Crkva sa zvonikom sv. Frane Asiškog iz 1601. godine (zvonik je sagrađen 1752.), trobrodna je građevina sa sedam oltara. Oltar sv. Frane su u drugoj polovici 18. stoljeća izgradili poznati majstori Vicko i Pio iz obitelji Dall'Acqua koja se početkom 18. stoljeća doselila u Šibenik, gdje su osnovali radionicu za gradnju oltara.
Na sredini antependija oltara je medaljon s volutama i lepezastim ukrasom na vrhu. Središnji dio medaljona isklesan je u zelenom mramoru, dok je površina antependija od crveno-bijelog mramora. Na pravokutnim bazama dižu se sa svake strane po dva stupa od crvenog mramora koji završavaju kompozitnim kapitelima. Na retablu oltara, između stupova, nalazi se oltarna niša iznad koje je glava anđela i mramorni baldahin, iznad kojega je postavljena golubica.
Pokraj oltara, na kamenim nadvratnicima ispod kojih se ulazi u sakristiju, dva su kipa: lijevo je evanđelist Matej ili Juda Tadej (oba se prikazuju sa sjekirom i knjigom), a desno sv. Frane. Oba kipa i ulazi u sakristiju pripadaju kompoziciji oltara. Konzervatorsko-restauratorski radovi na glavnom oltaru barokne crkve sv. Frane Asiškog počeli su u kolovozu 2023. godine (voditelj: Mate Pavin, Odjel za nepokretnu baštinu, sjedište Split, Odsjek za kamenu plastiku, Služba za nepokretnu baštinu) postavljanjem radne skele, fotodokumentiranjem zatečenoga stanja i uzimanjem uzoraka za laboratorijsku analizu prisutnosti topivih soli.
Fotoalbum
Kompletna površina oltara je očišćena vodenom parom, mekanim četkama i spužvama. Tim postupkom uklonjene su nevezane nečistoće, najvećim dijelom na predjelu oltarne menze i antependija. Kako nisu primijećene eflorescencije topivih soli, pristupilo se čišćenju klesanaca kemijskom metodom (EDTA, amonijev karbonat i natrijev karbonat), i to nakon što su mehanički uklonjene znatne količine voska. S florealnih elemenata retabla izvađene su željezne kopče koje su bile sidrene u kamen olovom, a rupe su zapunjene vapnenim mortom i retuširane. U kamenu tipa Rosso Verona isklesat će se nedostajuće profilacije na pristupnom stubištu oltara.
Svetohranište je zatečeno u lošem stanju. Kamena građa ugrožena je pukotinama i lomovima uzrokovanim bubrenjem drvenih klinova u spojevima stupića i kapitela, a vidljive su i recentne rekonstrukcije koje nisu finalizirane te mjestimično nedostaju fragmenti mramornih ornamenata. Svetohranište je rasklimano i ugroženo zbog pukotina, a dva desna stupića zajedno s kapitelima odvajaju se od cjeline. Površina kamena, posebno u gornjim zonama svetohraništa, potamnjela je zbog nataloženog onečišćenja. Onečišćenje je, kao i na ostalim površinama oltara, uzrokovano dimom svijeća i prašinom. Mramorni segmenti pomaknuti su u spojevima pa su se pojedini elementi razdvojili, a pomaci su ispunjeni širokim i neadekvatnim sljubnicama. Recentne zapune bit će sanirane i zamijenit će se novima od umjetnog materijala na akrilnoj bazi, čiji će završni, vidljivi sloj biti patiniran prema tonu kamena upotrebom slikarskih pigmenata. Nove sljubnice izvedene su u materijalu na bazi vapna, hidrauličkog vapna, aktivnih silikata i selektiranog kamenog agregata. Sve su površine od crvenog i zelenog kamena, kao što su intarzije i stupovi, polirane. Završetak radova na sanaciji oltara planiran je za listopad 2023. godine. (MP)