Crkva sv. Roka, sagrađena početkom 16. stoljeća, nalazi se na ulazu u malo istarsko naselje Draguć. Izbor titulara, zaštitnika od kuge, u skladu je s onodobnom praksom gradnje istoimenih crkvi na samom ulazu u naselje, kako bi mještanima pružile zaštitu od kužnih bolesti. Unutrašnjost je oslikana zidnim slikama koje je u dvije faze, 1529. i 1537. godine, izradio lokalni majstor Anton iz istarske Padove, pokraj današnje Kašćerge. Njegovo se autorstvo iščitava iz natpisa na oslicima, uz imena naručitelja. Osim crkve u Draguću, isti je majstor oslikao i crkvu sv. Roka u Oprtlju te "Humski triptih", izvorno smješten na glavnom oltaru grobljanske crkve sv. Jeronima u Humu. Spojivši pučki izraz i jednostavne renesansne oblike, u Draguću je osebujnim umjetničkim izričajem stvorio impozantan ciklus zidnih slika očuvan do danas.
Hrvatski restauratorski zavod počeo je program obnove crkve sv. Roka u Draguću 2018., a svi radovi dovršeni su 2023. godine. Voditeljica programa bila je dr. sc. Krasanka Majer Jurišić iz Službe za nepokretnu baštinu. Radni tim činio je velik broj stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda. Istraživanja i radove na zidnom osliku koordinirala je Kristina Krulić, na kamenim elementima Ivan Jengić, a na arhitekturi i opremi Ana Škevin Mikulandra. Program je realiziran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH te uz suradnju s nadležnom konzervatoricom Marinom Boico Staraj (Konzervatorski odjel u Puli). Svesrdnu podršku pružila nam je mr. sc. Sunčica Mustač, voditeljica Kuće fresaka u Draguću (Povijesni i pomorski muzej Istre u Puli).
Istraživanja
Provedena su arhivska i povijesno-umjetnička istraživanja, istraživanja zidnog oslika i kamenih elemenata, analiza i dokumentacija zatečenog stanja, materijala i konstrukcije te potrebna mehanička istraživanja. Izrađen je elaborat s valorizacijom graditeljskih elemenata i zidnog oslika te sa smjernicama za obnovu, odnosno s planom potrebnih radova u svrhu očuvanja i primjerene prezentacije.
Arhivska i povijesno-umjetnička istraživanja omogućila su izradu povijesnog pregleda, od gradnje crkve do današnjih dana, a okupila su relevantnu građu i dokumentaciju iz crkvenih arhiva i stručnih ustanova, Biskupijskog arhiva u Poreču, Državnog arhiva u Rijeci, Soprintendenza Archeologia, belle arti e paesaggio del Friuli Venezia Giulia, Archivio della Diocesi di Trieste, Archivio Fototeca di Antonio Morassi, Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu te Ministarstva kulture i medija RH i Konzervatorskog odjela u Rijeci. Pojašnjen je slijed zbivanja i dopunjena su dosadašnja saznanja o građevinskim fazama, povijesnom uređenju i intervencijama te je objedinjena i starija fotografska i arhitektonska dokumentacija i crkve i njezine opreme. Od pomoći je bilo i određivanje starosti metodom radioaktivnog izotopa ugljika 14C kojom je drvena građa krova lopice datirana u razdoblje između sredine 16. i sredine 17. stoljeća (vrijeme gradnje lopice ili nekoga od starijih popravaka). Nakon skidanja zvona s preslice dokumentirano je da se radi upravo o onom izvornom iz 1530. godine koja je na njemu i zabilježena. Detaljnom izmjerom, uz 3D lasersko skeniranje i izradu 3D poligonalnog modela unutrašnjosti, izrađeni su nacrti razvijenih pogleda ravnih i zakrivljenih ploha crkve te je izrađena arhitektonska snimka postojećega stanja – tlocrt, poprečni i uzdužni presjek, pročelja (Vektra d.o.o., Varaždin); pripremljene su i podloge za grafičku dokumentaciju. Također je vrlo detaljno fotografirano stanje crkve prije radova, uz primjenu više tehnika i metoda. Provedena je analiza postojećega stanja i prostorno-oblikovnih karakteristika crkve, kao i pregled i dokumentacija stanja materijala (kamena, žbuke i naliča), termovizijsko i laboratorijsko ispitivanje vlage i utvrđivanje prisutnosti soli te konzervatorsko-restauratorsko istraživanje zidnog oslika. Izrađeno je i mišljenje o stanju nosive konstrukcije (Intrados projekt d.o.o., Zagreb), dok je stanje temelja utvrđeno podnom sondom, uz arheološki nadzor.
Istraživanja zidnog oslika bila su najopsežniji dio programa. Obuhvaćala su pregled, opis i dokumentiranje zatečenog stanja te utvrđivanje uzroka propadanja. Izrađena je detaljna dokumentacija cjelina i pojedinačnih detalja. Uporabom kosog svjetla snimljeni su detalji koji jasnije prikazuju oštećenja i način izvedbe zidnih slika. Fotografiranjem u bliskom infracrvenom spektru (IRR) nastojale su se utvrditi starije faze oslika ili pripremnog crteža, a ultraljubičastom fluorescencijom (UVF) jasnije su se istaknule naknadne intervencije, pojedini pigmenti i oštećenja. Istraživanja su obuhvatila i izradu grafičke dokumentacije zidnih slika s prikazom oštećenja, tehnoloških karakteristika i datacije. U Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a analizirani su uzorci žbuka, soli, pigmenata i veziva slikanog sloja, a u suradnji s istim laboratorijem, in situ su izvedene probe čišćenja zidnih slika. Tome je prethodilo mjerenje pH-vrijednosti površine zida i slikanog sloja na nekoliko pozicija. I poslije je, tijekom građevinskih i konzervatorsko-restauratorskih radova, nastavljeno praćenje stanja zidnih slika te su istovremeno s radovima obavljena dodatna istraživanja u svrhu usmjeravanja zahvata i kvalitetnije interpretacije zidnih slika. U suradnji s laboratorijem ArcheoLab iz Pule izrađene su mikrobiološke analize biološkoga onečišćenja, a u suradnji s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Institutom Ruđer Bošković dodatno su istraženi pigmenti.
Tijekom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja obavljen je i pregled kamene građe te je izrađen katalog klesanih kamenih elemenata. Detaljnim pregledom, bilježenjem te analizom zatečenoga stanja evidentirano je više tipičnih uzroka propadanja kamenog materijala od kojega su izrađeni elementi kamene plastike. Oštećenja kamenih elemenata, izrađenih od nekoliko vrsta lokalnoga vapnenačkog pješčenjaka (biokalkarenita) i lokalnih vapnenaca, kao i nagrđivanje izgleda njihovih površina, nastali su zbog djelovanja različitih prirodnih procesa ili pojava, a tome su pridonijele i povijesne intervencije (uporaba neadekvatnih materijala ili alata, nestručni popravci, nedostatak održavanja). Među najčešće zabilježena oštećenja uzrokovana prirodnim elementima mogu se ubrojiti: pucanje, listanje, ljuskanje i erozija kamenih elemenata, kao i manja i veća mehanička oštećenja te rast i razvoj biološkog obraštaja (algi, lišajeva i mahovina, trava, grmova itd.). Zbog toga je došlo i do znatnog snižavanja reljefa kamena, odnosno promjene izgleda površine i gubitka tragova izvorne obrade klesarskim alatima. Površine kamene građe i klesanih elemenata djelomično su bile prekrivene naslagama raznih vrsta nečistoća (crne kore, kamenac, nataloženi slojevi čađe ili prašine itd.). Na mjestima na kojima su u blokove kamena ugrađeni metalni elementi, oštećenja nastaju zbog uznapredovaloga procesa korozije željeznih elemenata. Na dijelu ugrađenih kamenih blokova koji nisu bili naročito čvrsti, djelovanjem gravitacijskih sila došlo je do oštećenja u obliku mreže pukotina ili čak i razdvajanja slojeva, što je vidljivo kao listanje ili ljuskanje. Osim toga, dokumentirani su i pomaci kamenih blokova iz njihove vertikalne ili horizontalne ravnine (npr. središnji stup lopice, pojedini kapiteli). Sljubnice između kamenih blokova bile su neprimjereno i neuredno zapunjene žbukom na bazi portland cementa tijekom prethodnih faza obnove, a isti je materijal upotrijebljen i za zapunjavanje pukotina na zidnim plaštevima pročelja ili u izradi pojedinih zakrpa na klesanim kamenim elementima.
Pregledom stanja zidova i svoda crkve, kao i lopice, utvrđene su nepravilnosti. Osim pukotina u kamenoj građi, nad glavnim ulazom i na južnom zidu, deformacije su bile prisutne i na drvenoj građi krovne konstrukcije lopice. Drvene nazidnice/podrožnice na sjevernoj i na južnoj strani bile su znatno oštećene i prognute te ih je trebalo ojačati u ležištu, odnosno na dijelu između crkve i prvoga stupa. Također je trebalo zamijeniti i neke dotrajale dijelove greda i daske, kao i poroznu staru kupu. Uz konzervatorski arheološki nadzor izvedena je i podna sonda duž južnog i istočnog pročelja crkve, budući da je prethodno ustanovljeno da je vlaga jedan od većih problema, posebice u svetišnom dijelu, i da u velikoj mjeri negativno utječe i na stanje zidnog oslika i na stanje kamena. Stanje temelja i donjih zona zidova potvrdilo je potrebu preusmjeravanja oborinskih i slivnih voda dalje od crkve.
Sagledavajući sve prikupljene podatke i uz njihovu analizu, pripremljen je elaborat s prijedlogom prezentacije koja se temeljila na valorizaciji spomeničkih odlika i povijesne slojevitosti crkve sv. Roka, uz isticanje njezina gotovo u cijelosti očuvanog i prikazima vrlo bogatog ciklusa zidnih slika. Smjernice za obnovu težile su zadržavanju izvornih karakteristika crkve i njezine opreme te uklanjanju, odnosno preoblikovanju neprikladnih naknadnih intervencija i izvođenju nužnih konzervatorsko-restauratorskih i građevinskih radova u cilju poboljšanja uvjeta i daljnjeg čuvanja.
Fotoalbum
Radovi obnove
U suradnji s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Puli i kolegicom Marinom Boico Staraj, prema rezultatima istraživanja i pripremljenom elaboratu, Hrvatski restauratorski zavod dovršio je obnovu crkve sv. Roka u Draguću. Izvedena je građevinska sanacija, s pratećim obrtničkim radovima, kao i detaljni konzervatorsko-restauratorski radovi na klesanim kamenim elementima i zidnim slikama, koje su ujedno i okosnica cijeloga programa. Upravo su zbog zaštite zidnih slika poduzete aktivnosti kojima će im se osigurati povoljniji uvjeti, a time se postići i njihova bolja očuvanost.
Zidni oslik
S obzirom na iznimnu važnost zidnog oslika u unutrašnjosti crkve, ponajprije je bilo važno ukloniti uzroke njegova propadanja te provesti najnužnije konzervatorsko-restauratorske radove kojima bi se zaštitile i zadržale osobitosti i prepoznatljivosti crteža, tehnologije i kolorita.
Prije početka građevinske sanacije crkve izvedena je primarna zaštita oslika na svim površinama. Oštećeni rubovi žbukanih slojeva obrubljeni su vapneno-pješčanom žbukom. Na najugroženijim dijelovima oslika izveden je facing s pomoću japanskoga papira i otopine veziva Tylosa MH300 u destiliranoj vodi. Ta su područja potom injektirana industrijskom vapnenom smjesom za injektiranje PLM-A i PLM-AL.
Stanje zidnog oslika tijekom građevinskih radova sanacije krovišta i odvodnje oborinskih voda redovito je praćeno. Soli zatečene na površini zida uklonjene su kistovima, wishab spužvicama i skalpelima, nakon čega nije dolazilo do ponovne eflorescencije. Nastavljeno je injektiranje odvojenih i podbuhlih dijelova žbuka te je uklonjen sloj facinga. Loše očuvane restauratorske žbukane nadoknade uklonjene su i nadomještene novom vapneno-pješčanom žbukom, koja je sastavom i obradom površine usklađena s izvornom. Za zapunjavanje manjih pukotina i oštećenja u žbuci korištene su gušće smjese PLM-A i PLM-AL, čija je završna obrada također usklađena s izvornim slojem. Zbog prisutnosti biološkog onečišćenja, zahvaćeni dijelovi zidova preventivno su tretirani otopinom dezinficijensa. Potom je izvedeno mehaničko čišćenje površine oslika mekanim kistovima, wishab spužvicama i kirurškim skalpelima. Istovremeno s čišćenjem i injektiranjem, najugroženiji dijelovi oslika na kojima je zatečeno ljuskanje i praškasto osipanje konsolidirani su industrijskim proizvodom Nanorestore (nanovapno) ili otopinom Tylose MH300. U oba slučaja konsolidacija je provedena preko sloja japanskoga papira, a odabir materijala, način nanošenja i ponavljanje postupka ovisili su o vrsti oštećenja i učinkovitosti postupka.
U završnoj fazi izvedena je reintegracija slikanoga sloja s pomoću pigmenata vezanih Tyloseom MH300 i Klucelom G. Veće žbukane nadoknade povijesnoga restauratorskog zahvata na svetišnom zidu su sačuvane i dodatnom obradom tonski prilagođene okolnom osliku. Nove žbukane nadoknade tonirane su neutralnim tonom svjetlijim od izvornoga. Oštećenja na izvornom sloju minimalno su retuširana tehnikom tonskog prilagođavanja lazurnim nanošenjem lokalnog tona, a retuš je mjestimice izveden i tehnikom tratteggio. Na taj način postignuta je ujednačenost, a time i bolja čitljivost prikaza. Tragove biološkog onečišćenja nije bilo moguće ukloniti pa je njihova vidljivost umanjena retušem. Faza završne prezentacije usmjerena je na umanjivanje vidljivosti oštećenja uz uvažavanje povijesne, umjetničke i starosne vrijednosti zidnih slika.
Klesani kameni elementi
Prateći tijek izvođenja radova obnove crkve sv. Roka, obavljeni su i potrebni konzervatorsko-restauratorski radovi na klesanim kamenim elementima, kao i stručni nadzor radova na kamenoj građi.
Površine kamene plastike najprije su oprane; one na vanjskim dijelovima crkve čišćene su vodom, a okviri prozora i okvir vrata vodenom parom pod kontroliranim tlakom. Time su uklonjene naslage nečistoća (prašine, čađe itd.), a zadržana je neštetna patina, pa su oštećenja postala jasnije vidljiva. Nakon toga je proveden postupak mehaničkoga čišćenja raznim vrstama ručnog alata: skalpelima, dlijetima, kistovima i četkama, čime su uklonjene zadržane nečistoće, zakrpe neadekvatnih materijala (u najvećoj mjeri sivog cementa), nakupine biološkog obraštaja ili tamne kore, a mehanički je uklonjeno i više bilje. Također su uklonjeni svi korodirani metalni elementi sidreni u kameni materijal. Za tvrdokornija onečišćenja dodatno je površina kamena čišćena biocidnim sredstvima (Asepsol, Cetavlon, Morova pastom AB-57), a nakon toga je ponovljeno mehaničko čišćenje i čišćenje vodom pod kontroliranim tlakom za površine arhitektonskih elemenata (popločenja lopice, kamenih ploča u podnožju glavnog pročelja, parapetnih zidova lopice i zvonika na preslicu), dok se za ispiranje površine kamene plastike monofore, škropionice, portala i prozorskih okvira zapadnoga pročelja upotrijebila vodena para. Sanirana su puknuća kamenih elemenata postavljanjem spojnica od nehrđajućeg metala, a mjesta strukturnih pukotina, listanja i ljuskanja blokova, kao i pukotina uzrokovanih korozijom željeza, podlijepljena su i injektirana tekućim dvokomponentnim ljepilom za kamen. Svi domodelirani dijelovi nedostajućih formi na kamenoj plastici, kao i sanirane pukotine, tonski su ujednačeni s izvornim izgledom i bojom kamenog materijala slikarskim pigmentima u odgovarajućem otapalu. Sljubnice između kamenih elemenata zapunjene su vapnenom žbukom i obrađene ručnim alatom.
Uz stručni nadzor ugrađeni su i novonabavljeni klesani kameni dijelovi preslice, menze i stupa lopice te je definirana njihova završna obrada.
Arhitektura i oprema
Građevinske i obrtničke radove na crkvi od 2019. do 2022. godine izvodila je tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja. Potrebnu projektnu dokumentaciju pripremile su tvrtke Intrados projekt d.o.o. iz Zagreba i Con-tec d.o.o. iz Pule. Najprije su osigurani stabilniji uvjeti kako bi se moglo pristupiti konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnom osliku. Izvedena je drenaža i oborinska odvodnja oko crkve (uključujući, osim vode s krova, i onu koja se za jačih kiša slijevala iz naselja izravno prema crkvi), ojačana je nosiva konstrukcija zidova i uređen je i zamijenjen dio vapnenoga poda u unutrašnjosti; razgrađen je i nanovo formiran vrlo oštećen dio baze oltara te je cijela baza ožbukana uz restauratorski nadzor. Slijedilo je uređenje vanjskoga plašta: pročelja su građevinski uređena, očišćena je kamena građa od naknadno i neprimjereno izvedenog fugiranja te biološkog obraštaja, učvršćen je stari mort i sačuvan debeli vapneni nalič na mjestima na kojima je zatečen (kamen, stare fuge). Potom su pročelja iznova fugirana vapnenom žbukom, što je pridonijelo rješavanju problema vlage u unutrašnjosti. Iako je crkva kroz povijest bila žbukana i ličena debelim slojem vapna, za završnu obradu pročelja crkve, uz odobrenje konzervatora, u konačnici je odabrana samo vapnena žbuka. Saniran je i svod crkve uz hidroizolaciju zaštitnim vapnenim mortom, uređen je i zamijenjen krovni pokrov nad lađom (s donje strane postavljene su nove kupe, a s gornje stare, no kvalitetnije očuvane), razdvojene su krovne plohe lopice i lađe i postavljene "lastavice" nad ulaznim pročeljem. Prema nalazima, a kako bi se što kvalitetnije riješila odvodnja oborinskih voda s krova, korigiran je nagib i dužina krovne strehe nad bočnim zidovima crkve. Zamijenjeni su elementi preslice i sjeverozapadni stup lopice, pri čemu su kao materijal odabrani sivi pješčenjak i kirmenjak, a pripremu, klesanje i završnu obradu površine te montažu, uz nadzor statičara, obavila je tvrtka Kamen d.d. iz Pazina. Promijenjen je i dotrajali drveni jaram i uređeno staro zvono. U lopici je izmijenjen propali dio hrastovih greda i dasaka krovišta, ugrađena su ojačanja greda nazidnica na strani prema crkvi, postavljen je pokrov od kupa kanalica, sanirani su ogradni zidići, učvršćeni su i vraćeni u vertikalu svi elementi stupova, uređeno je kameno opločenje uz zamjenu pojedinih raspucanih ili površinski istrošenih kamenih ploča. Prema zatečenom predlošku izrađena je nova stolarija za crkvu (drveni okvir s mrežicom za prozor južnog zida i ulazna vrata, na koja je postavljen stari okov i rešetka). Popravljena je i drvena klupa u crkvi, rešetke na prozorima su uređene i obojene, postavljena je prethodno izrađena stolarija, metalna svjetiljka je očišćena, a na oltaru je posvećena nova kamena menza (dimenzionirana prema očuvanom otisku na zidnom osliku istočnog zida) ispod koje su pohranjene moći.
Program obnove crkve sv. Roka zaključen je 2023. godine postavljanjem informativno-edukacijske ploče (pripremili S. Mustač, K. Majer Jurišić, M. Ferlin) te uređenjem pristupa i zatravnjivanjem neposrednoga okoliša kako bi sve intervencije na zelenom platou, koje se odnose na izvedene građevinske radove, bile što suptilnije. Time se nastojao zadržati karakterističan izgled nekadašnjega ulaza u Draguć i prostora oko crkve sv. Roka, koja je svojim vanjskim izgledom, s lopicom, krovom prekrivenim kupama i preslicom sa zvonom, skroman, ali dojmljiv akcent u kulturnom pejzažu središnje Istre. (KMJ, KK, AŠM)
Crkva sv. Eoka u Draguću. Istraživanje i obnova (PDF)
Edukativna infoploča (PDF), pripremili S. Mustač, K. Majer Jurišić, M. Ferlin, 2023.