U sklopu projekta popločenja partera crkve sv. Eufemije u Rovinju, Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići) Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je zaštitna arheološka istraživanja, koja su se provodila u tri navrata od 2018. do 2023. godine, prilikom kojih je dokumentiran vrlo dinamičan urbanistički razvoj mikrolokacije (voditelj: dr. sc. Josip Višnjić, Odjel za kopnenu arheologiju Juršići, Služba za arheološku baštinu).
Prostor oko crkve sv. Eufemije najviša je točka naselja vrlo dugog kontinuiteta. Postojeća župna crkva podignuta je između 1725. i 1736. godine na mjestu stare župne crkve sv. Jurja, a zbog potrebe za prostorom, tada su srušene i tri crkvice, posvećene sv. Mihovilu, sv. Ursuli i sv. Roku. S izgradnjom nove crkve preuređen je i njezin okoliš te je prošireno gradsko groblje koje je bilo u funkciji do 19. stoljeća. Kamene lapide s natpisima još su očuvane u kamenom parteru trga.
Najstariji dokumentirani arheološki nalazi svjedoče o tome da se naselje na tom položaju počelo formirati najkasnije tijekom kasnoga brončanog doba (oko 1300. pr. K.) te da je kontinuirano funkcioniralo sve do ranoga željeznog doba (11. i 10. st. pr. K.). Nakon duljeg razdoblja napuštenosti, rovinjski otočić ponovno postaje sigurno utočište lokalnom stanovništvu tijekom 4. i 5. stoljeća. Naselje nastavlja s razvojem i u kasnijim stoljećima, kad se već spominje i u povijesnim vrelima. U arheološkom kontekstu, o njemu svjedoče prikupljeni pokretni arheološki nalazi, dok su oni nepokretni izostali.
Situacija se znatnije mijenja u kasnijim stoljećima, kad se već mogu pratiti i određene graditeljske aktivnosti. Ispod platoa, južno od župne crkve 2018. godine istraženi su ostatci srednjovjekovne crkve sv. Mihovila. Objekt pravokutnog tlocrta s istaknutom polukružnom apsidom sačuvan je gotovo u punoj visini, a prostor same crkve naknadno je bio prenamijenjen u kosturnicu. Gradnja crkve, temeljem komparativnih primjera, može se datirati između 11. i 13. stoljeća. U istom razdoblju oko župne crkve formira se gradsko groblje s grobnicama uklesanim u matičnu stijenu. Takve su grobnice osobito dobro očuvane na istočnom dijelu nalazišta.
U ranonovovjekovnom razdoblju groblje oko župne crkve se razvija, pa se tada gradi i grobnica Ivana Krstitelja Baziliska. Ta je velebna kasnorenesansna grobnica, koja je visinom bila približno jednaka crkvi sv. Mihovila, dominirala južnom vizurom brežuljka na čijem se vrhu nalazila stara župna crkva. Spomenuti Ivan Bazilisk očito je snažno utjecao na urbanistički razvoj grada toga vremena, s obzirom na to da je jednu od najljepših renesansnih palača na Starom trgu dao izgraditi isti čovjek, o čemu svjedoči natpis na nadvratniku ulaznih vrata. Tada se gradi još nekoliko skromnijih grobnica uz crkvu sv. Mihovila.
Fotoalbum
No kad je u prvoj polovici 18. stoljeća odlučeno da se sagradi nova župna crkva, prostor je doživio iznimno velike promjene koje su nepovratno uništile srednjovjekovni urbanizam. Tada je formiran i postojeći plato oko župne crkve s brojnim grobnicama izgrađenim nedugo nakon nje. Crkva sv. Mihovila prenamijenjena je u kosturnicu, ali je duž uzdužne osi podignut zid s dvostrukim lukom na koji se oslanjaju dva bačvasta svoda i pokrivaju unutarnji prostor te služe kao potpora popločenju tada formiranog trga. Ostatak platoa prekriven je većim kosturnicama čije tlocrtne dimenzije variraju od nekoliko kvadratnih metara do nekoliko desetaka kvadratnih metara. Kosturnice su u pravilu, kao i crkva sv. Mihovila, nadsvođene bačvastim svodnim konstrukcijama koje nose postojeću hodnu površinu. Uz južni zid crkve sv. Eufemije izgrađen je niz zidanih grobnica, koje su (poput kosturnica) prekrivene bačvastim svodnim konstrukcijama građenima opekom.
U istraživanju je pronađen velik broj pokretnih arheoloških nalaza iz svih zastupljenih razdoblja. Stariji nalazi uglavnom se odnose na ulomke keramičkih posuda, dok se oni iz kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih slojeva uglavnom odnose na različite grobne priloge, poput svetačkih medaljica, križeva, raspela ili metalnih dijelova odjeće. (JV)