U crkvi Sv. Duha u Hvaru, jednoj od rijetkih gotičkih crkava, koja je u jednostavnosti svojega sloga ostala netaknuta tijekom stoljeća, nalazi se polikromirani i pozlaćeni reljef izrađen od kaširanoga papira (cartapeste) u posljednjoj četvrtini 15. stoljeća.
Reljef prikazuje Bogorodicu s Djetetom (82,1 × 58,7 × 6 cm), a s obzirom na kvalitetu izrade i polikromacije, vjerojatno je riječ o izravnom odljevu mramornog izvornika poznatog pod nazivom Madona delle Candelabre Antonija Rossellinija (1427.–1479.). Riječ je o izgubljenom mramornom prototipu s kompozicijom Bogorodice s kandelabrima datiran oko 1460. godine, a njegove se replike, izrađene od raznih materijala (cartapesta, kamen te terakota, štuko, gips, drvo, bronca), mogu naći u brojnim svjetskim muzejima. Prema arhivskim izvorima, reljef od cartapeste je, zahvaljujući jednostavnosti i ekonomičnosti izvedbe, bio osobito popularan u 15. stoljeću pa se može pretpostaviti da je najveći broj replika te kompozicije izrađen upravo u toj tehnici. No do danas ih je sačuvano vrlo malo, zbog osjetljivosti materijala podložnoga propadanju. Time je važnost njegova očuvanja još veća.
Svojevremeno je reljef bio višekratno preslikan. Godine 2001. restauriran je u povodu izlaganja na izložbi Tesori della Croazia, Restaurati da Venetian Heritage, održanoj u Veneciji. Studio Scarpelli iz Firence proveo je na hvarskom reljefu konzervatorsko-restauratorske radove omogućene sredstvima fundacije Venetian Heritage.
U sklopu radova preventivne konzervacije zbirke liturgijskih predmeta crkve Sv. Duha, provedene su i interdisciplinarne metode istraživanja na reljefu Bogorodice s Djetetom, jer je zatečen s narušenim adhezivnim svojstvima izvornoga slikanog sloja i s gubitkom fragmenata obaju likova. S obzirom na restauraciju u Firenci prije dvadesetak godina, dijagnosticiranje uzroka rapidnog propadanja izvornoga slikanog sloja na reljefu bilo je nužno radi sprječavanja većih gubitaka. Početkom 2020. godine reljef je premješten u kontrolirane mikroklimatske uvjete Restauratorskog odjela u Splitu, kako bi se konsolidirao nestabilni slikani sloj i rekonstruirali izgubljeni dijelovi. Radove je vodila Zrinka Lujić (viši konzervator-restaurator, Služba za pokretnu baštinu).
Tijekom nedavne obnove crkve, crkveni inventar je bio premješten i time je reljef izložen fizikalnim promjenama (trešnji pri prenošenju) i neminovnim mikroklimatskim oscilacijama, što je uzrokovalo djelomični gubitak nestabilnoga slikanog sloja.
Primjenom stratigrafske i mikrokemijske analize u Laboratoriju za mikropresjeke Restauratorskog odjela Dubrovnik dobiven je uvid u tehnologiju izrade izvornoga slikanog sloja, a metodom rendgenske fluorescentne spektroskopije (XRF) analizirani su pigmenti te vezivo FTIR spektroskopijom u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Ultraljubičastom (UV) i infracrvenom fluorescencijom (IC) te računalnom rendgenskom radiografijom (RTG) dobio se jasniji uvid u opseg očuvanoga izvornog slikanog sloja u odnosu na rekonstrukcije izvedene u konzervatorsko-restauratorskom zahvatu 2001. godine. Vizualnim pregledom i temeljitim proučavanjem pod mikroskopom (reflektiranim i kosim svjetlom) dijagnosticirana su mjesta s manjim ostacima preslika dviju povijesnih intervencija te iznimna fragilnost izvornog oslika. Uzrok nestabilnog i vrlo krhkog oslika utvrđen je radiografskom tehnologijom računalne tomografije (MSCT) kojom je dobiven trodimenzionalni raspon projekcija kroz reljef te su ustanovljene zone praznog prostora, raspoređene cijelom površinom figuralnih formi, gdje je slikani sloj odvojen od nosioca.
Upravo je zato podljepljivanje slikanog sloja koji egzistira bez potpore nosioca, a nije oštećen, zahtijevalo osmišljavanje optimalne fizikalno-kemijske metode koja treba zadovoljiti zahtjeve nosioca i slikanog sloja različite hidrofilnost te potrebe za viskoznijim ljepilom koje može prodrijeti kroz sitne pukotine. Poštujući tehnologiju izrade oslikanog reljefa za podljepljivanje je korišteno organsko ljepilo injektirano alatkomWinnie consolidation pen s regulacijom topline za precizno nanošenje životinjskog ljepila . Povećanjem provodljivosti tretirane zone oslika i ljepila alkoholima ubrzan je proces prodiranja, a nestabilni slikani sloj uspješno je podlijepljen.
Nedostajući dijelovi osnove rekonstruirani su materijalima kompatibilnima tehnologiji izrade oslikanog reljefa. Tijekom rada uočeno je da uobičajena tutkalno-kredna preparacija zbog svoje težine nije primjerena za papirnati nosilac pa je osmišljena lakša, kompaktnija varijanta, koja bolje prianja uz rubove oštećenja. Zbog osjetljivosti materijala umjetnine i potrebe da se izbjegnu vibracije tijekom obrade osnove, preparacija se nanosila injekcijom pod mikroskopom, s ciljem što preciznijeg nanošenja i uz minimalne korekcije i obradu skalpelom.
Fotoalbum
Navedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima djelomično je izmijenjen zatečeni koncept prezentacije reljefa iz posljednje restauracije. U tom smislu, nedostaci slikanog sloja u zonama inkarnata Bogorodice i Djeteta rekonstruirani su integralnim retušem u akvarelu i lazurirani smolnim lakirnim bojama, ovisno o potrebi izvornika prateći retuš 2001. godine. Svi ostali nedostaci u slikanom sloju, koji su prezentirani smeđim neutralnim retušem, prekriveni su akvarelom prema potrebi zadane boje – lazurnim tonovima, ističući pritom omjer očuvanosti izvornog i rekonstruiranog slikanog sloja te pridonoseći integritetu umjetnine i njezinu lakšem sagledavanju.
Na osnovi provedenih mjerenja mikroklimatskih uvjeta u niši oltara Gospe od Zdravlja postavljen je desikant koji će spriječiti neminovne povremene nagle oscilacije relativne vlažnosti, rizične za stabilnost reljefa, a koje su inicijalno i uzrokovale oštećenja. Desikant će pridonijeti održavanju optimalnih uvjeta i očuvanju toga reljefa od nacionalne važnosti. (ZL)