trogirskom polju na nalazištu Zvirača nedaleko od kule obitelji Statilić u Segetu Donjem. Jednobrodna građevina s polukružnom apsidom sagrađena je u 14. stoljeću u romaničko-gotičkom stilu, obnovljena je u baroknom slogu kad je i oslikana. Nad trijumfalnim lukom je prikaz Raspeća na Golgoti, dok su na svodnim poljima prikazani evanđelisti u bogato oslikanim kartušama. Prema stilskim odlikama, Zoraida Demori Staničić nastanak zidnih slika smješta u početak 17. stoljeća, u vrijeme kad se crkva obnavljala i postala središte bratovštine.
Zidne slike renesansnog i baroknog razdoblja u Dalmaciji nastajale su u vrijeme stalne opasnosti od Turaka, zato ih ima vrlo malo. Očuvani primjeri, poput onih u crkvi Sv. Duha i stubištu palače Milesi u Splitu, crkvi sv. Kuzme i Damjana u Gornjem Humcu na Braču, crkvi Gospina Uznesenja u Kaštel Lukšiću, ali i crkvi Gospe od Sniga u Segetu čine iznimno vrijedan segment dalmatinske kulturne baštine.
Zidne slike otkrio je Ljubo Karaman s Miljenkom Baradom u vrijeme radova na crkvi 1929. godine, kad su i prvi put obnovljene. Restauratorske radove tijekom listopada iste godine izveo je Matej Sternen iz Ljubljane. Zidne slike drugi su put obnovljene 1981. godine, kad radove izvode splitski restauratori Tomislav Tomas, Gordan Gazde, Stanko Alajbeg, Filip Dobrošević i Slavko Alač, djelatnici Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu.
Sveobuhvatna obnova crkve i njezina inventara počela je 2021. godine građevinskom sanacijom objekta. Izvedeno je čišćenje kamenog oplošja crkve, obnova sljubnica te zamjena krovnog pokrova, a prije radova izmješten je drveni oltar s ikonom. Građevinski radovi nastavljeni su i sljedeće godine, a istodobno se počelo i s konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima. Tijekom 2023. godine dovršena su istraživanja na temelju kojih je ustanovljen plan konzervatorsko-restauratorskih radova koji su uslijedili (voditeljica: dr. sc. Antonija Gluhan, voditeljica Odjela za kamenu plastiku, zidno slikarstvo, mozaik i štuko, sjedište Split).
Konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su izradom grafičke dokumentacije i mapiranjem oštećenja uz istraživanje slikanog sloja i žbuke, kao i pregledom svih zidnih i svodnih površina prije građevinske sanacije unutrašnjosti.
Velik broj očuvanih žbuka u unutrašnjosti zahtijevao je opsežno istraživanje. Definiranje žbuka i određivanje njihova slijeda provedeno je in situ, nakon čega su odabrani uzorci istraženi laboratorijskim instrumentnim analizama kako bi im se ustanovio kvantitativni i kvalitativni sastav.
Radovima je prethodilo učvršćenje svih nestabilnih dijelova zidne slike, tj. onih kojima je prijetilo odvajanje, nakon čega je istodobno provedena konsolidacija i čišćenje slikanog sloja od nižih dijelova zidne slike prema višim. Konsolidaciju je činilo definiranje izvornih rubova zidne slike i obrubljivanje vapnenom žbukom, zatim mikroinjektiranje podbuhlina, osnaživanje vezivnih svojstava žbuke i slikanog sloja te popunjavanje lakuna i ostalih oštećenja. Korištena vapnena žbuka rađena je prirodnim hidrauličkim vapnom i punilom različite granulacije prema specifičnim potrebama.
Za učvršćenje žbuke i slikanog sloja korišteno je nanovapno raspršeno u alkoholu (CaLoSiL E-50), a za injektiranje podbuhlina industrijski proizvedena vapnena žbuka.
Fotoalbum
Nakon uklanjanja recentnih žbuka koje okružuju zidnu sliku na istočnom zidu, zamijećene su široke i duboke pukotine koje upućuju na šupljine unutar strukture zida, koji se sastoji od dva lica, unutarnjeg i vanjskog, te središnje ispune s vezivom i sitnijim agregatom. Predmetni zid je nosilac zidne slike i njegova su oštećenja izravno ugrožavala njezinu stabilnost. Iz navedenog razloga konzervatorsko-restauratorski radovi su zaustavljeni te je zatražena građevinska sanacija zida. Zidna slika je zaštićena slojevima armaturnog materijala koji su zalijepljeni preko lica da bi se spriječila eventualna oštećenja tijekom izvođenja građevinske sanacije. Nakon učvršćenja zida injektiranjem vapnene smjese u šupljine unutrašnjosti zida, nastavljeno je s planiranim konzervatorsko-restauratorskim radovima; s lica slike uklonjen je zaštitni sloj te je dovršeno mikroinjektiranje, popunjavanje oštećenja, učvršćenje žbuke i slikanog sloja te čišćenje slikanog sloja. Navedenim konzervatorsko-restauratorskim postupcima zidne slike su obnovljene do razine izvedbe rekonstrukcije završnog sloja okolne žbuke (intonaco) te reintegracije slikanog sloja.
Radovima koji su izvedeni 2024. godine obuhvaćena je izrada reintegracije slikanog sloja. Nakon provjere razine uspjeha izvedenih radova osnaživanja žbuke, odnosno uspješnosti obnove kohezije i adhezije slojeva žbuke, ponovljeno je mikroinjektiranje mjesta na kojima je to bilo potrebno. Lakune i oštećenja, koja su popunjena vapnenom žbukom, također su revidirana i prema potrebi prilagođena izradi reintegracije slikanog sloja. Reintegracija slikanog sloja izvedena je većim dijelom lazurnim nanošenjem boje tehnikom točkanja i iscrtavanja do tonskog ujednačenja te je mjestimično, gdje je to očuvani likovni uzorak omogućavao, izvedeno povezivanje crteža. Veće površine s nedostatkom žbuke popunjene su vapnenom žbukom u dva sloja, čije su se tekstura i boja, koje proizlaze iz njezina sastava, odabrale na temelju probi. Nakon dovršetka konzervatorsko-restauratorskih radova, na zidnim slikama izvest će se završno žbukanje unutrašnjosti crkve. Žbukanjem okolnih zidova i svoda dodatno će se istaknuti zidne slike te će se ostvariti potrebno jedinstvo unutrašnjosti prostora. (AG)
