Zbirka sakralne umjetnosti Župe Rab smještena je u crkvi sv. Justine koja je sagrađena 1574. godine u spomen na sudjelovanje Rabljana u Lepantskoj bitci 1571. godine. Zbirka se sastoji od dvije cjeline. U crkvi sv. Justine izloženo je 29 predmeta, vrijednih slika, kipova, raspeća, knjiga i ostalih crkvenih predmeta. Drugu cjelinu čini riznica s 19 izloženih predmeta: relikvijara, crkvenoga posuđa, zavjetnih darova i dr. Umjetnine izložene u crkvi sv. Justine nastajale su od 11. do 19. stoljeća i uglavnom potječu iz riznice katedrale i napuštenih rapskih crkava, poput crkve sv. Ivana evanđelista, dok je nekoliko umjetnina posuđeno iz ženskoga samostana sv. Antuna opata. Pojedini eksponati vrhunskog su umjetničkog i dokumentarnog dosega: stranice evanđelistara iz 11. stoljeća, dijelovi poliptiha Paola Veneziana iz 14. stoljeća, terakota "Bogorodica s Djetetom" Antonia Roselinija iz 15. stoljeća, fragmenti pluvijala iz 16. stoljeća, Liber Ruber rapskoga kaptola iz 16. stoljeća, slika "Bogorodica sa sv. Šimunom i sv. Ivanom evanđelistom" venecijanskoga slikara Mateja Ponzonija iz prve polovice 17. stoljeća, pastoral rapskoga biskupa s likom sv. Kristofora iz 18. stoljeća te bjelokosno raspelo iz istoga razdoblja.
Renesansno raspelo, izvorno iz samostana sv. Antuna opata u Rabu, sada u Zbirci sakralne umjetnosti Župe Rab, datirano je u prvu četvrtinu 16. stoljeća. Zbog oblikovnih karakteristika, konzervator Ivan Matejčić ga povezuje sa skupinom renesansnih raspela iz Trogira, Vrbnika i Ravene, djelima nepoznatoga venecijanskog majstora. Skulptura je izrađena u punoj plastici. Glava Krista, smirena izraza lica, blago je nagnuta u stranu, sklopljenih očiju, upalih obraza i poluotvorenih usta. Naturalizam Kristove patnje istaknut je ekspresivno prikazanim ranama s reljefnim curcima krvi i naglašenim naborima. Perizoma, istaknutih nabora oštrih bridova, povezana je u čvor na lijevom boku. Oblikovanje perizome gotovo je identično s vrbničkim Raspećem. Od četiriju navedenih raspela, jedino rapsko ima pomične ruke, što upućuje na to da je osim na oltaru korišteno i za potrebe uskrsnih svečanosti, odnosno za polaganje u grob.
Fotoalbum
Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na korpusu i drvenom križu s titulusom skulpture "Raspeti Krist" provodili su se u Hrvatskom restauratorskom zavodu od 2021. do 2023. godine (voditeljica: Stela Grmoljez Ivanković, Odjel za polikromiranu skulpturu 1, Služba za pokretnu baštinu).
Uz neadekvatne mikroklimatske uvjete u kojima je umjetnina izvorno bila smještena, loše zatečeno stanje drvenog nosioca i sloja polikromije rezultat je konstantne izloženosti uvjetima prekomjerne topline i ugljikova praha nastalih izgaranjem svijeća u neposrednoj blizini korpusa. Učestala manipulacija skulpturom u svrhu liturgije također je pridonijela mehaničkom oštećivanju drvenoga nosioca i slojeva oslika. Iz navedenoga se može zaključiti da je umjetnina bila vrlo važna vjernicima i snažno čašćena. Sloj čađe i nečistoće sjedinio se sa slojevima laka i dospio u oslik. Dijelovi ispod ruku i uz bočne strane prsišta naročito su bili izloženi toplini pa je oslik dijelom pulverzirao, a nečistoća iz laka dijelom se integrirala u strukturu umjetnine.
Zanimljivo je da je prikaz reljefno naglašenih žila na korpusu izveden posebnom i rijetkom tehnikom. Tanke usukane (upredene) niti konoplje močile su se u gustu mješavinu prirodne smole i proteina organskog porijekla pa postavljale izravno na drveni nosilac, nakon čega je proveden onovremeni tradicionalni postupak polikromacije inkarnata koji karakterizira škrta paleta korištenih pigmenata. Na oštećenjima se pod povećanjem jasno uočavaju laneni umetci, a gdje je otpao dio niti do nosioca, vidljiv je plošno nanesen recentni sloj inkarnata. Također je posebno važan način na koji je drvorezbar ostvario mobilnost ruku: umetnuo je drvenu pločicu kojom je, s pomoću drvenih moždanika i kružnih drvenih pločica, postigao jednostavnu mobilnost, ujedno i povezanost korpusa i ruku.
Nakon restauratorskih istraživanja i stručnih konzultacija, zaključeno je da će se skulptura restaurirati u posljednjem povijesnom slikanom sloju, a da će se naknadni slojevi lakova i mjestimično bojenih popravaka ukloniti. S obzirom na to da naknadni preslici nisu bili ravnomjerno naneseni na sve dijelove i upitnog su stupnja sačuvanosti, restauratorski zahvat ograničio se na prezentaciju recentnog povijesnog sloja polikromije na korpusu skulpture, dok je na drvenom križu uklonjen zatečeni preslik tamnosmeđeg obojenja. Uklanjanjem tamnih alteriranih lakova otkriveno je stvarno stanje oštećenosti posljednjega oslika.
Koncept restauratorskoga zahvata temeljio se na muzealnom pristupu, potaknutom namjerom da se restaurirana umjetnina prezentira u Zbirci, što čini opravdanim nastojanje da se potpuno sačuva njezin izvorni umjetnički izraz. (SGI, SK)