Župna crkva Presvetoga Trojstva najveća je crkva na području Baške; sagrađena je 1723. godine. U trobrodni prostor smješteno je osam oltara koji su u njoj i danas. Oltar Sv. Križa nastao je pod utjecajem mletačkih drvorezbarskih radionica. Slika „Gospa Karmelska“ nekad je bila smještena na prvom bočnom oltaru desno, a danas je u crkvi izložena samostalno.
Ikonografija Gospe Karmelske, Bogorodice od škapulara, nastala je na temelju vizije oca Šimuna Stocka, generala karmelićanskoga reda, u kojoj mu Bogorodica predaje škapular, uzak i dugačak komad tkanine koji je dio habita mnogih monaha, a simbolizira Kristov jaram. Procvat i širenje kulta Gospe Karmelske potaknut je protureformacijskim pokretom koji je isticao katoličku doktrinu o čistilištu, ali i proglašenjem Gospe Karmelske općim blagdanom Crkve 1726. godine. Ikonografija baroka stoga prikazuje Gospu kako s Djetetom u krilu lebdi iznad čistilišta, držeći škapular, a na baščanskom primjeru, uz anđele, prikazani su i sv. Ivan Krstitelj i sv. Marko evanđelist.
Slika se pripisuje Franji Juriću (Krk?, 1693. – Krk, 1755.), svećeniku krčkoga kaptola, koji se bavio i slikarstvom. Podaci iz krčkih arhiva pružaju niz podataka o Jurićevoj slikarskoj aktivnosti te potvrđuju njegovo autorstvo pet slika osmerokutnog oblika s ograde pjevališta u crkvi Navještenja Marijina na Košljunu i slici „Bogorodica s Djetetom i malim Ivanom Krstiteljem“ iz kapelice Rođenja Isusova uz košljunski franjevački samostan, a pripisuju mu se i slike „Navještenje sa sv. Franjom Paulskim i sv. Josipom te dušama u čistilištu“ i „Bogorodica s Djetetom, sv. Antunom Padovanskim i sv. Franjom Asiškim“ iz župne crkve Presvetoga Trojstva u Baški. Najvrjednije pak djelo pripisano tom lokalnom majstoru jest pala „Krunjenje Bogorodice sa svecima“ s glavnoga oltara baščanske župne crkve.
Skromna slikarska vještina Franje Jurića uočava se u nevještom crtežu, netočnim proporcijama i slabim anatomskim rješenjima prikazanih likova. Kompozicijska je rješenja pronalazio u uvriježenim poslijetridentskim predlošcima, pa je tako i na baščanskoj slici „Gospa Karmelska“, u skladu s brojnim baroknim inačicama čudotvornih Madona, prikazana Bogorodica Umilna ili Eleousa, majka koja nježnom gestom privija uza se dijete, a ono joj uzvraća dodirujući joj lice i vrat rukama. Taj se bizantski tip Bogorodice pojavio još u 11. stoljeću, a poslije je postao okosnica karmelićanske marijanske pobožnosti.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici „Gospa Karmelska“ provedeni su od 2022. do ožujka 2023. godine (voditeljica: Renata Majcan Šragalj, viši konzervator-restaurator, Odjel za štafelajno slikarstvo 1, Služba za pokretnu baštinu). Slika je izrađena tehnikom ulja na platnenom nosiocu, gustog tkanja i tanjih lanenih niti. Platno je zatečeno izrazito krto, opušteno i mjestimice valovito, a na licu slike ocrtavao se podokvir. Oslik je bio prekriven slojem nečistoće i potamnjelog laka, s vrlo izraženim mrežasto ispucanim pukotinama u formi žličastih deformacija koje su na rubovima bile odignute i izrazito krte. Oštećenja su bila vidljiva na cijeloj površini – slikani sloj se odvajao od podloge te je mjestimično nedostajao, dok je u donjem dijelu platna ispucao. Bile su vidljive i prijašnje intervencije u slikanom sloju.
Fotoalbum
Nosilac i slikani sloj konsolidirani su akrilnim ljepilom, čime je spriječeno daljnje odvajanje i opadanje podloge te slikanog sloja. Postupak omekšavanja i spuštanja slikanog sloja djelovanjem alkoholnih para proveden je u komorama manjih dimenzija, izrađenih s pomoću silikonskih utega i termostabilne folije. Postupak je ponavljan parcijalno više puta kako bi se tvrda i izrazito krta izdignuća omekšala. Deformirani, odignuti dijelovi slikanog sloja nakon toga su polako spuštani metalnom špatulom uz dotok toploga zraka, a zatim hlađeni malim utezima.
Tijekom istraživačkih radova slika je snimana tehnikama infracrvene reflektografije i ultraljubičaste fluorescencije te su izrađene statigrafske i mikrokemijske analize mikropresjeka slikanoga sloja. Nakon otvaranja sondi slikanoga sloja i temeljem rezultata istraživačkih radova, potvrđeno je da je slika preslikana.
Istraživački radovi upućuju na to da su okvir unutar slike koji pridržavaju dva anđela, kruna iznad glave Gospe Karmelske te aureole sa zvijezdama iznad glava svetaca izvedeni zlatnim listićima. Dodatnim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima, tijekom kojih je snimljen rendgenogram, ustanovljeno je da je slika u cijelosti preslikana, pri čemu nije mijenjan ikonografski sadržaj. Likovi na slici preslikani su u jednom sloju, a pozadina likova s oblacima preslikana je dva puta.
Komisijskim pregledom prihvaćen je prijedlog o uklanjanju kompletnog preslika, ali i naknadno dodanog komada platnenog nosioca te prezentaciji izvornoga slikanog sloja. U sloju preslika je otkriveno cinkovo bjelilo koje se počelo koristiti sredinom 19. stoljeća, čime je datiran i preslik. U prethodnoj intervenciji promijenjena je dimenzija nosioca prišivanjem lanene trake uz cijeli donji rub slike. S obzirom na to da na njemu nije zatečen izvorni slikani sloj, niti je prikazan ikakav ikonografski sadržaj, odlučeno je da se ukloni.
Nakon uklanjanja naslaga prljavštine, starog požutjelog laka i naknadnih rekonstrukcija oslika na donjem, izvornom rubu platna, postao je u cijelosti vidljiv originalni prikaz čistilišta. Nedostajući dijelovi nosioca su sanirani i nadoknađeni intarzijama. Rekonstrukcija dijelova podloge, kao i oštećena mjesta, izvedena je akrilnim kitom imitirajući teksturu originala. Nakon podstavljanja slike novim lanenim platnom, slika je napeta na novoizrađeni drveni podokvir. Mjesta na kojima je nedostajao slikani sloj, kao i rekonstruirani dijelovi podloge, tonski su podložena gvaš bojama. Dijelovi izvorno izvedeni zlatnim listićima rekonstruirani su zlatom u prahu. Nakon nanošenja izolacijskoga laka, izveden je završni retuš restauratorskim smolnim bojama imitirajući okolni original, a potom je na sliku nanesen završni sloj laka u spreju. (RMŠ)