Od 4. do 14. srpnja 2023. godine, u sklopu programa "Šibensko-kninska županija, podmorje", provedena je peta kampanja podvodnih arheoloških istraživanja novovjekovnoga brodoloma kod otoka Bisage na području JU NP-a Kornati (voditeljica: Vesna Zmaić, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu). Financijska sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture i medija RH, a istraživanja su provedena u suradnji sa Specijalnom policijom MUP-a HR i uz logističku podršku JU NP-a Kornati.
Riječ je o ostacima trgovačkoga broda s bogatim teretom osmanskih keramičkih proizvoda, stradalog početkom 18. stoljeća na plovidbi kroz Kornatski kanal. Dosadašnja istraživanja pokazala su da se na dubini od 30 do 50 metara i na području veličine oko 25 x 25 metara nalaze ostaci konstrukcije i opreme potonuloga broda: tri masivna dvokraka sidra izrađena od kovanog željeza, brodsko topništvo u dva tipa i kalibra cijevi te brojna pokretna arheološka građa, podijeljena prema osnovnim obilježjima i namjeni u dvije osnovne skupine, brodsku opremu i trgovački teret broda. Područje nalazišta je radi lakšeg snalaženja i dokumentacije podijeljeno na 169 kvadratnih polja dimenzija 2 x 2 m, označenih slovima i brojkama od A/1 do M/13, orijentiranih sjever – jug. U ovoj godini nastavilo se s iskopom u kvadrantima E/3, E/4, E/5, F/3, F/4, F/5, G/3, G/4 i G/5, na dubini između 36 i 38 metara. Kao i u dosadašnjim istraživanjima, iskop se provodio vodenim sisaljkama unutar kvadratnoga dokumentacijskog mrežišta, a vidljive strukture i nalazi otkriveni na dnu nacrtno su i fotografski dokumentirani in situ. Pokretni nalazi s dna su evidentirani, fotografirani i stavljeni na odsoljavanje u slatku vodu do daljnje konzervatorsko-restauratorske obrade. Kao i u prethodnim kampanjama, programom Agisoft PhotoScan izrađen je digitalni ortofoto i 3D model nalazišta i određenih segmenata nalazišta.
U kvadrantima E/3 i E/4 prevladavali su nalazi iz skupine brodske opreme. Pronađeno je nekoliko dijelova opute broda: koloturnici i drvene stezalice za natezanje užadi broda, ulomci inventara brodske kuhinje: metalno i keramičko posuđe za spravljanje hrane i stolno posuđe za posluživanje. Istoj skupini pripadaju i osobni predmeti posade: olovna zrna kao streljivo za ručno vatreno oružje i koštana posudica za barut, puceta s odjeće u obliku brončanih perforiranih rozeta, mala mjedena kopča i ovalna svetačka medaljica s prikazom sv. Bernarda iz Clairvauxa. Nasuprot tomu, u kvadrantima F/3, F/4, F/5, G/3 i G/4 prevladavali su predmeti iz skupine tereta broda. Najveći dio sačuvanoga tereta čine keramičke čašice duhanskih lula osmanske proizvodnje. Svi primjerci pripadaju tzv. istočnom ili mediteranskom obliku lula, sastavljenom od više komponenti: keramičke čašice za čuvanje i paljenje duhana (tur. lϋle), cjevčice za držanje lule (tur. çubuk) ili kamiša izrađenog od trstike, drva ili keramike te usnika za uvlačenje dima (tur. imame), obično izrađenoga od drva bolje kvalitete i ukrašenoga intarzijama i segmentima od raznih materijala. U toj kampanji ponovno je pronađeno na stotine keramičkih čašica različitih oblika i ukrasa, na osnovi čega se moglo izdvojiti sedam osnovnih tipoloških skupina i više od 35 podskupina. Pronađeno je više primjeraka kamiša izrađenih od trstike, poroznog i nestabilnog materijala, pogotovo u uvjetima na morskome dnu, zbog čega je većina njih loše očuvana. Međutim, otkrivena su i dva keramička kamiša očuvana u cijelosti, dužine 120 mm i promjera 7 mm, prema kojima možemo utvrditi dimenzije ostalih. Pronađena su i dva usnika dužine 75 mm, izrađena od kvalitetnijeg drva i ukrašena segmentima od kosti i metala.
Fotoalbum
U teret keramičkog posuđa ubrajaju se male polukružne šalice na prstenastoj stopi (tur. fincan) za konzumaciju i lukovičasti vrčevi bez izljeva i ručke (tur. kavanos) proizvedeni u maloazijskom gradu Kütahyi, jednom od najpoznatijih središta za izradu keramičke robe na području Osmanskoga Carstva u 18. stoljeću. Njihova proizvodnja zasnivala se na oblicima i ukrasu kineskoga plavo-bijelog porculana te na tehnologiji izrade kvarcne keramike bijelog i čvrstog tijela sa slikanjem ispod prozirne glazure. U vrijeme najveće opsesije kavom, keramičari Kütahye prepoznali su nove zahtjeve tržišta i usredotočili se na proizvodnju šalica i pribora za serviranje kave. Dvanaest šalica pronađenih u ovoj kampanji ukrašeno je u plavo-bijelom stilu vegetabilnim i apstraktnim motivima preuzetima s kineskoga porculana. Većina šalica na dnu ima keramičarske oznake u obliku kruga, stiliziranog dijamanta ili zrna kave, a prevladavaju oznake u obliku triju zvjezdica. Oznaka s tri zvjezdice smatra se imitacijom zaštitnoga znaka tada popularnog europskog porculana iz Meissena kod Dresdena u obliku ukrštenih mačeva. Meissen se počinje koristiti tim znakom tek od 1722. godine, prema tome, ni potonuće broda nije se moglo dogoditi prije te godine.
Teretu broda po svoj prilici pripada i posudica od bijeloga, neprozirnog stakla, slična minijaturnoj antičkoj hidriji, visine 70 mm, promjera 25 mm, s apliciranom valovitom trakom na obodu i ručicama u istom materijalu. Iako gornji dio izgleda kao obod, staklena stijenka nastavljala se i iznad njega, na što upućuju i drugi ulomci od istoga materijala pronađeni u blizini; stoga se čini da je riječ o bazi staklene nargile.
Nedaleko je pronađen i drveni predmet s ručkom nalik na grabilicu za rasuti teret. Na temelju njega može se naslutiti da je, uz teret šalica za kavu, lule za duhan i nargile, brod prevozio i teret rastresite robe, poput kave ili duhana. Svi navedeni segmenti tereta upućuju na to da je riječ o orijentalnom paketu 'proizvoda za slobodno vrijeme', što je uključivalo i egzotične namirnice, poput orijentalnih čajeva, čokolade, kave, duhana i opijuma te rekvizite za njihovu konzumaciju. Takvi paketi redovito su kolali na trgovačkoj trasi iz trgovačkih luka Aleksandrije i Istanbula prema Veneciji i drugim lukama na Zapadu, a brodolom kod Bisaga jedinstven je primjer takve trgovine. Teret broda sa šalicama za kavu, lulama, nargilama, a moguće i sirovinama poput kave ili duhana, također podsjeća na pribor za opremanje kavana. One su se, najčešće po uzoru na orijentalne kavane (tur. kahweh, koltuk kahvesi), od druge polovice 17. stoljeća počele otvarati diljem Europe, a do polovice 18. stoljeća postaju protagonisti društvenog i intelektualnog života na Zapadu. Prema tome, vrlo je moguće da je teret broda bio namijenjen opskrbi kavana. (VZ)
