Oltarna pala „Vizija sv. Antuna“, djelo nepoznatoga autora iz 18. stoljeća, bila je smještena u jugozapadnoj kapeli crkve Presvijetle kraljice mora, u sklopu današnje Specijalne bolnice za ortopediju i rehabilitaciju "Martin Horvat". Kompleks bolnice s ostacima antičke vile rustike građen je i uređivan od kraja 19. stoljeća do 1980. godine.
U središte kompozicije smještena je Bogorodica s Djetetom u naručju, lebdeći na oblacima. Obasjana je zrakama svjetla, a jedan od brojnih anđela koji je okružuju dodaje joj žezlo i krunu. Ispod nje kleči sv. Antun Padovanski u franjevačkom habitu, raširenih ruku, obraćajući joj se naglašenom gestom, u vjerskom zanosu. Središnja scena uokvirena je razigranim likovima anđela svirača u gornjoj i anđeoskim glavicama u donjoj zoni. U prvom planu je otvorena knjiga i bijeli ljiljan, svečevi atributi.
Na slici su od 2021. do 2023. godine provedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi (voditelj: Slobodan Radić, konzervator-restaurator savjetnik, Odjel za štafelajno slikarstvo 1, Služba za pokretnu baštinu). Slika je bila pohranjena u bočnu prostoriju crkve u lošim mikroklimatskim uvjetima. Rađena je u uljnoj tehnici na gusto tkanom lanenom platnu grublje strukture. Platno je zatečeno opušteno i valovito s više perforacija, od kojih je jedna veća bila vidljiva u donjem lijevom dijelu slike. Podokvir je zatečen nestabilan i dotrajao te se ocrtavao na licu slike. Uz lijevi rub slike nedostajala je letva podokvira pa je slika bila pričvršćena za ukrasni okvir. Na više mjesta nedostajala je boja i podloga, izraženije u donjem dijelu i uz rubove slike, koja je bila prekrivena debelim naslagama nečistoće i požutjelog laka. Potamnjeli preslici i pulverzirani slojevi laka činili su kompoziciju izrazito zamućenom i nejasnom.
Ukrasni okvir rađen je u tehnici polirane i mat pozlate. U donjem dijelu okvira pozlata je bila istrošena pa se nazirao crveni bolus. Bile su vidljive dvije perforacije i nedostajao je dio ornamenta, iz čega se moglo pretpostaviti da je na tom mjestu bio grb ili veći ornament. Na više su mjesta zatečena manja oštećenja podloge i pozlate.
Fotoalbum
Kako ne bi došlo do daljnjeg otpadanja boje i podloge, slika je konsolidirana akrilnim ljepilom. Prije konzervatorsko-restauratorskih radova na slici su obavljeni istraživački radovi analizom višeslojnog oksidiranog laka i rekonstruiranih oštećenja. Istraživanja su izvedena snimanjem slike tehnikama ultraljubičaste fluorescencije i infracrvene reflektografije, a potom su provedene probe uklanjanja naslaga nečistoće, slojeva laka, diskoloriranog retuša i zakita. Temeljem rezultata istraživanja utvrđeno je stanje slike i određena metodologija daljnjih radova. Nakon uklanjanja nečistoće, potamnjelog laka i prethodnih intervencija, perforacije nosioca su sanirane, a gubici u njemu nadoknađeni intarzijama. Oštećenja u sloju kredno-tutkalne podloge rekonstruirana su akrilnim kitom koji je obrađen u teksturi originala. Slika je potom podstavljena novim platnom i (elastičnim sustavom s pomoću opruga) napeta na novoizrađeni drveni podokvir. Tim sustavom slici je osigurana stalna napetost i jednostavna demontaža s podokvira. Mjesta na kojima je slikani sloj nedostajao tonski su podložena gvaš bojama, nakon čega je slika lakirana. Završni retuš izveden je restauratorskim smolnim bojama, a potom je nanesen lak u spreju.
Nakon istraživačkih radova na ukrasnom okviru, pristupilo se podljepljivanju izdignutih dijelova krede i pozlate. Dvije velike perforacije u donjem dijelu okvira nadoknađene su u kitu. Prema originalu, izvedena je rekonstrukcija nedostajućeg komada donje ukrasne letvice. Na rekonstruirane dijelove naneseni su kreda i bolus, a retuš pozlate je usklađen s originalom.
Slika je ugrađena u ukrasni okvir tako da je blago odvojena od okvira kako bi elastični sustav opruga mogao funkcionirati, odnosno održavati konstantnu napetost slike. Djelo je vraćeno vlasniku, a zbog nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta u crkvi Presvijetle kraljice mora, izloženo je u crkvi Gospe od Sedam žalosti, poznatijoj kao Oratorij. (SR)