Crkva sv. Marije Magdalene na području nekadašnjega naselja Paka jedna je od šest crkava koje su u srednjem vijeku postojale na širem području Klane. O njezinu postojanju može se doznati tek na temelju šturih pisanih izvora, katastra i oporuka. Primjerice, na planu prvoga Franciskanskog katastra za k. o. Klana iz 1819. godine, na tom lokalitetu grafički je na mapi označen jedan objekt uz koji piše »Wertazi od Marie Magdalene«. Barun Antonio Panizzoli, vlasnik klanjske gospoštije, sastavio je 15. rujna 1653. godine oporuku u kojoj, između ostalog, izvještava: "Crkvi sv. Marije Magdalene u Paki (Mlaka) četrdeset fjorina za nabavu oltarne pale i nove ključaonice."
Selo Paka nalazilo se na sjeverozapadnom rubu plodne ravnice Mlaka na 705 metara nadmorske visine u neposrednoj blizini Vele vode, izvora slovenske ponornice rijeke Reke. Prvi koraci u ubiciranju lokaliteta oko današnjega raskrižja na Mandaleni poduzeti su u proljeće 1996. godine, kad je organizirano pretraživanje lokaliteta Mandalena. Rezultat je bio pronalaženje lokacije lijevo od raskrižja, na kojoj su pronađeni ostaci neke građevine. S obzirom na karakterističan položaj, pretpostavlja se da su to ostaci crkve sv. Mandalene. Nakon 22 godine, 2. lipnja 2018. godine, teren je očišćen od gustog raslinja i stabala pa su na svjetlo dana izišli temelji građevine za koju se utvrdilo da se radi o crkvi.
Tijekom lipnja i srpnja 2023. godine Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je revizijska arheološka istraživanja (voditeljica: Mateja Baričević, Odjel za kopnenu arheologiju, sjedište Juršići). Radovi su počeli uklanjanjem kamenja koje je suhozidno postavljeno na temelje zidova tijekom čišćenja terena 2018. godine, ne bi li se građevinski ostaci vratili u prvotno stanje i time stvorili preduvjeti za nužne konzervatorsko-restauratorske radove.
Fotoalbum
Riječ je o crkvi s upisanom polukružnom apsidom i ravnim začelnim zidom čiji su ostaci dosta oskudni i uglavnom građeni na matičnoj stijeni (lapor). Crkva je gotovo u cijelosti sačuvana u samo jednom redu kamenja, osim sjeverozapadnoga dijela sjevernog zida, gdje je sačuvan u dva do tri reda kamenja. Ulaz se nalazi na zapadu gdje su vidljivi ostaci praga, a osim apside, od ostalih arhitektonskih elemenata ističu se pregradni zidovi (temelji oltarne pregrade), kao i temelj kružne baze oltara na području apside. Nakon temeljitoga čišćenja interijera crkve od vegetacije i zemlje, definirani su ostaci popločenja koje je u središnjem dijelu uništeno. Čišćenjem eksterijera došlo se do matične stijene na kojoj je većina crkve temeljena, izuzev zapadnoga dijela na kojemu teren pada. Upravo je tu formirana probna sonda kojom su utvrđeni ostaci suhozida, smjera istok – zapad, naslonjenog na zapadni zid crkve.
Od pokretnog arheološkog materijala prikupljena je veća količina željeznih čavala, što vjerojatno upućuje na postojanje drvenarije, a možda i na drveni krov. Oskudnost pokretnih nalaza onemogućila je potvrdu preliminarne datacije, prema kojoj se crkva datira u 14. stoljeće, stoga su prikupljeni uzorci žbuke koji se trenutno nalaze na obradi, ne bi li rasvijetlili pitanje kad je crkva sv. Marije Magdalene sagrađena. (MB)