Hrvatski restauratorski zavod je od 2020. godine u više navrata provodio opsežna zaštitna arheološka istraživanja povezana s programom sanacije iznimno dobro sačuvanih gradskih zidina u Svetom Lovreču Pazenatičkom (voditelj: dr. sc. Josip Višnjić, Odjel za kopnenu arheologiju Juršići, Služba za arheološku baštinu). Istraživanja su obavljana u istočnom dijelu gradske jezgre, sjeverno od župne crkve sv. Martina. Osim toga, 2021. godine parcijalno je istražen i trg Placeta, smješten ispred pročelja župne crkve. Tada su istraženi arheološki ostatci nekadašnje kapetanove palače. Sva spomenuta istraživanja umnogome su upotpunila prethodne spoznaje o povijesnom, arhitektonskom i urbanističkom razvoju naselja, uglavnom temeljene na dostupnim povijesnim podatcima i stilskim analizama sačuvanih spomenika te omogućila detaljniju interpretaciju razvoja gradskih zidina.
Naselje je izgrađeno na iznimnoj strateškoj poziciji, na razmeđu važnih komunikacija, osobito ako ih promatramo u kontekstu srednjovjekovnoga funkcioniranja istarskog poluotoka. Nalazi se na blago povišenom položaju, na križanju važnih putova, što ga je u cijelom srednjem vijeku činilo uporišnom točkom političkih entiteta kojima je pripadalo. Prvi spomen naselja nalazimo u dokumentu sastavljenom 1030. godine (castrum Sancti Laurenti). Naselje je već u to vrijeme moralo imati važnu ulogu s obzirom na to da se nedugo nakon toga gradi monumentalna crkva sv. Mihovila, koja je najveća ranoromanička crkva na teritoriju današnje Hrvatske. Osim toga, kako je crkva svojim zapadnim pročeljem bila prislonjena na gradske bedeme, možemo pretpostaviti da su oni postojali još u vrijeme gradnje crkve. Tko je bio investitor tako opsežnih gradnji, ostaje nepoznanica. Jesu li to bili porečki biskupi ili možda još važniji istarski grofovi koji bi, s obzirom na veličinu investicije, možda jedini bili u stanju to ostvariti? Nakon što se grad predao mletačkoj vlasti 1271. godine, dobiva novu važnu stratešku ulogu na granici prema neprijateljskim posjedima akvilejskih patrijarha i goričkih grofova. Zbog navedenog, ali i razvijene obrambene infrastrukture, Venecija je 1304. osnovala zapovjedništvo seoskog područja za cijeli mletački dio Istre, na čelu s kapetanom, sa sjedištem u Svetom Lovreču. Takav status naselja zahtijevao je i daljnja ulaganja u obrambene strukture pa je većina danas vidljivih dijelova zidina zapravo rezultat mletačkih intervencija.
Fotoalbum
Provedena istraživanja potvrdila su da su prvotne gradske zidine građene potkraj 10. ili početkom 11. stoljeća, kad se formira i samo naselje. Danas su od najranijega sloja zidina vidljiva tek jedna ulazna vrata, dok je ostatak uglavnom skriven kasnijim gradnjama, odnosno ojačanjima zidina. Zahvaljujući nasipavanju velikih količina zemlje s unutarnje strane u kasnijim gradnjama, spomenuti najraniji zidovi ostali su sačuvani i do visine od tri metra. Zidovi su građeni na temeljima gradinskih suhozidova iz brončanog doba. Ispred zidina, sjevernije od župne crkve, funkcioniralo je srednjovjekovno groblje koje je parcijalno istraženo u radovima provedenima 2020. godine. U spomenutom zasipavanju žrtvovan je i dio starijih objekata koji je funkcionirao uz same zidine. Zahvaljujući tome, istražen je i dio gospodarskih zgrada koje pripadaju najranijem urbanizmu srednjovjekovnoga naselja.
Najvjerojatnije tijekom 12. stoljeća, izvorne su zidine ojačane nizom kula, a dvije kule parcijalno su istražene proteklih godina. Riječ je o jednostavnim kulama pravokutnog tlocrta koje su na vanjskoj strani pridodavane na zidine i koje su u nižim dijelovima bile zapunjene zemljom. Počevši od sredine 14. stoljeća, Mlečani su znatno osuvremenili gradske fortifikacije, proširivši gradsku jezgru, izgradivši niz novih segmenata zidina i opremivši ih novim kulama. To je bilo i vrijeme gradnje spomenute kapetanove palače, koja je tridesetih godina 14. stoljeća formirana na mjestu već postojeće stambene zgrade koju je inkorporirala u svoje strukture.
U istraživanju je prikupljena velika količina pokretnih arheoloških nalaza iz svih povijesnih faza naselja. Na dijelu njih obavljeni su potrebni konzervatorsko-restauratorski radovi. Pronađeni nepokretni arheološki nalazi su konzervirani, a u tijeku je izrada projekta uređenja arheološki istraženog dijela gradske jezgre, što podrazumijeva i prezentaciju pronađenih arheoloških struktura. Na taj će se način široj javnosti predstaviti i dio iznimno bogate baštine toga naselja koje zasad nije na adekvatan način iskoristilo potencijale toga vrijednog kulturološkog nalazišta. (JV)