Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda provodio je od 21. svibnja do 5. lipnja 2024. podvodno arheološko istraživanje novovjekovnog brodoloma u akvatoriju Paklinskih otoka. Voditelj istraživanja bio je Igor Mihajlović, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu, a financirano je sredstvima Ministarstva kulture i medija uz potporu Grada Hvara. Sudjelovali su i djelatnici istoga Odjela: Jurica Bezak, Vesna Zmaić i Kruno Zubčić, djelatnik Konzervatorskog odjela iz Splita, Saša Denegri, Eduard Visković (Kantharos d.o.o. iz Hvara), djelatnici Interventne policije MUP-a, fotografi i snimatelji Marino Brzac i Jerko Macura, Marko Polić i Dražen Gorički te Saša Lenac iz Dragorluxa.
Brodolom kod otočića Stambedra poznat je još od 1986., kad je i registriran kao kulturno dobro. Tada je u sklopu istraživanja antičkoga brodoloma u uvali Starim Stanima provedeno arheološko rekognosciranje nalazišta. Dokumentirana su tri željezna sidra i četiri željezna topa, pa je na temelju toga brodolom datiran u 16. ili 17. stoljeće. Brodolom nije istraživan do 2018. godine, kad je u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Splitu odlučeno da se rekognosciraju nalazišta u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja dugo nisu pregledali arheolozi kako bi se utvrdilo njihovo trenutačno stanje.
Uz navedenu opremu broda u 2018., dokumentirano je i prikupljeno nekoliko keramičkih posuda. S obzirom na nalaze, odlučeno je da se sljedeće godine počne s iskopavanjem. Upravo je prvi nalaz u kampanji 2019. pokazao pravi potencijal nalazišta. Bilo je to brončano brodsko zvono, što je uistinu rijedak nalaz. Do toga nalaza, u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježena su samo četiri zvona iz razdoblja od 15. do 18. stoljeća.
Istraživačke kampanje nastavile su se i idućih godina sa zanimljivim i vrijednim nalazima. Valja napomenuti da na nalazištu nisu uočeni tragovi tereta, što upućuje na to da je brod prevozio teret koji brzo propada u dodiru s morskom vodom ili pak da je plovio na kratkoj relaciji, bez tereta. U istraživanju je prikupljen inventar brodske kuhinje (razne zdjelice, posude, tanjuri i lonci), za koji se može ustvrditi da pripada venecijanskoj proizvodnji. Od keramičkih posuda treba izdvojiti tri engobirane zdjele, jedan sgraffito tanjur i dva karakteristična tanjura s crtežom krune na rubu koja pripadaju skupini majolike u stilu compendiario. Od staklenih nalaza treba izdvojiti boce iz brodske apoteke i, zanimljivo, jednu čašu na stalku. Pronalazak ljudskih koštanih ostataka navodi na pretpostavku da je potonuće broda bilo naglo.
Nalazi koji su nam rasvijetlili ovaj brodolom su nalazi novca, posebno zlatnog. Dosad su nađena tri zlatna venecijanska dukata. Najraniji je zlatni dukat dužda Francesca Morosinija (1688. – 1694.) s natpisom FRAN MAVROC DVX S M VENET (avers), SIT T XPE DAT Q TV REGIS ISTE DVCA (revers). Taj je dužd možda najpoznatiiji po svojoj ulozi u Morejskome ratu (1684. – 1699.) kad je topovskom paljbom raznio Akropolu u Ateni kojom se osmanska vojska koristila kao barutanom. Druga dva pripadaju početku 18. st., jedan s prikazom dužda Alvisea II. Moceniga (1700. – 1709.) s natpisom ALOY MOCENI S·M·VENET· (avers), SIT·T·XPE. DAT.Q.TV REGIS·ISTE·DVCA (revers), dok drugi prikazuje dužda Giovannija II. Cornara (1709. – 1722.), s natpisom IOAN CORNEL· S·M·VENET· (avers), SIT·T·XPE·DAT·Q·TV REGIS·ISTE·DVCA (revers).
Fotoalbum
Navedeni važni nalazi pomiču dataciju brodoloma u prvu četvrtinu 18. st., kad je prema dokumentu iz knjige zapisnika Odbora za zdravstvo hvarske općine, koja obuhvaća godine od 1710. do 1733., kod otočića Stambedra potonuo trgovački brod. U dokumentu koji nam je ustupio Marinko Petrić, prof., iz Muzeja hvarske baštine, piše da je u oluji 18./19. prosinca 1724. potonuo brod klase Fregadone. Brod je prevozio teret soli iz Bartlette u Apuliji, a nakon potonuća spašen je samo neimenovani pripadnik posade. Stradalo je 14 ljudi, a isplutalo je samo jedno tijelo. Kapetan broda bio je Stefano Milasco iz Dubrovnika.
Zasad se ne može utvrditi pripadnost broda, odnosno je li brod bio venecijanski, dubrovački ili mu je matična luka bila u nekom trećem gradu ili državi. Navedeni kratki dokument objašnjava pronalazak ljudskih koštanih ostataka koji su prikupljeni i ove godine. Potvrđena je i pretpostavka da je brod prevozio teret koji se ne može sačuvati u moru, u ovom slučaju sol. Preživjeli je iznio i jedan bitan podatak: na brodu je bio i nepoznati putnik sa svojim slugom.
Upravo pronalazak luksuznih predmeta (srebrne i brončane kopče za obuću i odjeću, čaša na stalku, krunica od gagata /crni lignit/ s četiri svetačke medaljice i dva ogledala) možemo povezati s misterioznim putnikom. Uz navedeno, pretpostavlja se i da je prikupljen zlatni, srebrni i bakreni novac vjerojatno imovina te osobe. Od tridesetak srebrnih kovanica, treba izdvojiti dva kovana u vrijeme dužda Domenica Contarinija (1659. – 1675.); jedan s prikazom svete Justine ima vrijednost od 124 soldi, dok drugi (u vrijednosti jednog dukata) prikazuje svetoga Marka kako predaje štap s križem i zastavom duždu koji je u klečećem položaju. Nađen je i karakteristični venecijanski bakreni novac koji je bio u optjecaju u Dalmaciji i Albaniji. Nose natpis DAL(M)(A). / ET / ALB(A)(N) i vrijedni su jedan sold. Od kovanica koje nisu venecijanskog porijekla, najzastupljenije su one kovane u vrijeme cara Svetoga Rimskog Carstva Leopolda I. (1658. – 1705.). Kovanice toga monarha, koji je bio i ugarsko-hrvatski kralj, prepoznatljive su po jednoj karakteristici Habsburgovaca: njihovoj izraženoj donjoj čeljusti (tzv. habsburška brada).
Treba svakako napomenuti da je sav arheološki materijal konzerviran i restauriran na Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza Hrvatskog restauratorskog zavoda. (IM)
