Na Odjelu za drvenu polikromiranu skulpturu 2 u Zagrebu i u Restauratorskom odjelu u Dubrovniku Hrvatskog restauratorskog zavoda u tijeku su završni konzervatorsko-restauratorski radovi na dvama monumentalnim polikromiranim retablima iz 16. stoljeća: glavnom oltaru iz crkve sv. Marije Magdalene u Mutvoranu (voditelj Miroslav Pavličić) te oltaru Uznesenja Blažene Djevice Marije iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu (voditeljica Nađa Lučić).
Na postamentu kipa Bogorodice s Djetetom mutvoranskog retabla zapisano je ime majstora Paola Campse de Bobotija, jednoga od najvažnijih venecijanskih renesansnih drvorezbara, te godina završetka oltara (1533.), dok se lopudski retabl, isključivo prema stilskim analogijama, svrstava u krug spomenutog "čuvenog incisor figurarum lignaminum" (I. Fisković).
Campsina radionica smatra se najproduktivnijom u svojem vremenu. U nizu radova koji su proizišli iz te jake botteghe i onih koji joj se pripisuju, teško je sa sigurnošću razlučiti rad majstora od suradnika, pa čak i od sljedbenika. Radovi afirmiranih radionica zasigurno su se kopirali, korišteni su slični predlošci, ponavljala su se ustaljenja rješenja ili su se pratili trendovi. Osim toga, majstori su često upotrebljavali istovrsne materijale i primjenjivali iste tehnološke postupke. Stoga je nužno proučavati tehnologiju izrade i prepoznavati određene specifičnosti u realizaciji.
U opusu kipara Paola Campse de Bobotija mutvoranski retabl smatra se njegovim najraskošnijim in situ sačuvanim oltarom te najsloženijim djelom rezbarskoga umijeća toga doba koje je sačuvano u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da je oltar naručio pulski biskup Altobello Averoldi, zaslužan za obnovu crkve dvadesetih godina 16. stoljeća. Lopudski je oltar prema arhivskim zapisima posvećen 1572. godine, no moguće je da je vrijeme nastanka te vrijedne i skupocjene umjetnine bilo i znatno prije, tj. već početkom druge polovice 16. stoljeća. Nabava oltara dovodi se u vezu s bogatim trgovcem i brodarom, Lopuđaninom Mihom Pracatom.
Fotoalbum
Iako pripadaju različitim tipovima retabla – mutvoranski je građen kao tektonska trokatna konstrukcija (560 x 433 cm) sa zasebnim nišama i pojedinačnim skulpturama u njima, dok je lopudski u formi edikule (534 x 389 cm), a svi sudionici prizora Uznesenja su gestom povezani u cjelinu – postoji i niz zamjetnih sličnosti. Na oba se oltara na predeli nalaze manje drvene ploče na kojima su u reljefu prikazane novozavjetne teme iz Kristova života. Također, u oba primjera arhitektonsko rješenje je identično; oltari su straga i bočno zatvoreni oplatom od drvenih dasaka, čime se potpuno ispunjava prostor svetišta, odnosno niše u koju su smješteni.
Usporedni radovi na oba retabla u dvije Zavodske radionice te mogućnost detaljnijega uvida u tehnologiju izrade pojedinačnih dijelova iznjedrili su zanimljive podudarnosti koje potvrđuju bliskost lopudskog oltara s izvedbom mutvoranskog retabla. Podudarnosti se mogu pratiti od identičnih zvijezda naslikanih na modrim pozadinama, preko cvjetova izvedenih vještinom verziranog zanatlije drvorezbara u tek nekoliko koraka (najprije tokarenjem, a potom oblikovanjem latica i tučka piljenjem, bušenjem i rezanjem dlijetom), do postavljanja traka lanenog platna na spojevima dasaka konstrukcije. Zanimljivo je da su na oba retabla majstor ili majstori za realizaciju figuralnih reljefa rezbarili iz komada masiva sa svim prirodnim nepravilnostima (čvorovima, raspuklinama) te su upotrebljavali komade drvene građe na kojima još ima kore ili su pak nemarno "krpali" nedostatke komadima drva. Pozadine skulptura su tek grubo obrađene s vidljivim tragovima neurednog tesanja. Osnovni korpusi, iz kojih su potom rezbarene skulpture, slagani su iz komadâ drva spojenih kovanim čavlima i moždanicama, a pukotine su zapunjene slojem podloge. Zanemarujući nedostatke materijala koji se inače izbjegavaju u drvenoj produkciji, sigurnim potezima dlijeta oblikovali su dinamične, narativne scene pune sitnih figura ili pojedinačne prikaze svetaca u formi reljefa i skulpture, a u modelaciji forme izveli su kiparska ostvarenja koja nadilaze drvorezbarske vještine zanatlija.
Dovršetak višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova na oba oltara te njihova montaža u crkvu sv. Marije Magdalene u Mutvoranu i crkvu Gospe od Šunja na Lopudu predviđeni su za kraj 2022., odnosno za početak 2023. godine. (NL i MP)