Franjevački samostan u Rovinju osnovan je 1701. godine dekretom porečkoga biskupa Alessandra Adelasija i odobrenjem dužda Alvisea II. Moceniga te na poziv Općinskoga vijeća Rovinja reformiranim franjevcima Mletačke provincije sv. Antuna da osnuju hospicij. Gradnja crkve i hospicija na poklonjenom zemljištu blizu crkve sv. Antuna opata počela je 1702. godine. Crkva je bila završena 1710., no posvećena je tek 1750. godine, nakon što su franjevci 1746. godine dobili odobrenje da hospicij preurede u samostan. U samostanu se čuva bogata muzejska zbirka u kojoj se nalaze djela primijenjene umjetnosti, mala etnografska zbirka te predmeti pučke pobožnosti, a izloženi predmeti nastali su u razdoblju od 15. do 20. stoljeća.
Opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi na tri slike počeli su u siječnju 2022., a trajali su do travnja 2024. godine (voditeljica: Ana Pohl, Odjel za štafelajno slikarstvo 1, Služba za pokretnu baštinu).
Slika "Svadba u Kani" kopija je istoimenog djela koje je Andrea Vicentino naslikao potkraj 16. stoljeća za venecijansku crkvu Svih svetih. Na platnu izduženog horizontalnog formata autor skromnijeg umjetničkog dosega prikazao je ispred arhitektonske kulise mnoštvo likova oko raskošne trpeze.
Platneni nosilac slike "Svadba u Kani" zatečen je opušten i valovit. Izraženiji gubitak oslika zajedno sa slojem podloge uočljiv je horizontalno po sredini i s desne strane slike, a ostala sitnija oštećenja ravnomjerno su raspoređena cijelom površinom. Slika je bila podstavljena novim grubo tkanim lanenim platnom. Nedostajući sloj podloge bio je djelomično rekonstruiran uljno-krednim i tutkalno-krednim kitom, a preslik je nanesen preko originalnog oslika. Površinu je prekrivao sloj nečistoća te sloj starog laka. Na ukrasni okvir iz 19. stoljeća bio je pričvršćen dodatni okvir od drvenih letvi. Na slici su izvedeni istraživački radovi koji su odredili smjernice za daljnji tijek konzervatorsko-restauratorskih radova. Istraživački radovi obuhvatili su snimanje tehnikama ultraljubičaste fluorescencije i infracrvene reflektografije, stratigrafske analize mikrouzoraka preslika, analize kita, probe uklanjanja naslaga nečistoće, požutjelog laka i preslika. Uklonjeno je staro podstavno platno, konsolidiran je slikani sloj za platnenu podlogu te su rekonstruirani nedostajući dijelovi podloge u sloju osnove. Slika je podstavljena novim platnom, a u tijeku je retuširanje podložnim retušem. Pri cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim radovima na slici, nakon skidanja ukrasnog okvira, uočeno je smanjenje formata originalnog prikaza slike. Može se pretpostaviti da su zbog znatne oštećenosti u jednoj od obnova, oslikani rubovi platnenog nosioca presavinuti i napeti na drveni podokvir manjih dimenzija. Rubovi platna presavinuti su mjestimice i do 10 cm. Komisijskim pregledom usuglašeno je da se u konzervatorsko-restauratorskim radovima vrate izvorne dimenzije kako bi se osigurala cjelovitost prikaza. Unatoč oštećenosti, moguće je uspješno rekonstruirati nedostajuće rubne dijelove oslika. S obzirom na to da stari podokvir dimenzijama više neće odgovarati, bit će potrebno izraditi novi, veći. Nedostajući sloj podloge nadomješten je akrilnim kitom i podložen gvaš bojama te smolnim lazurama.
Također nepoznati autor osrednje vještine, u duhu venecijanskoga kasnorenesansnog slikarstva, prikazao je "Raspeće" s Jeruzalemom u pozadini. Uz najčešće sudionike toga prizora, sv. Ivana i Bogorodicu, pod križem je i sv. Marija Magdalena.
Fotoalbum
Platneni nosilac slike "Raspeće" sastavljen je od tri dijela, a zatečen je opušten i valovit, prekriven debelim slojem potamnjelog laka i prljavštine. Na slikanom sloju bile su vidljive pukotine, na mnogim se mjestima odvajao od podloge, a djelomično je i otpadao zajedno s podlogom. Na više su mjesta bili vidljivi tragovi prethodne restauratorske intervencije, u kojoj je izvedena rekonstrukcija uljno-krednim i tutkalno-krednim kitom te retuš preko originala. Drveni ukrasni okvir je potamnio, deformirao se te je bio oštećen na više mjesta. Drveni podokvir je isušen, a izrađen je bez mogućnosti za ponovno napinjanje platna. Nakon istraživačkih radova, sa slike je uklonjen debeo sloj laka, preslika i prljavštine. Konsolidiran je slikani sloj, a platneni nosilac ojačan je novim podstavnim platnom. Nadomješten je nedostajući sloj osnove, podložen je gvaš bojama i smolnim lazurama.
Slika "Sv. Jeronim" doslovna je kopija istoimenoga djela Antonija Carnea, a prikazuje sveca koji drži lubanju nad otvorenom knjigom.
Platno slike "Sv. Jeronim" zatečeno je opušteno i valovito. Na slici nisu vidljivi naknadni popravci ni restauratorske intervencije, izuzev manje rekonstrukcije oslika u donjem dijelu slike. Stari lak je požutio i popucao, zbog čega je prikaz bio slabije vidljiv. Podloga je ispucala te se mjestimice odvajala od nosioca. Nakon istraživačkih radova, slika je očišćena od tankog sloja laka, preslika i prljavštine. Konsolidiran je slikani sloj, a platneni nosilac ojačan je novim podstavnim platnom. Nadomješten je nedostajući sloj osnove, podložen je gvaš bojama i smolnim lazurama.
Slika je napeta na drveni ovalni podokvir, izrađen bez mogućnosti za ponovno napinjanje platna. Okvir je zatečen crvotočan, a furnirani sloj je popucao, mjestimično nedostaje te je preslikan. Nakon dezinsekcije, na ukrasnom okviru nadomješteni su nedostajući dijelovi novim furnirom. Djelomično je uklonjen preslik s vanjskoga bočnog dijela okvira. Uklonjen je i gornji sloj laka te su izvedeni retuši crnom akrilnom bojom. Površina je zaštićena slojem voska. (AP)
