Današnja zgrada Doma tehnike u Osijeku ima veliku povijesnu važnost i spomenički značaj jer je planski građena za rezidenciju isusovačkoga reda. Gradnja je počela 1719. godine i trajala je usporedno s gradnjom vojne utvrde. Nakon ukinuća isusovačkoga reda 1773. godine, zgradu je preuzela Ugarska komora za vojne potrebe. Od 1786. godine u nju su bili smješteni franjevci sve do 1938. godine, nakon čega je ponovno vraćena vojsci. Zgradu je od vojnih vlasti 1967. godine otkupila Narodna tehnika Osijek te ju je adaptirala za potrebe tehničke kulture. Potkrovlje je uređeno 1982., a 1997. i 1998. godine obnovljena su pročelja i krovište.
Zgrada bivšega isusovačkog samostana izdužena je katnica jednostavnog oblikovanja, uklopljena u niz kuća na sjevernoj strani trokutastog Trga J. Križanića. Glavno pročelje raščlanjeno je nizom prozorskih otvora plitkih istaka te polukružnim ulazom orubljenim kamenim pilastrima koji podupiru izlomljeni zabat. Na zaglavnom kamenu uklesana je godina izgradnje (1719.). Dvorišno pročelje ima nejednake rizalitne istake, što je rezultat kasnijih intervencija. Unutarnji hodnici zgrade su presvođeni, dok prostorije imaju drvene grednike.
Fotoalbum
Konzervatorsko-restauratorska istraživanja (voditeljica Irena Pauk Sili, Restauratorski odjel Osijek, Služba za odjele izvan Zagreba 1) provedena su tijekom svibnja i lipnja 2021. godine. Istraživanjima je obuhvaćena unutrašnjost zgrade, hodnici prizemlja i kata te relevantne prostorije. Sondirani su slojevi žbuka i naliča kako bi se identificiralo izvorno oblikovanje i razlučilo od naknadnih intervencija. U refektoriju bivšega isusovačkog samostana pronađen je zazidani kameni lavatorij, a na svodu refektorija i stubišta otkriveni su dosad nepoznati zidni oslici.
Objedinjeni rezultati istraživanja pridonijet će dosadašnjem poznavanju izgradnje osječke Tvrđe u 18. i 19. stoljeću te života isusovačkoga i franjevačkoga reda u tom prostoru.