Nakon odredbe Marije Terezije o zabrani ukapanja pokojnika unutar granica naselja, u Petrinji je osnovano novo gradsko groblje jugoistočno od grada. Organizirano je uz dvije postojeće drvene kapele smještene na susjednim brežuljcima – za pokojnike katoličke vjeroispovijesti oko kapele sv. Benedikta, a za one pravoslavne vjeroispovijesti uz kapelu sv. Nikole.
Obje kapele su potkraj 18. stoljeća zamijenjene zidanima. Kasnobarokna crkva sv. Nikole sagrađena je vjerojatno do 1785. godine, pod patronatom trgovca Jovana Polimca, koji je 1789. godine i pokopan pred svetištem, o čemu svjedoči i kamena ploča ugrađena u pod soleje. Crkva je jednobrodna, sa zvonikom nad zapadnim pročeljem i polukružno zaključenom apsidom.
U središnjoj osi zapadnog pročelja je glavni ulaz, a jednostavna traka razdjelnog vijenca označava zonu zabata čiji se bočni zidovi spuštaju od zvonika u valovitim linijama. Zabatna je zona ukrašena trima malim, nepravilnim, trokutasto raspoređenim okulusima, čiji svijetli otvor ispunjavaju radijalno složene opeke formirajući rozete. Zvonik je bio zaključen visokom, uskom kapom s limenim pokrovom, a u vrhu je, na sve četiri strane, bio rastvoren pravokutnim, lučno zaključenim otvorima. Zvonik se urušio tijekom petrinjskoga potresa 29. prosinca 2020. godine, oštetivši zapadni dio krova lađe.
Unutrašnjost crkve podijeljena je na ulazni prostor, tj. pripratu (odvojenu ogradom s osmerokutnim stupovima od lađe ili naosa) i na svetište, odvojeno ikonostasom. Bočni zidovi lađe raščlanjeni su pilastrima sa snažno istaknutim, profiliranim kapitelima na koje se oslanjanju pojasnice kupolastog svoda. Među pilastrima su na oba zida po tri pravokutna, polukružno zaključena prozora, a na južnoj strani je i bočni ulaz u crkvu.
Fotoalbum
Prostor pred svetištem odignut je za jednu stubu, a svetište je apsidalno zaključeno okulusom u središnjoj osi. Ikonostas je uklonjen u akciji evakuacije umjetnina nakon potresa pa je zadržana samo njegova konstrukcija. Zidovi i svodovi u unutrašnjosti su ličeni bijelo, a jedinu dekoraciju čine prezentirani oslikani medaljoni ispod okulusa u svetištu te uz krajnje zapadne prozore na sjevernom i južnom zidu lađe. Dekorativni okvir od slikanih grana uokviruje natpise – biblijske citate ispisane na crkvenoslavenskom jeziku. Pod crkve je popločen crnim i oker keramit-pločicama.
Hitnim intervencijama nakon potresa crkva je iznutra poduprta, a izvana je nad urušenim dijelovima krovišta i zvonika postavljena privremena konstrukcija. Istraživanja su provedena u cilju izrade sveobuhvatnog projekta obnove. Utvrđeno je da je crkva građena u jednom mahu, bez jačih naknadnih intervencija, odnosno da je u većoj mjeri sačuvala izvorno oblikovanje. Istraživanjima su utvrđeni slojevi naliča u unutrašnjosti i na pročeljima te su izrađene arhitektonske snimke sačuvanih detalja arhitektonske plastike. Projektom obnove, uz statičku obnovu konstrukcije, predviđena je rekonstrukcija urušenog zvonika s ponavljanjem elemenata izvornog oblikovanja (profilacija, dijelova arhitektonske plastike, elemenata stolarije). Istraživanjima je crkva prepoznata kao primjer skromnije kasnobarokne crkve čiji se elementi oblikovanja mogu okarakterizirati kao "barokni klasicizam", dominantni arhitektonski stil jozefinskog razdoblja s kraja 18. stoljeća, a predviđenom obnovom planiraju se ponovno uspostaviti izgubljene arhitektonske i umjetničke vrijednosti. (BR/AŠM)