Crkva Blažene Djevice Marije od Zdravlja (Madonna della Salute) sagrađena je 1779. pod patronatom članova Gradskoga vijeća, braće Francesca i Giovannija Biondija. Ugrađena je u niz stambenih kuća s glavnim pročeljem podignutim neposredno uz ulicu, a takav smještaj uvjetovao je nepravilnu orijentaciju te sakralne građevine u smjeru sjever – jug.
Crkvu je projektirao i gradio Simon Battistella (1726. – 1799.), jedan od najvažnijih istarskih arhitekata druge polovice 18. stoljeća. Poznavanje venecijanskih kasnopaladijevskih i barokno-klasicističkih koncepata te rada najuglednijih predstavnika, kao što su Giorgio Massari i Antonio Gaspari, očituje se u prostornom rješenju crkve dvoranskog tipa sa zaobljenim kutovima, s klasicističkim elementima profiliranih razdjelnih vijenaca i plitkih toskanskih pilastara te bogato osvijetljenih, gotovo monokromnih zidnih ploha. U interijeru se, već svojim kolorizmom, ističu oltar izveden u kombinaciji bijelog i crvenog mramora i sivog kamena te strop lađe sa slikanim prizorima u profiliranim okvirima i geometrijsko-vegetabilnim dekoracijama izvedenim u štuku, čije porijeklo treba tražiti u vokabularu rokokoa. Na sjevernoj strani nalazi se drveno pjevalište s vjetrobranom u prizemlju, do kojega se uspinje kamenim stubištem s istočne strane. Na južnoj strani, iza oltarne niše nalazi se mala sakristija. Kamena podnica crkve je povišena zbog grobnica. Klasicistički plošno koncipirano pročelje raščlanjeno je rubnim pilastrima, etaža pjevališta je istaknuta skromnim razdjelnim vijencem i velikim, bogato klesanim prozorom, a pjevalište je zaključeno timpanonom, čija je središnja ploha ukrašena slikanim dvobojnim geometrijskim motivom, sa središnjim medaljonom flankiranim polegnutim trokutima.
Kameni oltar je 1779. godine izradio Giovanni Mattiuzzi iz Udina, čija je radionica vrlo aktivno djelovala na području Istre tijekom 18. i 19. stoljeća. Stilska analiza upućuje na zaključak da je autor oltarne pale oslikao i strop crkve. Iako je za sada nepoznat, pretpostavlja se da dolazi iz Furlanije, gdje je vjerojatno već surađivao s Matiuzzijevom radionicom.
Fotoalbum
Izuzetna vrijednost ove male crkve jest u njezinoj skladnosti, jasnoći arhitektonske i dekorativne koncepcije i očuvanosti izvornih arhitektonskih struktura te opreme u interijeru i eksterijeru.
Crkva Blažene Djevice Marije od Zdravlja uključena je u programske aktivnosti Hrvatskog restauratorskog zavoda 2023. godine, financirane sredstvima Ministarstva kulture i medija RH (voditeljica: Daria Škarpa, Odjel za dokumentaciju nepokretne baštine). Radovi su obuhvatili izradu arhitektonske snimke crkve, analizirano je stanje konstrukcije građe i krovišta te su provedena konzervatorsko-restauratorska istraživanja građe, žbuka i naliča, stropnog oslika i štukodekoracije. Istraženo je stanje kamene plastike, metalnih elemenata i drvenog namještaja, utvrđena su njihova oštećenja i predloženi postupci za daljnju obnovu.
U crkvi je prisutna velika količina vlage koja u interijer prodire s oštećenog krovišta, ali se i kapilarno diže iz temelja. Njezino destruktivno djelovanje očito je na osliku i štukodekoracijama stropa te na kamenim elementima oltara. Pri sondiranju pročelja crkve, sa struktura zabata uklonjeno je samoniklo raslinje i otpali dijelovi građe, a preventivno su učvršćeni labilni elementi i opšiveni rubovi oštećenja žbukanog sloja pročelja. U tijeku je izrada konzervatorskog elaborata, a za sljedeću godinu predviđa se sanacija krovišta i pokrova crkve. (DŠ)