Na Odsjeku za papir Restauratorskog odjela Dubrovnik početkom 2024. godine započeti su konzervatorsko-restauratorski radovi na dokumentima Osmanskog Carstva iz Državnog arhiva u Dubrovniku (voditeljica: Vanja Vučković, Odsjek za papir, Služba za odjele izvan Zagreba 2). Riječ je o fermanu sultana Selima III. iz 1798. godine, povelji sultana Selima III. iz 1795. godine, povelji sultana Osmana III. iz 1756. godine te dvjema početnicama za učenje arapskog pisma iz 16. i 19. stoljeća.
Višegodišnjom plodonosnom suradnjom Hrvatskog restauratorskog zavoda s Državnim arhivom u Dubrovniku i stručnjacima Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku osigurava se dugoročna zaštita i očuvanje arhivskih dokumenata koji su autentični povijesni izvori za buduće znanstvene i stručne studije te nosioci identiteta dubrovačke bogate prošlosti. U Dubrovačkom arhivu čuvaju se brojni pisani dokumenti koji svjedoče o intenzivnim vezama Dubrovačke Republike i Osmanskog Carstva tijekom stoljeća. Iako je najčešće riječ o utilitarnim formalno-pravnim tekstovima, zapisi su obavijeni dozom mistike zbog jezika, egzotičnog kaligrafskog pisma i stila izrade. Tehnologija i korištene kaligrafske boje razlikuju se od zapadnjačke tehnologije, a preciznim određivanjem materijala utvrđuju se i specifičnosti pojedinih geografskih područja na kojima su tekstovi nastali.
Fotoalbum
Tijekom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, metodom rendgenske fluorescentne spektroskopije dokumenata, dokazana je prisutnost pigmenata organske crne i organske crvene te cinobera, azurita i zlata. Jedna od prisutnih komponenti je i mjed, koji se u prahu upotrebljavao za sušenje tinte, u istočnjačkoj kaligrafiji poznat kao rhdan.
Nakon detaljnog dokumentiranja zatečenog stanja povijesnih predmeta, uslijedile su analize materijala. Probama je utvrđeno da su korištene vrste tinti jako topljive, što je ograničilo pristup i metode vlažnog čišćenja dokumenata. Na svim je predmetima izvedeno mehaničko uklanjanje površinskih nečistoća i ostataka kukaca. Da bi se papirnati nosioci izravnali, ferman i povelje tretirani su vlaženjem između dvije paropropusne membrane, prethodno navlažene 96 %-tnim etilnim alkoholom. Najveća oštećenja dokumenata nastala su savijanjem i preklapanjem papirnatih nosioca pa je na tim mjestima izvedeno dodatno ravnanje. Rekonstruirani su i retuširani dijelovi na kojima je nedostajao originalni nosilac. Posebna pozornost posvećena je pohrani te su ferman i povelje savijeni po uzoru na način njihove izvorne pohrane, dok su početnice pohranjene u zaštitnu kutiju od beskiselinskog kartona. (VV)