Župa u Vrpolju osnovana je oko 1700. godine, a do tada je naselje pripadalo dragotinskoj župi. U to vrijeme Vrpolje ima manju drvenu crkvu čiji je svetac zaštitnik Ivan Krstitelj. Zbog trošnosti drvene crkve počinje se u vrijeme prvoga dijecezanskog župnika Ivana Jerolima Mravinca 1772. godine graditi nova zidana crkva, čija je gradnja dovršena 1774. godine. Riječ je o jednobrodnoj građevini s polukružnim svetištem, zvonikom ukomponiranim u glavno pročelje i prigrađenom dvokatnom sakristijom uz jugozapadni zid. Brod crkve nadsvođen je plitkim bačvastim svodom, a svetište polukupolom. Crkva ima kor i oratorij nad sakristijom. Dvije godine nakon izgradnje, u crkvi još nije bilo bočnih oltara, nego samo glavni oltar s palom obješenom na zid, koju je, zbog njezina lošeg stanja, već tada trebalo zamijeniti. Kad su izrađeni bočni oltari nije poznato, jer podataka o izgledu crkve nema sve do vizitacija 1851. godine. Tada se u crkvi navode tri oltara, posvećena današnjim svecima: glavni oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju i dva bočna oltara posvećena Blaženoj Djevici Mariji i sv. Stjepanu Ugarskom. Godine 1864. dotadašnji bočni oltari zamijenjeni su novima, a potkraj 19. stoljeća stolar Dragutin Turković iz Đakova, prema nacrtima tadašnjega župnika Josipa Wallingera, izradio je današnji glavni oltar.
Oltar je izrađen od hrastovine, u neorenesansnom stilu. Retabl je smješten na bazu istaknutu na bočnim rubovima, ispred koje je tabernakul u obliku edikule s ugaonim stupovima i trabeacijom sa suženim lučnim zaključkom. Prednju stranu tabernakula zatvara vratnica svetohraništa koja prati oblik tabernakula, oslikana vitičastim motivima i rezbarenim križem u središtu. Predela retabla raščlanjena je postamentima četiriju visokih stupova s jednostavnih okruglih baza, glatkih tijela i korintskih kapitela, od kojih vanjski par izlazi dublje u prostor. Stupovi podupiru gređe istaknuto u njihovoj osi, koje nad središnjim dijelom retabla prelazi u polukružni zabat, u čijem je središtu rezbareni motiv Božjega oka okruženog zrakama. Na središnjem dijelu retabla nalazi se oltarna pala uokvirena jednostavnim lučno zaključenim ukrasnim okvirom, na kojoj je prikaz Isusova krštenja. Stipes i menza oltara su zidani.
Oltar je 1970. godine demontiran i rastavljen u dijelove. Tada je u svetište crkve postavljen brončani kip sv. Ivana Krstitelja, djelo Ivana Meštrovića, koji je župi darovala Meštrovićeva udovica Olga. Razlog postavljanja Meštrovićeve skulpture je odavanje počasti slavnom hrvatskom kiparu, rođenom u Vrpolju i krštenom u crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja.
Oltar je zatečen u lošem stanju, rastavljen i smješten ispod strehe uz pomoćnu zgradu župnoga dvora. Zbog nepovoljnih atmosferskih uvjeta, konstruktivni dijelovi oltara su se rasušili i raspucali, a spojevi elemenata međusobno razdvojili. Nekoliko većih okomitih pukotina bilo je na konzolama stupova i na vijencu oltara, a na ostalim elementima mjestimično su bile vidljive manje pukotine, najviše oko čvorova u drvu nosioca. Oltaru su nedostajale menza i oplata središnje plohe, središnji dio trabeacije, dijelovi rezbarija i profilacija te raspleo na vrhu. Oltarna pala zatečena je restaurirana i pohranjena u prostoriji župnog ureda.
Fotoalbum
Analizom dijelova oltara utvrđeno je da su stupovi i njihove baze tokareni, a kapiteli rezbareni, a bogato profilirani friz iznad njih ukrašen je kvadratnim poljima. Na vanjskom rubu luka zabata istokarene su vitice, a njegova je profilacija dodatno ukrašena tokarenim kalotama i dentima.
Cijela površina oltara bila je prekrivena slojem prljavštine; mjestimično su uz rubove bili tragovi zidne boje. Sloj laka vezao je dio prljavštine i dijelom potamnio. Zatečeni sloj polikromije bio je prožet gustom mrežom pukotina u slojevima podloge, boje i laka, što je na svim površinama rezultiralo odvajanjem zatečenoga sloja i njegovim ljuskastim osipanjem. Najveći gubici slikanoga sloja zatečeni su na stupovima oltara, završnoj profilaciji zabata te na gornjoj strani tabernakula i vratnici svetohraništa.
Konzervatorsko-restauratorska istraživanja provedena su 2020. godine te su 2021., na temelju prihvaćenoga prijedloga, na oltaru počeli konzervatorsko-restauratorski radovi. Stratigrafskim sondiranjem i laboratorijskim analizama utvrđena je jedna povijesna obnova na oltaru, kad je bio cjelovito preslikan. Također je utvrđeno da se polikromija nalazila samo na rezbarenim ukrasima, vratnici svetohraništa i kalotama na atici oltara.
Tijekom radova s oltara je uklonjena prljavština i očišćena je poleđina dijelova njegove konstrukcije. Razdvojeni dijelovi oltarne arhitekture spojeni su u cjeline, a spojevi konstruktivnih elemenata su ojačani. Razdvojeni i deformirani spojevi zapunjeni su umetanjem novoga drva, a metalni vijci i čavli zamijenjeni su drvenim moždanicima. Rekonstruirana je oplata središnje plohe i izrađeni su nedostajući dijelovi rezbarija i profiliranih letvica.
Preslik je uklonjen mehaničkim putem, a ostaci preslika dočišćeni su otapajućim gelom na bazi dimetilsulfoksida. Površina je neutralizirana ugljikovodičnim otapalom (Shellsol T). Oštećenja u nosiocu zapunjena su kitom na bazi voska, a površina je mehanički obrađena da bi se teksturom integrirala s okolnim izvornikom. Na rezbarenim ukrasima rekonstruirana je pozlata imitacijom zlatnih listića, a na posrebrenim kalotama izveden je retuš neoksidirajućim pigmentom u smolnom vezivu. Rekonstruirana pozlata obrađena je skalpelima i brušenjem čeličnom vunom te patinirana bitumenom i smolnim restauratorskim bojama. Kao završni zaštitni lak na površini pozlaćenoj imitacijom zlatnih listića nanesena je 15 %-tna otopina šelaka u etilnom alkoholu.
Oštećenja bojenog sloja na vratnici svetohraništa zapunjena su celuloznim kitom te nakon obrade površine retuširana smolnim restauratorskim bojama i neoksidirajućim pigmentom u smolnom vezivu. Kovani metalni okovi na vratnicama svetohraništa očišćeni su i premazani zaštitnim lakom, a mehanizam brave očišćen je i popravljen. Novoizrađeni dijelovi tretirani su močilima da bi se tonski uklopili u cjelinu. Na sve površine bez polikromije položen je sloj pčelinjeg voska koji je nakon sušenja ispoliran do umjerenog sjaja. Nakon završetka radova izrađena je nova drvena oplata za zidani stipes te nova nosiva konstrukcija s pomoću koje je oltar 2023. godine montiran na svoju izvornu poziciju u crkvi. (AP/AS)