Povodom Krševanovih dana kršćanske kulture, u ponedjeljak, 20. prosinca 2021. godine će Rita Perić (Hrvatski restauratorski zavod) i dr. sc. Ana Jordan Knežević (Stalna izložba crkvene umjetnosti) održati predavanje Lorenzo Luzzo "Uznesenje Marijino", Prikaz konzervatorsko-restauratorskih radova i povijesno-umjetničkog značaja.
Slika Uznesenje Marijino djelo je slikara Lorenza Luzza (Zadar ili Feltre, 1484./1485. – Venecija ili Zadar, 1526./1527.), zvanog Zarot(t)(o) (Zadranin) i Morto da Feltre. U njegovim radovima mogu se prepoznati utjecaji Tiziana, Rafaela, Sebastiana del Piomba te Giorgionea. Kompozicija i figuralika zadarske oltarne pale Uznesenje Marijino (prva četvrtina 16. stoljeća) ima pak uočljive sličnosti i s istoimenom oltarnom palom mletačkoga slikara Palme starijeg.
Oltarna pala Uznesenje Marijino slikana je temperom na drvu (246 x 137,5 cm). Na rubovima slike vidljive su konture profilacije renesansnog okvira. Kompozicija je podijeljena u dva dijela. U donjem su dijelu oko praznoga mramornog sarkofaga, ukrašenog renesansnom girlandom s ovnujskim glavama i anđeoskom glavicom, naslikani apostoli, svjedoci Bogorodičina Uznesenja na nebo. U gornjem dijelu kompozicije skupina anđela nosi Bogorodicu na nebo. Pri dnu slike, na sredini se nalazi potpis slikara: Laure(n)tius: Lu(cius) Feltri(nus) fec(it), koji je prije pogrešno čitan, pa je djelo pripisivano Rafaelovu učeniku Francescu Fattoriju. No Sergio Claut je potpis 1981. godine reinterpretirao i sliku pripisao Lorenzu Luzzu.
Nije potpuno jasno podrijetlo slike, no vjerojatno se nalazila u crkvi sv. Marije Velike u Zadru koja je srušena 1570./1571. godine zbog gradnje gradskih utvrda. Tad je umjetnina prenesena u crkvu benediktinki, posvećenu Marijinu rođenju. Od 1976. godine slika se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.
Prvi opsežniji konzervatorsko-restauratorski radovi na slici Uznesenje Marijino izvedeni su 1971. godine u Restauratorskoj radionici tadašnjega JAZU-a u Zagrebu. Tada su sanirana velika oštećenja drvenog nosioca i izrađeno je novo ojačanje poleđine. Za konsolidaciju odignutih slojeva preparacije i boje, kao i drvenog nosioca, upotrijebljen je vosak. S vremenom, tamnjenjem boje retuširanih površina nastale su brojne nečitljive mrlje koje su sa slojem potamnjelog laka narušile izvornu ljepotu i vrijednost umjetnine.
Novi konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2013. godine istraživanjima, laboratorijskim analizama te snimanjima tehnikama RTG, UV i IC reflektografije. Uklonjeni su slojevi starog potamnjelog laka i retuša te izrazito debeo sloj voska. Izvedena je konsolidacija nestabilnih površina slikanog sloja te konsolidacija šupljina drvene osnove. Rekonstrukcija mehaničkih oštećenja izvedena je s više vrsta preparacije koje su prilagođene površini slikanog sloja. Retuš je izveden u podsliku gvaš bojama hladnog kromatskog spektra te završno lakirnim bojama. Rekonstruirani su i završni lazurni slojevi izvorne boje, oštećeni u velikoj mjeri nekontroliranim čišćenjem u prethodnim intervencijama na slici te oksidacijom pigmenata. Ujednačene su nove plohe boje s originalnim slikanim partijama i nanesen je završni lak.
Dovršetkom višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova na oltarnoj pali Uznesenje Marijino, omogućenih sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, sjaj i koloristička kvaliteta vraćeni su iznimnom djelu venecijanskoga renesansnog slikarstva, izloženog u prostorima Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.