Župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u Zagrebu, poznata i kao Sveta Marija na Dolcu, nalazi se na jugozapadnom rubu Kaptola. Barokna trobrodna crkva s izduženim svetištem i zvonikom s lukovičastom kapom građena je u 18. stoljeću na mjestu srednjovjekovne crkve. Točna godina dovršenja crkve "1750" upisana je na kartušu na zidu kora. Svetište tzv. rimskog tipa s kupolom i lanternom, prvo takve vrste u Zagrebu, građeno je 1766. godine. Crkva posjeduje očuvani barokni inventar iz druge polovice 18. stoljeća i ima izrazitu kulturno-povijesnu, arhitektonsku i urbanističku kvalitetu.
Skulptura Bogorodice s Djetetom smještena je na postamentu iznad svetohraništa mramornoga glavnog oltara crkve, koji je datiran u 1768. godinu i pripisan Franji Rottmanu (1710. – 1788.). Bogorodica je prikazana u blagom kontrapostu, s Djetetom u naručju i žezlom u poluispruženoj desnoj ruci. Odjevena je u dugačku, lagano nabranu haljinu stegnutu u struku pojasom i ogrnuta raskošnim plaštem. Kosa joj je začešljana po sredini i upletena u punđu, a dva dugačka uvojka spuštaju se na ramena. Bogorodica i Dijete su okrunjeni. Na izdubljenoj pozadini skulpture vidljive su oznake koje govore o nekadašnjim vlasnicima: inventarni broj DM 1124 upućuje na to da je skulptura bila dio zbirke Dijecezanskog muzeja, dok natpis Sv. Ivan Žabno govori o provenijenciji iz župne crkve sv. Ivana Krstitelja u mjestu Sveti Ivan Žabno u okolici Križevaca.
Put koji je skulpturu doveo do središnjega položaja na mramornom glavnom oltaru župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Zagrebu, većim dijelom je rekonstruiran. U Dijecezanski muzej Bogorodica je pohranjena 29. lipnja 1942. godine, a povod je bila šteta koja je nastala u nevremenu 1934. godine, kad je jabuka s križem srušena s tornja župne crkve sv. Ivana u Žabnom te je oštetila krovište crkve. Na tavanu crkve bili su pohranjeni drveni kipovi s prije uklonjenih, starijih oltara koji su nakon proboja krovišta izloženi propadanju. Kako bi ih zaštitio, tadašnji župnik Leonardo Žunić donio ih je u Dijecezanski muzej u Zagrebu, osnovan 1939. godine.
Kanonik dr. Kamilo Dočkal (1879. – 1963.), utemeljitelj i prvi ravnatelj Dijecezanskog muzeja, sve je skulpture preuzeo i pojedinačno evidentirao, istraživši i njihovu povijest pregledom kanonskih vizitacija u kojima se opisuje inventar župne crkve sv. Ivana Krstitelja. Uspoređujući izvještaje iz 1706. i 1729. godine, Kamilo Dočkal zaključuje da je skulptura Bogorodice s Djetetom vjerojatno 1706. godine bila smještena na drugom katu glavnoga oltara župne crkve, a dvadesetak godina poslije premještena je na donji dio bočnoga oltara Majke Božje, na mjesto prijašnje slike. Donekle je ostalo nerazjašnjeno kada je točno i zbog čega skulptura iz čuvaonice Dijecezanskog muzeja dospjela na mramorni glavni oltar, na poziciju na kojoj je prethodno bilo metalno raspelo. Raspelo je vidljivo na fotografiji Đure Griesbacha iz 1930. godine, kao i na fotografiji iz ostavštine Anđele Horvat iz 1974. godine. Na fotografiji objavljenoj u monografiji Župe iz 1985. godine, u središtu oltara 'pojavila' se drvena polikromirana skulptura Bogorodice s Djetetom. Možemo pretpostaviti da je skulptura između 1974. i 1985. godine preuzeta iz čuvaonice Dijecezanskog muzeja i postavljena na mramorni glavni oltar crkve na Dolcu. Moguće je da se to dogodilo u sklopu nekih opsežnijih radova u crkvi potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća.
Fotoalbum
Potres koji je Zagreb i okolicu pogodio u ožujku 2020. godine ostavio je dubok trag ne samo na gradskoj infrastrukturi nego i na njegovoj bogatoj kulturnoj baštini. Drveni kip Bogorodice s Djetetom pao je s glavnog oltara, što je prouzrokovalo oštećenja i odlamanja više dijelova skulpture. Kao vrijedan dio inventara crkve, 2022. godine uvrštena je u programsku djelatnost Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Skulptura je evakuirana i smještena u čuvaonicu umjetnina Hrvatskog restauratorskog zavoda. Ustanovljeno je da je odlomljeno više dijelova: Bogorodičina kruna i žezlo, mali prst njezine desne ruke, vrh cipele, kruna maloga Isusa, njegova desna noga, lijeva ruka te prsti desne ruke. Površina skulpture bila je prekrivena slojem nečistoće, s mnogim vidljivim mehaničkim oštećenjima. Na skulpturi su zatečeni tragovi prethodnih intervencija, uključujući diskolorirane popravke pozlaćenih površina i djelomično preslikane dijelove inkarnata, kao i kasnije dodatke, poput Djetetove krune i žezla.
Provedena su konzervatorsko-restauratorska istraživanja nosioca, veziva, bojenog sloja i naknadnih intervencija (voditeljica: Vanesa Gjini, Odjel za drvenu polikromiranu skulpturu 2, Služba za pokretnu baštinu) te je na osnovi rezultata osmišljena metodologija daljnjih radova. Odlomljeni i otpali dijelovi su spojeni, a oslabljeni drveni nosilac je učvršćen. Površinska nečistoća je uklonjena, a odignuti dijelovi podloge i bojenog sloja konsolidirani su i stabilizirani. Nadoknađeni su gubici drvenog nosioca i dijelovi draperije te je prema komparativnom materijalu izrezbareno Bogorodičino nedostajuće žezlo te Djetetovi prsti i kruna. Uklonjeni su neprimjereni naknadni preslici, a oštećenja u sloju podloge i boje su zapunjena. Dovršetkom konzervatorsko-restauratorskih radova uspostavljena je stabilnost svih gradbenih slojeva, što je omogućilo prezentaciju umjetnine u skladu s valorizacijom povijesnih slojeva.
Restauracija skulpture Bogorodice s Djetetom vrijedan je korak u očuvanju kulturne baštine. Taj projekt ne samo da vraća sjaj vrijednoj baroknoj umjetnini nego i simbolizira snagu i otpornost grada u suočavanju s posljedicama prirodnih katastrofa. (MWZ, VG)
